14. Decembar 2015

Srednjoškolski centar Hadžići

Hadžići – Maloljetni A. J, koji je, kako saznajemo, u policiji priznao da je 7. decembra, na času praktične nastave u Srednjoškolskom centru Hadžići, tokom tuče čakijom u leđa ubo B. Z, na zahtjev roditelja nastavit će vanredno pohađanje škole, potvrdio nam je direktor škole Misim Gegić.

Krvava fleka

Prema riječima Misima Gegića, direktora SŠC Hadžići, prema Zakonu o srednjem obrazovanju, za učenike do navršenih 18 godina nije previđena mjera isključenja iz škole.

“Međutim, za učenike koji su svojim postupcima ugrozili sigurnost ostalih učenika, kao i nesmetano odvijanje odgojno-obrazovnog procesa, ostanak takvih učenika ne predstavlja adekvatno rješenje, već se njime može omogućiti vanredno školovanje, uz maksimalne pogodnosti, čime se ne krši zakonska odredba o obaveznom srednjem obrazovanju u trajanju od dvije godine ili se učenik prepisuje u drugu srednju školu gdje nastavlja redovno školovanje”, pojasnio je Gegić.

Šta se tog dana dešavalo na času praktične nastave, ispričao nam je otac osumnjičenog Almir J. koji je došao u redakciju Oslobođenja da, kako je rekao, kaže i drugu stranu priče.

“Bilo mi je rečeno da je moj sin izbačen iz škole jer i sama činjenica da je donio čakiju u školu snosi sankciju izbacivanja iz škole. Moj sin je donio čakiju i taj njegov drug ju je uzeo rekavši da će je naoštriti i odbio da mu je odmah vrati. Sin mi je rekao da je B. Z. na njega pošao sa turpijom, nakon čega je A. reagovao. Pošto trenira tae kwon do, udario je B. Z. nogom i šakom u glavu.

Potom je B. obuhvatio mog sina i oni su se još malo pogurali. Kad su se razdvojili, taj mali je skinuo jaknu jer mu je navodno bilo vruće, i tada su svi vidjeli da ima krvavu fleku na leđima. Tada je taj B. rekao da neće reći da su se potukli, nego da mu se zanesvjestalo i da se ubo na dlijeto”, priča Almir J, dodajući da je profesor, koji se vratio u učionicu i donio neki materijal, odmah primijetio da nešto nije uredu sa B. Z, te da je povrijeđen.

Potom su obaviješteni direktor i policija, a B. Z. je odveden u Hitnu pomoć.

“B. Z. je priču promijenio u Hitnoj pomoći, gdje je rekao da ga je moj sin ubo čakijom. Međutim, iz policije i u školi sam čuo da, prema izjavama djece, niko nije vidio čakiju u rukama mog sina. Ne kažem da ga moj sin nije ubo, ali A. mi je rekao da se ne sjeća da li je B. ubo čakijom. Kada je vidio da je B. na njega krenuo turpijom, burno je reagovao, jer je pretučen kada je imao 11 godina, zbog čega mu je pukla slezena”, veli Almir J.

Direktor Gegić je pojasnio da se praktična nastava realizuje isključivo upotrebom školskog alata za obradu školskog materijala, te da učenici nemaju potrebe od kuće donositi čakije. Također, u stolarskoj radionici ne postoji alat za oštrenje, već se alati oštre u mašinskoj radionici praktične nastave i to isključivo rade nastavnici. Dodao je da se u posljednjih osam godina, od kada je on direktor ove škole, desio još jedan sličan slučaj sa puno blažim posljedicama, te da je i tada roditelj podnio zahtjev za vanredno školovanje.

Proteklih nekoliko godina u Sarajevu je u školama bilo nekoliko slučajeva vršnjačkog nasilja, među kojima izdvajamo nekoliko slučajeva: U februaru 2015. ispred Srednje škole metalskih zanimanja u tuči je slomljen nos D. M. (1997). Potom je maloljetnom M. P, učeniku Mašinske tehničke škole, u oktobru 2014. u tuči također slomljen nos. U novembru 2012. u Mašinskoj tehničkoj školi, na velikom odmoru, nožem u grudi je uboden učenik A. H. (1995). U holu iste škole je hicem iz pištolja u potkoljenicu ranjen A. B. (1995). Nakon što je policija češće počela da obilazi ovu školu i nakon postavljanja metal-detektora u ovoj školi, incidenti su prestali…

Ovo su neki od najdrastičnijih slučajeva koji su dospjeli u medije, dok je mnogo veći broj slučajeva o kojima se još šuti, jer se radi uglavnom o verbalnom, psihičkom, te telefonskom ili Internet-vršnjačkom nasilju. Govoreći o vršnjačkom nasilju i sukobu maloljetnika sa zakonom, Sanela Halać, nastavnica engleskog jezika u jednoj sarajevskoj školi, iz dosadašnjeg iskustva u prosvjeti je rekla:

“U posljednje vrijeme se jesu desili neki pomaci nabolje u vezi sa maloljetničkom delinkvencijom i vršnjačkim nasiljem, ali to nisu ni blizu stvarna rješenja problema, što i dalje rezultira slučajevima nanošenja povreda. Činjenica je da maloljetnička delinkvencija jeste društveni problem, a da se tim društvo ne bavi. Izgleda da nam je sve važnije od naše djece i budućnosti. Bavimo se posljedicama i ne postoje sistemska rješenja na bilo kojem nivou niti se pokušavaju napraviti. Sistemska rješenja su detekcija i prevencija u ranom uzrastu i rad sa svom djecom na prevenciji, a osobito sa djecom kod kojih je evidentna nasilnost u ponašanju ili koja pripadaju osjetljivim i izloženim grupacijama. To bi značilo pojačanje rada socijalnih službi i pojačanje pedagoško-psiholoških timova u predškolskim i osnovnoškolskim ustanovama. Mogu slobodno reći da se službe namijenjene za rad sa djecom najviše bave birokratijom. Dokumentovanje problema nije njegovo rješenje”, kaže Halać.

Ono što je potrebno, smatra ona, jesu službe koje će funkcionisati u radu sa djecom i roditeljima i koje će imati mogućnosti i ovlasti da uđu u porodice i da zaista rade sa njima na prevenciji i detekciji.

“Dosadašnji projekti sprečavanja maloljetničke delinkvencije su zasnovani na principu dobrovoljnosti tako da se i na predavanja i radionice najčešće odazovu oni koji tu ponajmanje trebaju biti. Psihološko-pedagoške i socijalne službe bi trebale kroz sistem biti uključene u rad sa porodicama, od obaveznosti u predškolskom sa nastavkom u osnovnom obrazovanju, s tim da se pojačava rad tamo gdje se otkriju problemi. Trenutno su posjete pedagogu, psihologu i socijalnom radniku gotovo tabu i djeca čak i bivaju stigmatizirana zbog toga, što je jedan nonsens naše kulture. Sve ovo pokazuje da nismo svjesni da su dugoročno djeca u opasnosti i da nismo uradili sve što je u našoj moći kako bi ih zaštitili”, zaključuje naša sagovornica.

Metal-detektori

Faruk Bešlić, predsjednik Sindikata srednjeg obrazovanj, ističe da je ovo tek vrh ledenog brijega, te da se u narednom periodu mogu očekivati slični incidenti, jer su nastavnici i profesori nemoćni.

“Škola po zakonu ne može isključiti učenika, a u školama imamo suđene učenike, pod disciplinskim mjerama i koji ne mogu ležati u popravnim domovima i koji predstavljaju problem drugim učenicima. S obzirom na krizu u društvu, bojim se da ne bude i gorih slučajeva. Metal-detektori u školama nisu funkcionalni, jer nastavnici ne smiju pregledati torbe učenika. Nekad je to bilo normalno, a danas je to lični pretres, i nije dozvoljen nastavnom osoblju. Kako onda možemo garantovati nečiju bezbjednost u školi. Bilo je slučajeva da se nastavnik umiješa u tuču, pa i on dobije udarac u glavu. Nije rješenje u metal-detektorima, nego u odgoju djece. Detektori pokazuju prisustvo metala, ali u torbama ima i šestara i drugih metalnih predmeta. Problem je što metal-detektori u nekim školama i ne reaguju na prisustvo metala”, kaže Bešlić.

Statistika

Stručnjaci u ovoj oblasti ističu da se najveći broj nasilja događa u školskim dvorištima, a tri četvrtine nastavnika su rekle da je prisutno verbalno, a gotovo polovina njih da je prisutno i fizičko nasilje. Procenti su gotovo identični i kada su u pitanju djeca. Prema navodima stručne literature, oblici vršnjačkog nasilja su udaranje, davljenje, čupanje, zatvaranje, otimanje ili uništavanje stvari, vrijeđanje, ismijavanje, prijetnje, tjeranje na seksualni odnos, snimanje telefonom bez dozvole i umnožavanje snimljenog sadržaja, slanje uznemirujućih SMS ili e-mail poruka, iznuda novca, ucjenjivanje…

Prema statističkim podacima, oko 80 posto nasilnika je bilo izloženo nasilju još kao djeca ili je bilo svjedok nasilja nad svojim roditeljima. Istraživanja Ministarstva pravde SAD-a pokazuju da je svako četvrto dijete zlostavljalo drugo dijete. Američko udruženje školskih psihologa je ustanovilo da dnevno sa nastave izostaje 160.000 djece zbog straha od nasilja.

(oslobodjenje.ba)

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR