Žrtve iz Ahmića još traže smiraj

0
7

img_2845BiH  ̶  Na današnji dan 1993. godine snage HVO-a ubile su 166 Bošnjaka u selu Ahmići, 31 tijelo još nije pronađeno.

Piše: Fahrudin Smailović

“Pomozite nam da ih pronađemo” poruka je obilježavanja 22. godišnjice zločina u selu Ahmići u Srednjoj Bosni.

U akciji posebne jedinice Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Džokeri i Maturice 16. aprila 1993. spaljeno je i ubijeno 116 civila, među kojima je bilo najviše djece, žena i staraca.

Snage HVO-a su rano ujutro upale u sela Nadioci, Pirići, Šantići i Ahmići nadomak Viteza u Srednjoj Bosni. Minirane i srušene obje džamije.

Elvedin Kermo, čiji je otac stradao u ovom masakru, kazao je za Al Jazeeru da 31 žrtva zločina još nije identificirana i ukopana.

“Od tih 31 osoba imaju neki ostaci koji se nalaze u Gradskom groblju u Visokom, za koja se pretpostavlja da su Ahmićani”, kaže Kermo, koji je predsjednik udruženja “16. april”.

‘Komšije znaju’

Stanovnici Ahmića vjeruju da njihovi komšije znaju gdje se nalaze posmrtni ostaci, ali da ne žele kazati.

“Mi smo znali odati počast ljudima koji nisu ukaljali svoj obraz”, ističe Kermo, napominjući da su Ahmićani otišli na sahranu komšiji Jozi Aliloviću, koji je spasio život jednog Bošnjaka.

“Zato pozivam ostale komšije koje nisu htjele da budu kao on neka barem smognu snaga da nam kažu gdje se nalazi naš 31 šehid, kako bismo ih dostojno ukopali”, istakao je on.

Kermo navodi da je Sud u Hagu je procesuirao i osudio naredbodavce ovog zločina i samo dvojicu direktnih izvršilaca.

“Naše državno Tužilaštvo i Sud nisu nikog od direktnih izvršioca procesuirali, a kamoli osudili”, konstatira on, dodajući da su arhive pune izjava očevidaca tog zločina, gdje su navedena imena izvršilaca.

Hajrudin Pezer je u pokolju u Ahmićima izgubio 23 člana porodice. Preživjeli su jedino on i njegova supruga.

Nakon tragičnih događanja uslijedio je mukotrpni proces identifikacije najbližih, za što je Hajrudin morao imati hrabrosti. Brata je identificirao u Visokom, na osnovu polomljene noge.

Posmrtni ostaci njegovih roditelja još nisu pronađeni. On je svoje komšije Hrvate molio da mu makar anonimno jave gdje se nalaze.

Čekanje na identifikaciju

Hajrudin navodi da iz Gradskog groblja u Visokom još nisu dobili rezultate analize posmrtnih ostataka za koje sumnjaju da su stradali mještani Ahmića.

Za njega je najteže to što nisu pronađena tijela ubijenih. Očekuje se da će udruženje “16 april” uspjeti službenim putem dobiti rezultate identifikacije tijela koja se nalaze u Visokom, u nadi da će moći sahraniti svoje roditelje.

Većina protjeranih Ahmićana koji su preživjeli zločin u aprilu 1993. godine vratila su se u svoje prijeratne domove.

“Život u Ahmićima je lijep, još ljepši nego prije rata, samo ostaje žal za onima koji su nestali”, kaže Hajrudin Pezer.

Za mještanina Huseina Ahmića svako sjećanje na april 1993. je bolno, bilo da se radi o godišnjici ili ne. U dvorištu njegove porodične kuće ubijeno je i zapaljeno devet osoba, među kojima su bili i njegovi roditelji. Otac Džemal i majka Rasema su bili skoro nepokretni.

“To je bio jedan dobro organizovan napad”, sjeća se Husein i dodaje da je poziv za jutarnju molitvu (sabahski ezan) bio znak za početak akcije.

Iz pet pravaca je izvršen napad na selo, jedino je ostao slobodan pravac ka sjeveru, prema Zenici.

“Svaki šesti stanovnik Ahmića je ubijen”, istakao je on.

Po njegovoj ocjeni, u Ahmićima je izvršen zločin iste težine kao i u Srebrenici, s time što je u srednjobosanskom selu bilo “manji protok ljudi”.

“Ubijani su i djeca i starci. Moj otac je imao 72, a mati 67 godina. Komšija je imao više od 80 godina. Ubijeno je dijete od tri mjeseca…”, napominje Husein.

Snimci UN-a

Nakon prelaska u Zenicu, Husein se susreo sa preživjelim članovima porodice nekoliko dana kasnije, u jednoj kino sali.

“Napadači ipak nisu ispunili svoj cilj. Danas su ta sela ljepša nego što su bila, izuzev onih koji su doživjeli tragediju, što ne mogu zaboraviti…”, ističe Husein.

U podrumu njegove porodične kuće ubijeno je sedam mještana i Huseinovi roditelji. Tragovi zločina su i danas vidljivi. Snimci koji su obišli svijet nakon pokolja u Ahmićima napravljeni su u njegovoj kući.

Ostatke zapaljenih Ahmićana iz Huseinove kuće izvukla je brigada UN-a kojom je komandovao pukovnik Bob Stewart.

Stewart se 1999. godine vratio u Ahmiće i posjetio Huseinovu kuću. Zahvaljujući UN-u, žrtve iz Huseinove kuće su pronađene i ukopane.

img_2805 img_2799_0

Izvor: Al Jazeera



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime