Zašto je uhapšen general Mahmuljin

2
0

54de6c25-e94c-4511-9eb4-7f9eb0094cfb-muhamed-filipovic-10-ff-718x446Piše: Akademik Muhamed FILIPOVIĆ

Akademik o progonu najhrabrijih sinova naše zemlje 

Interesantno je i zahtijeva odgovor, i to konačni i odlučni, kako je to bilo moguće da jedna legalna i legitimno formirana vojska kao što je bila vojska neovisne i suverene države BiH, koja je kao takva priznata i postala članica Ujedinjenih naroda (UN), odjednom postane samo jedna od ilegalnih i nelegitimnih vojski, da bude izjednačena s partijskim vojskama i infiltratima susjednih država koje su sudjelovale u agresiji na BiH. Da bude proglašena za kriminalnu organizaciju, da njeni vojnici i oficiri, i to oni najviši, budu proglašeni za ratne zločince i izvođeni na sudove, samo zato što su vršili ustavom nadležnu im dužnost da brane svoju zemlju i narod od agresora i počinilaca ratnih zločina i zločina genocida.

Odbrana opstanka

Pitanje se može i mora postaviti još preciznije: da li je status naše države, naše vojske i naših boraca, među njima i najviših oficira, kao počinilaca kriminalnih djela ratnih zločina, neko nametnuo izvana i kojim pravom, na osnovu čega je to učinio, ili su u stvaranju takvog našeg statusa imali ulogu i naši političari, oni koji su u međunarodnom političkom i diplomatskom prostoru zastupali interese naše zemlje kao neovisne i suverene države i članice UN-a, odnosno koji su imali jedino zadatak da osiguraju prava naše države i našeg naroda na legitimnu odbranu od napada okolnih država i njihovih agentura stvorenih u našoj zemlji.  Naime, ako nam je nametnut status proizvođača kriminalnih djela i ratnih zločina zbog toga što smo branili opstanak legalne i legitimne države i živote naših ljudi i njihovih imovina, tada se postavlja pitanje zbog čega na takav diskriminatorski postupak prema našoj državi i narodu nisu adekvatnim mjerama reagirali oni koji su nas tada predstavljali i upravljali javnim poslovima i odbranom naših javnih interesa.  Zašto su ljudi koji su se trebali brinuti o nama dopustili da dođemo u situaciju da su svi naši najistaknutiji vojni rukovodioci bili ponižavani do te mjere da bi, za njih i njihov ljudski i vojnički ponos, bilo mnogo bolje da su izginuli kao njihovi brojni vojnici i tako se spasili od poniženja, a ne ostali živi i pate zbog toga što su svom narodu donijeli jedine opipljive pobjede u sveopćem ratu svim mogućim sredstvima koji je vođen protiv nas.

Mi smo kao narod i država izgubili teritorije, izgubili više od pola miliona ljudi, izgubili nebrojena duhovna i materijalna dobra, a jedino naša armija nije izgubila bitke koje je vodila u najtežim mogućim uvjetima i uspješno je odbranila Mostar, Sarajevo, Tuzlu, Bihać, Travnik, Bugojno, Gornji Vakuf i oslobodila mnoge druge krajeve koji su bili okupirani.  Pisac ovih redova predstavljao je našu zemlju na zasjedanju Komiteta OUN-a za ljudska prava tokom 1992/93. godine i taj komitet, nakon što je saslušao izvještaje svih svojih povjerenika i nas koji smo predstavljali sve frakcije koje su bile uključene u bosanski rat, jednoglasno je zaključio da jedino Armija RBiH nije činila ratne zločine. Poznato je šta je pokojni Mazovjecki (Mazowiecki), kao predsjednik tog komiteta, govorio dosljedno braneći tezu da u bosanskom ratu postoje agresori i oni koji su branili pravo i slobodu.  Ko je i na koji način sve ove činjenice i istinu koju one sadrže okrenuo naopako, izjednačio branioce slobode i nasilnike i masovne ubojice i kako je bilo moguće i pod kojim uvjetima i čijim odlukama se dogodilo da je naša vlada prihvatila takav obrat u kvalifikacijama zbivanja, da nas je taj obrat doveo do toga da su svi naši vojni rukovodioci bili izvođeni pred sudove za ratne zločine, od Halilovića do, evo, Mahmuljina?

Dan kapitulacije

Lično znam da su dvojica do njih umrla od psihičkog šoka koji je kod njih izazvala činjenica da ih je njihova država izdala i kao kriminalce, čak vezanih ruku, provodila kroz grad i izručivala kojekakvim kreaturama koje su figurirale kao tužioci na sudu za ratne zločine u Hagu. Slučaj “Mahmuljin” prevršio je mjeru. Ljudi tek sada reagiraju, ali se postavlja pitanje koja je to adresa na koju ljudi trebaju reagirati. Ko je sve učesnik u stvaranju takvog našeg položaja i odnosa prema nama da su naši borci postali svi potencijalni zločinci i počinioci genocida.  Adresa je naše državno i političko vodstvo. Oni koji su iskoristili nedavnu apsurdnu proslavu 20. godišnjice jednog nametnutog mira da paradiraju na svečanostima i televizijama, slaveći dan naše stvarne kapitulacije kao države, slaveći nekakvu političku, diplomatsku pobjedu. Valjda će uskoro doći čas kada će se na ova pitanja početi tražiti odgovor na temelju istine, a ne opravdanja političke neukosti i moralne i pravne neodgovornosti.

(Avaz)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

  1. Ovo je katastrofa stvarno pet dodikovi zlocinaca uhapseno i on hoce dtzavni udar a nase ljude koji su istinski branili nasu imovinu i civile oceve majke djedove nene i maloljetnu djecu mi sutimo fata ju silajdzi ca ganica rahmetli rasima delica nasera nece covjeka da puste na miru pa ovog iz tuzle sto mu sude u beogradu zaboravio sam mu ime evo sad mahmuljin e jo je ostao dudak nazna kako i njega nisu dosad uhapsili covje ovdje izgubi moral za zivot ovo je dokaz da mi nemamo drzave niti pravih politicara jer oni koji su mogli nesto uradit toji su udaljeni iz politike ovo je boze sacuvaj za plakanje al kome ja bih naj radije ove nase politicare sve pohvatao i njih u hag poslao nek ih je sram

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime