Željko Milićević: Pariški napadi licemjerja

0
5

Živimo u vremenu javnog zgražanja nad muslimanima cijelog svijeta. Ovo što se je dogodilo u Parizu odlično odgovara vodećim svjetskim licemjerima da na osnovi toga odvuku pažnju cijelog svijeta od pravih, stoljetnih, problema koje su oni i njihovi prethodnici, kroz generacije, sijali po cijelom svijetu, i koji danas cijeli svijet odvode u propast jer im se nije došlo na kraj i kojima se neće doći na kraj jer onda ne bi više bilo opravdanja za zgražanje cijelog svijeta nad muslimanima.

Treba stati i analizirati povijest da se ustanovi kakve su se velike stvari po tom cijelom svijetu odvijale iza javnih kulisa i povijesno povezati te stvari da se analitički dođe do zaključaka o tome kako su te moćne i silne Europe stoljećima harale po cijelom svijetu kad god im je to bilo ekonomski potrebno, a bilo je stalno ekonomski potrebno, kako meni izgleda.

Mnoge umne revolucije u Europama, pa tako i engleska industrijska revolucija, ne donesoše ploda i vladari spremno posegnuše za provjerenim metodama kao što su, primjerice, civiliziranje divljaka plemena Zulu, kojim civiliziranjem sakriše krađu prirodnih bogatstava i pripremiše osnove za svjetski rat iza čijih kulisa su se odvila zvjerstva nad ljudima i u Africi, i drugdje po svijetu, pa i u Europi. Prvi svjetski rat je bio izazvan ubojstvom princa (čuj, princa !?) Ferdinanda u Sarajevu, zato jer su Europe, u potrazi za osvajanjem novih izvora prirodnih bogatstava, otkrile naftu u današnjem Iraku, od čega bi ondašnja Njemačka bila imala najveće ekonomske koristi. Planirani cjevovod za tu naftu je trebao proći, jednim dijelom, kroz Srbiju i engleska kruna je spretno izazvala svjetski rat da Njemačka ne dođe do nafte u Iraku. To je samo jedan primjer ekstremnog odvođenja svjetske pažnje na krivu stranu i u takvim situacijama je potrebno da ćim više ljudi pogine jer se onda nema vremena baviti pravim uzrocima svjetskih problema.

Čitam reakcije svjetskih moćnika na događaje u Parizu jučer, i ne mogu se dovoljno nadiviti licemjernoj retorici koju nam serviraju. Samo jedna vijest, objavljena na CTV – ctvnews.ca u Kanadi je dovoljna da se čovjeku zgadi sve to licemjerje – a koje gađenje je isto tako izazvano tom velikom povijesnom obmanom i dio je te obmane.

Oružani napadi na islam kao vjeru i način života su u zadnjih stotinu i pedeset godina učestali i za opravdavanje toga je napravljena uhodana mašinerija javnog obmanjivanja kroz medije za koje se svi počinioci svih sukoba, svih ratova i svih genocida kunu da su slobodni.

U ovom slobodnom kanadskom mediju se javnost priprema izjavama kao što su „osmero napadača koji su terorizirali ljude koji su išli na koncert, na večeru, na nogometnu utakmicu“… i time potvrđuje da svi ti u Parizu koji su išli na koncert, na večeru, na nogometnu utakmicu, imaju više, drugačija i bolja ljudska prava od onih koji su u Bosni, 1992-1995. godine, išli na koncert, na večeru, na nogometnu utakmicu i nikad se nisu svojim kućama vratili.

Izjava da „ti napadi su najsmrtonosniji mirnodobni napadi u Francuskoj“ i da su „eksplozije i pucnjava navukle tmurnu sjenu nad tim, inače luminoznim, turističkim odredištem“ izaziva u meni gađenje svakako nad napadima ali posebice nad licemjerjem koje smo prisiljeni gledati kad god segnemo za vijestima. Koliko se ja sjećam, smrtonosni mirnodobni napadi su navukli tmurnu sjenu nad Sarajevom, luminoznim turističkim odredištem, u aprilu 1992. godine ali nije bilo medijskog ni političkog zgražanja jer ih nisu počinili muslimani.

Izjava američkog predsjednika Obame „to je napad na cijelo čovječanstvo“, te „to je grozan pokušaj teroriziranja nevinih civila“ je pogotovo licemjerna i gadljiva jer tim standardima niti Europa niti Amerika nije mjerila da je genocid Bosne i Bošnjaka bio napad na cijelo čovječanstvo i da je bio grozan pokušaj teroriziranja nevinih civila.

Nemojmo da nas ovim dobro organiziranim izazovom medijskog odvraćanja pažnje odvuku od pravog, substantivnog, problema kojeg je Europa uzročila 1992. godine u Bosni kad nije prihvatila slobodno izraženi glas većine izbornog tijela, koje tijelo je bilo ogledalo cijelog čovječanstva i koje su glasači bili nevini civili. Hajdemo se mi radije time pozabaviti, jer se jedanaesti genocid, kao i svi prije toga, još nije završio, i to zato jer su ti nevini civili i glasači većinom bili muslimanske vjere.

Pozabavimo se mi pravim stvarima, kao što su ukidanje svih posljedica genocida Bosne i Bošnjaka, vraćanje suverenosti u skladu sa slobodno izraženom voljom većine izbornog tijela Bosne iz 1992., uključivo vraćanje suverenosti zemlje, države, vlade, pravosuđa, jer to su isto tako istinske žrtve vrhunskog terorizma protiv Bosne.

Sad će se, svakako, zahtijevati od svih vjerskih vođa muslimana da se zgroze nad time što je počinjeno u Parizu. Jeste, to je grozno što je počinjeno u Parizu. Ali žrtvena meta tog terorizma je islam kao vjera i način života, i svi sljedbenici islama.

Muslimani moraju zahtijevati od te Europe da se njih i njihova ljudska prava zaštiti na teritoriji cijele Europe i da ih se pogotovo zaštiti od licemjernog izjednačavanja sa vjerskim odmetnicima koji nisu istinski muslimani nego su istinski zlotvori, teroristi, gangsteri, i koji istinski spadaju u istu klasifikacijsku grupu sa onima koji počiniše jedanaest genocida Bošnjaka. Ne smije se popustiti pred navalom natrpavanja vjerske krivde kojom se mažu oči pred istinom.

Pustimo Europu da žanje ono što je stoljećima sijala po svijetu i što i dan danas sije.

Mi još nismo zaključili zadnju fazu ovog zadnjeg genocida muslimana u Bosni i okruženju, i to mora biti prioritet.

(defter.bosnjaci.agency/bosnjaci.net)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime