Vuk Drašković: Ruski veto na britansku rezoluciju o Srebrenici je poraz, a ne pobjeda Srbije

4

bnmghmng56785

Svijet – Dvije velike spoljnopolitičke pobjede Srbije – zaustavljanje Kosova pred vratima Uneska i ruski veto u Savjetu bezbjednosti UN-a na presudu Međunarodnog suda pravde o genocidu u Srebrenici – Vuk Drašković je nazvao zapravo dva velika poraza Srbije.

Jedan od nekadašnjih najjačih političara u Srbiji napisao je u kolumni, koju je objavio prošle sedmice beogradski list Danas, kako je, tražeći od Rusije da, svojim vetom, “zaštiti srpski narod od genocidnog pečata”, predsjednik Srbije, htio to on ili ne, cijeli srpski narod poistovjetio sa počiniocima srebreničkog velikog zločina.

– Srbija danas ne može da čuva svoju baštinu na Kosovu. Srpske crkve i manastire, međutim, ne smiju da štite ni Albanci, njihova specijalna policijska jedinica čiji je komandant Srbin. To je suština “pobjedničke” kampanje protiv pristupanja Kosova Unesku. Pa ko će onda da brine o srpskoj baštini? Niko! – oštar je Drašković, objašnjavajući da je Kosovo primljeno u Unesko, moralo bi preuzeti najstrožije međunarodne obaveze zaštite svačijeg religijskog, historijskog i kulturnog nasljeđa na svojoj teritoriji, a prije svega srpskog naslijeđa.

Danas to naslijeđe ne čuva niko.

Drašković u tekstu podsjeća kako je u svijet pušten i dokumentarni, istinit i potresan, film o paljenju i rušenju srpskih crkava i manastira u martu 2004, sa porukom da su kosovski Albanci, takoreći genetski, “rušioci srpskih svetinja”. No od istog tog svijeta, a i od Srbije, kritikuje Drašković, sakriven je jedan drugi film o rušenju i paljenju više od 200 džamija, tekija i medresa na Kosovu, u aprilu i maju 1999. godine. Da je i taj film prikazan, smatra ovaj političar, saznalo bi se da je islamsku baštinu rušila Miloševićeva država, njene vojne, policijske i paravojne snage, a da, pet godina kasnije, kosovski ekstremisti, varvarski nasrću na srpske crkve i manastire. Nečasno je, dodaje, anatemisati samo tuđi zločin, a ćutati o sopstvenom.

– Poraz je, a ne velika pobjeda Srbije, i ruski veto na britansku rezoluciju u SB Ujedinjenih nacija. Veto, zapravo, na presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu, a iznad te presude nema nikakvog veta i suda na ovom svijetu, da je u varošici Srebrenici počinjen genocid nad Bošnjacima-muslimanima, i da za taj lokalni genocid nisu odgovorni ni srpski narod ni država Srbija, nego samo izvršioci masakra, po imenu i prezimenu!…

… Takva “zaštita” (Ruska op.n.), a ne ni Međunarodni sud pravde ni britanska rezolucija, povukla je znak jednakosti između srpskog naroda i jedne skupine ubica. Istovremeno, Srbija se legitimisala kao odmetnik od međunarodnog suda i pravde, a Rusija je, zbog podsticanja sukoba Srbije sa Zapadom, jedva dočekala da “zaštiti” odmetnika.

I ruski srebrenički veto i Unesko glasanje o članstvu Kosova, Srbiju su sukobili sa ogromnom većinom članica EU, sa svim moćnim državama Zapada, sa svim državama u svom okruženju. To je poraz, i to veliki poraz, za državu koja je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, a ne evroazijskoj ili afričkoj, i koja ima ambiciju da bude stožer stabilnosti i pomirenja na rovitom Balkanu još nezacijeljenih ratnih rana i neugašenih mržnji.

Pobjedama, koje su porazi, sapliću se i strateški najbolji politički potezi: Briselski sporazum, zbližavanje Srbije i Albanije, Srbije i BiH, posjete Srebrenici i odavanje pošte žrtvama srebreničkog genocida, kako piše na bijelom obelisku u tamošnjem mezarju.

Zamislimo da je Srbija poštovala obavezu iz Briselskog sporazuma, da ne sprječava međunarodne integracije Kosova. I da je Srbija podržala britansku rezoluciju u SB UN, da se ugledala na Njemačku, koja prva i najžešće osuđuje holokaust i svako zlodjelo nacista. Šta bi se desilo? Srbija bi sebe uzvisila pred Evropom i cijelim svijetom. Ostvarila bi, zaista, dvije velike pobjede.

A ovako? Srpsko-albanski odnosi pomračeni, Briselski sporazum u opasnosti, svašta ključa u Bosni, zbog Unesko glasanja zahladnio odnos Srbije sa Crnom Gorom i Makedonijom, kosovski Srbi strahuju da će oni plaćati antialbanski patriotizam u Beogradu. Opijenost mržnjom ide toliko daleko da se, na nekim beogradskim portalima, likuje i zbog krvavog pira islamskih terorista u Parizu. “Ovo vam je osveta za Unesko, za podršku otimanju srpskih svetinja na Kosovu!” Morbidno. Opasno – zaključio je Drašković, prenosi bh. novinska agencija Patria.

(sandzaklive.rs)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

4 KOMENTARI

  1. Draskovic je sasvim u pravu!

    Najozbiljnije je to da vrijeme prolazi a srbija tapka u mjestu u vremenu kada su je svi pretekli. Ono privrednih i ljudskih resursa sto se moglo iskoristiti za neki novi pocetak je vremenom sve manje aktuelan. Bojim se da je srbija na putu ka imploziji, kad je vrijeme pregazi krenuce zestok i brutalan bratoubilacki rat… :/

    0

    0
    • нема шансе за тај рат који призиваш, а знам да би волео….а “истину” ћемо да разматрамо тек после вас, који ИСТИНУ о геноциду над Србима ни после 70, 100 и преко 150 година не признајете!!!! како сте се понели, тако вам се враћа….

      0

      0
      • Pa jesi ti gledao konferenciju za novinare ministra policije okruzenog svim rodovima sigurnosnog sistema srbije? A sve to zbog kritike na racun vucica koja je upucena sa stranica tabloida kurir???

        Prijeteci ton se nemoze ne notirati mudrijalijasu, zar ne? 😉

        A izvor svih napetosti proizilazi upravo iz neprihvatanja ulaska u kostac sa starnoscu, njegovo odlaganje sve do neminovne implozije koja ce na kraju doci…

        0

        0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime