Večer Bosne i Sandžaka u Izmiru

0
1

unnamedSarajevo – U srcu sarajevske Baščaršije, u Kući sevdaha, uz bosansku kahvu, sa novinarom i književnikom Mugdimom Galijaševićem Galijom razgovarali smo o njegovom dugogodišnjem novinarskom iskustvu, motivima pisanja knjiga, reakcijama čitalaca i planiranim promocijama.

Intervju je dio projekta „Afirmacije bošnjačke kulture i tradicije“ Odbora za medije i promociju Svjetskog Bošnjačkog Kongresa.

Razgovarale: Majda Rustemagić i Almedina Zukorlić, članice Odbora za medije i promociju SBK-a.

Nakon dugogodišnjeg iskustva u novinarstvu odlučili ste početi pisati knjige. Da li je postojao motiv za to vaše opredjeljenje?

Moja namjera nije bila baviti se pisanjem knjiga. Međutim sanjao sam jedan san koji me je podstakao na razmišljanje o pisanju knjiga, odnosno zapisivanju događaja koji su se desili u bliskoj prošlosti.

Sanjao sam svog rahmetli babu koji mi u snu ljutito zbori: “Sine, ti si čovjek od pera, a nikada ništa nisi napisao o braniteljima  Bosne”. Dugo sam bio pod dojmom tog sna, ali i dalje nisam počeo sa pisanjem. Nedugo nakon toga, zbog zdravstvenih problema neko vrijeme sam proveo u bolnici gdje sam upoznao čovjeka koji se zvao Mehaga. Posmatrao sam kako svaki dan ide ka mezaru koji je bio u blizini bolnice. Pitao sam ga kamo to ide svaki dan. Idem dvojici velikih boraca za našu zemlju, idem dvojici šehida da im proučim Fatihu. Mehaga je nedugo poslije tog preselio, a ja sam nastavio da učim Fatihu za naše šehide Pudina i Fudu što je, pored mog sna i Mehagine brižnosti i svijesti o šehidima bio još jedan od razloga početka pisanja “Suze na mezaru”. Knjiga počinje ajetom iz Kur’ana o šehidima, a to je priča o četiri mezara: “Budakovići” (mali i veliki), “Vrbanjuša” i mezar “Kovači”.

“Suza na mezaru” štampana je u Zenici. Vlasnik štamparije bio je borac u Armiji Bosne i Hercegovine, te sam iz tog razloga imao posebnu želju i potrebu da se knjiga odštampa baš kod njega. Nakon prve knjige slijedi novi roman pod nazivom “Kapija života”. Roman je odštampan u izdavačkoj kući “El-Kelimeh” u Novom Pazaru. On je ujedno i nastavak moje prve knjige “Suza na mezaru”.

Knjige su promovirane kako u Bosni i Hercegovini tako i u inostranstvu. Najupečatljivija promocija bila je u Sidneju (Sydney) u Australiji. Tu promociju su proglasili najboljom, a ja sam dodao da je razlog tome moje neprisustvo (smiješak).  Tom prilikom knjiga je bila promovirana na specifičan način. Naime, organizatori su bili u ulozi likova iz knjige i time su na teatralan način prepričali priču i promovirali knjigu.

Napomenuo bih da je druga knjiga “Kapija života”  dobila pozitivne kritike od kompetentnih recenzenata,  akademika Ferida Muhića, te novinara i pisca Muhameda Mahmutovića.

downloadKroz knjige “Suza na mezaru” i “Kapija života” usudili ste se pisati o jednom jako tragičnom i dramatičnom periodu bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini. Koji je osnovni razlog da se opredijelite za ovu tematiku?

Osnovni motiv je rasvjetljavanje istine, kako se ne bi čitala neistina koja sa Drine dolazi, a pored toga i sprečavanje od zaborava za buduće generacije. Tragična sudbina koja se desila bošnjačkom narodu treba da se zabilježi. Dobrota i merhamet bošnjačkog naroda ne treba preći u naivnost, a knjige opominju buduće generacije da taj isti merhamet i dobrota ne smiju odvesti pod nož onima koji su dosad to zloupotrebljavali.

Da li je knjiga “Suza na mezaru”  izraz bošnjačkog karaktera?

Bošnjački narod je dobar i merhametli, kao što sam već naglasio, za svakoga dobar osim za sebe samog. A to naravno ne bi trebala biti odlika našeg naroda. Bošnjački narod je, čini mi se, a i nadam se, izvukao pouku iz svega što mu se dogodilo. On i dalje neće drugome činiti zlo, jer to nije u njegovom  karakteru, ali neće ni dozvoliti da se njemu čini zlo. Stoga, snaga bošnjačkog naroda za izgradnju bolje budućnosti jeste u zajedništvu te pomaganju jedni drugima. Naša tragična prošlost ne treba biti razlog da ne idemo dalje, a nju nikako nećemo zaboraviti jer u tom slučaju ne bismo išli ispravnim putem.

Kapija_zivota

Da li ste pišući “Kapiju života” uspjeli osnažiti narod koji je preživio ratna stradanja, dajući im do znanja da se ovakvim načinom historija bilježi i pamti i da ju je nemoguće zaboraviti?

