Kad se ekstremni nacionalizam plasira drugima to je herojstvo a teško se podnosi na sopstvenoj koži.
Piše: Senad Ušanovic
Sve ono što srpski nacionalizam čini nesrbima, kada se osjeti u otadžbini Srbiji i kada se vrijedjaju osjećaji Srba postaje nepodnošljivo.
Velikosrpski nacionalizam i mitologija na Balkanu ima historijsku tradiciju.
(„Srbi nikako da kažu zbogom mitovima i zabludama… Sve ovo je dovoljno za rast nacionalnog ega..“)
VESTI: http://www.vesti-online.com/Vesti/Srbija/111497/Srbi-i-mitovi-Ropstvo-zabludama-1
Srpski nacionalistički projekti su u prošlosti ali i sadašnjosti uveliko podržavani od političkog vrha, Srpske Pravoslavne Ckve i Akademije Srpskih Nauka.
Srpski exstremni nacionalizam se planira, proizvodi i eksploatiše u sprezi nauke, religije i politike.
Srpski nacionalizam je planirao i izvršio genocid nad Bošnjačkim narodom.
Srpski nacionalisti su kroz historiju negirali, tlačili i ubijali Bošnjake i Albance kad god im se a to ukazala prilika – čak i u mirnodospkim historijskim periodima.
U novijoj historiji javlja se pandan velikosrpskom nacionalizmu – velikoalbanski nacionalizam. A predstavlja izravan kontraprodukt srpskog nacionalizma.
Simboličnu prezentaciju velikoalbanskog nacionalizma imali smo priliku vidjeti na fudbalskom stadionu u spskoj prijestolnici Beogradu.
Svakako da je albanska državna zastava imala svoje mjesto na stadionu ali zastavi Velike Albanije zaista nije bilo mjesta na ovoj sportskoj manifestaciji.
No, ono što je zaboljelo milione Srba u Srbiji i izvan nje već odavno tišti i boli moj narod – Bošnjake.
Kada premijer Srbije kaže da je ovo pokušaj poniženja Srbije i Srba trebao bi posmisliti kako njegovi sunarodnjaci gotovo svakodnevno svojim puno žešćim izjavama i djelima ponižavaju moju domovinu Bosnu i Bošnjake …
Iako Bošnjaci pružaju ruku zajedničke gradnje domovine Bosne i Hercegovine, gotovo da ne prodje ni sedam dana a da u mojoj domovini Bosni moj narod ne doživi provokaciju ili poniženje od srpskih nacionalista bilo da se radi o visoko rangiranim srpskim političarima, pravoslavnim svješenicimi ili običnim ljudima isprane ljudske svijesti.
Kako je moguće da srpska država i društvo gotovo nikako ne reaguje i ne pokušava suzbiti poniženja kojima konstantno pridonose u Bosni i Hercegovini i Sandžaku :
– U Bosni i Hercegovini srpski nacionalisti kliču: “Nož, šica, Srebrenica“ podržavajuči genocid nad mojim narodom.
– Za spski pravoslavni praznik srpski nacionalisti pjevaju : „ Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice druga Srebrenice“.
– Srpski nacionalisi demonstriraju i kliču po Srbiji i Bosni i Hercegovini: „Ratko Mladić heroj „.
– 30 % gradjana Srbije smatra ratnog zločinca Radovana Karadžića herojem (Blic online 26.08.2008).
– Veliki broj Srba u Bosni i Hercegovini podržava Milorada Dodika (izbori 2014) i njegovu politiku rušenja države Bosne i Hercegovine te zabranu maternjeg jezika (Bosanski jezik) za većinsko stanovništvo u njihovoj domovini.
– Srpsko društvo uopće ne reaguje kada se širom Bosne i Hercegovine i Srbije prave spomenici i daju nazivi ulica po ratnom zločincu i krvniku bošnjačkog naroda četničkom vojvodi Draži Mihaloviću.
– Srpsko društvo i narod ne kritikuje svoje vjerske svješenika kada oni vrijeđaju islamsku vjeru susjednog bošnjačkog naroda te proklamuju kako je „Zločin u Srebrenici zapravo osveta“.
– Itd. Itd…
Srpskom nacionalističkom društvu izgleda ništa ne smeta kada treba nanjeti bol i poniženje drugima te im uskratiti njihova prava. No, kada nešto slično osjete na svojoj koži onda je odjenom čitav svijet protiv Srba.
Srpski nacionalizam predstavlja veliki problem po stabilnos i sigurnost na Balkanu.
Nažalost , fašizam koji je nastao iz ovog nacionalizma uzgojenog na lažima i mitovima nije poražen nego je ustoličen u BiH entitetu koji je po bosanskom ustavu domovina/otadžbina i Srba i Bošnjaka i Hrvata.
Ipak ovaj teritorije je nazvan samo Srpski.
Republika Srpska je tvorevina zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića zato oni „moraju“ biti heroji .
I tako se u vražijem krugu laži zahuktava nacionalizam uz konstantnu podršku „demokratskih“ srpskih političara.
No, laž nikada nije donjela sreću niti jednom pojedincu niti narodu…
Možda bi srpsko društvo (gradjansko i akademsko) trebalo da realno, skladno vremenu analizira svoje stanje i da ne pravi neprijateljske projekte poput „ Načertanja“ već prijateljske projekte koje će donjeti mir i dobrobit i Srbima i njihovim susjedima.
Zaštita interesa srpskog naroda u Srbiji i Bosni i Hercegovini se može ostvariti puno bolje i efikasnije s projektima obostranog uvažavanja i prijateljstva:
– Dopuštanje samostalnog djelovanja islamske zajednice u Srbiji i njeno ujedinjenje s centrom u Sarajevu ( isto kao što i plavoslavna crkva Bosne i Hercegovi e ima centar u Beogradu)
– Zajednički projekti srpske pravoslavne crkve i islamske zajednice u promidžbi istine i dobra.
– Dopuštanje korišćenja Bosanskog maternjeg jezika u školskim ustanovama širom Bosne i Hercegovine i Sandžaka (To je sada spriječava srpkska nacionalistička politika).
– Podržavanje povratka protjeranog nesrpskog stanovništva na njihova ognjišta te stvaranje pozitivne – atmosfere poverenje umjesto sadašnje destruktivne i prijeteće retorike rasturanja države Bosne i Hercegovine.
Iako država Srbija planira da se priključi EU to neće biti moguće bez temeljnih sozioloških promjena baziranih na istini to. Ulazak ovakvog srpskog društva u EU bi izazvao ogromne probleme.
Najveći izazov za srpsko društvo opterećeno hipotekom genocida u Bosni i Hercegovini će svakako biti reorganizacija političkog uredjenja u toj državi i manjem etnitetu koji je baziran na aparthejdu s ostacima fašizma.
(Bosna PRESS/Bosanski Talasi)
Senade, ti nisi normalan… Tipičan primjer bošnjačke izlizane priče.