Sudeći po reakcijama čitalaca primjećujem da sam uspio prenijeti ono što sam zabilježio u svojim knjigama. Veoma je važno naglasiti da ni u jednoj knjizi ne podstičem na osvetu ili mržnju, već buđenje svijesti i bilježenje istinitih događaja u cilju da nam se ne ponovi ono što se desilo. Bošnjaci nikada neće tražiti osvetu jer nismo zli, ali nećemo ni dozvoliti da našu krv prolijevaju drugi.

Prateći vaš rad kroz promocije knjiga, učestvovanjem na manifestacijama primjetno je da nastojite učvrstiti vezu sa Bošnjacima širom svijeta. Kako Bošnjaci tako i pripadnici drugih nacija uvažavaju Vas i ono što radite. Koliko su Vam važni međusobni odnosi sa Vašim čitaocima i prijateljima?

Jako mi je važno međusobno poštivanje te iz tog razloga nastojim uvijek biti korektan i iskren prema svojim čitaocima i prijateljima. Međusobno uvažavanje i lijepa saradnja čine me sretnim i zadovoljnim. Također mi je veoma bitno da čitaoci shvate dobru namjeru mog pisanja, jer u svemu tome najvažnija je istina koju je neophodno znati.

1481926_10202600627720771_937609919_nNedavno ste u Izmiru imali promociju „Suze na mezaru“ prevedene na turski jezik. Možete li nam reći nešto više o tome?

Jako sam sretan što je knjiga “Suza na mezaru” odštampana na turskom jeziku. I što je njen izdavač najčitaniji bošnjački web magazin Bošnjaci. net. U Turskoj žive milioni Bošnjaka, generacije koje su nekad davno izbjegle u Tursku i koje ne govore dobro bosanski jezik. Oni su veoma zainteresirani za zbivanja na našim prostorima u protekloj agresiji.

U međuvremenu, od 6. do 10. decembra organizacija KIBATEK, koja okuplja pisce i pjesnike iz 33 zemlje u kojima se govori i turski jezik, organizovala je 33. susrete u Izmiru. Mene je pozvao počasni predsjednik KIBATEKA gospodin Kemal Ahmet Baysak, koji je zajedno s inž.Hasanom Šehovićem, menadžerom u njegovim firmama i potpredsjednikom Svjetskog saveza dijaspore BiH, zaslužan za prevođenje „Suze“ na turski jezik i njeno štampanje. Svi učesnici susreta, a svaki od njih ima bar jednu napisanu knjigu, dobili su od mene „Suzu“ na poklon.

U Izmiru sam u stvari imao dvije promocije i dva, kako da kažem, nastupa. Prvo 8. decembra u „Konaku“ pred velikom prepunom salom književnika i pjesnika, koji su uglavnom doktori turskog jezika pročitao sam „Tužnu vrbu“. Prevodila ju je  prof. dr. Kerima Silan. Nakon završenog čitanja salom se prolomio dugotrajan aplauz. Zatim, prilikom večere koju je u čast gostiju pripremio gospodin Baysak također sam govorio o svojoj knjizi, a imao sam promociju i u velikom turističkom mjestu Kusadasi, stotinjak kilometara od Izmira. To je ustvari bilo Veče Bosne i Sandžaka.

KUBASAKI je dva dana imao panel diskusije o književnosti i pjesništvu, te iskustvima velikog broja zemalja sa sve većom upotrebom turskog jezika. Trenutno je na petom mjestu u svijetu po broju ljudi koji ga koriste.

Drago mi je da je na prvoj promociji više od 100 studenata došlo do moje knjige. Oni su u „Konaku“ ispred mene napravili špalir, a svi su željeli da im uz svoj autogram napišem i njihovo ime. Nekako sam s turskim jezikom izašao nakraj. KIBATEK je studentima obezbijedio da dobiju „Suzu“ besplatno,  jer je on snosio troškove.

Možete li nam reći da li uskoro možemo očekivati vašu treću knjigu?

Terminski je teško reći tačan datum kada će se objaviti moja treća knjiga. Nadam se početkom februara 2014. godine. Neću kazati niti naziv knjige niti detalje, ali bih napomenuo da je i ova treća  logičan nastavak prve dvije knjige. Tematika romana je ratna i poratna.

Da li biste za kraj intervjua željeli poručiti nešto ljubiteljima književnosti, a i čitaocima Vaših knjiga?

Čitaocima bih poručio da mi je najvažnije njihovo mišljenje, te da bih odustao od pisanja ako oni ne bi bili zadovoljni. Mladim ljudima bih kazao da čitaju istinu o Bosni i Hercegovini i stradanjima Bošnjaka kako bi znali šta se dogodilo i šta im se može dogoditi ako budu naivni i neoprezni kao što su naši preci bili.

 

amgZahvaljujemo gospodinu Galijaševiću na izdvojenom vremenu za intervju, a čitaocima preporučujemo da pročitaju knjige “Suza na mezaru” i “Kapija života”.

Knjige se mogu naručiti putem e-maila: [email protected] ili na kontakt telefon: +387 61 212797.



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime