Vašari zla kod muslimana “tamo” i muslimana “ovdje”

0
9

26622Piše: Nazif Horozović

Čevljanovići su “kulturna manifestacija” na kojoj se ubija ne samo kultura nego i čast, moral, ljudskost i sve ono što bosanski muslimani baštine od pamtivjeka.

Treba uložiti svu energiju i raditi s ljudima i mlađim generacijama učeći ih da ne prihvataju uzuse ponašanja starijih koji u ovome ne vide ništa loše. Koliko se samo alkohola popije na tim mjestima, koliko se nemorala učini i kakvog se sve primitivizma i vulgarnosti ne ispolji! Popravljanje stanja u ovom segmentu naša je primarna zadaća.

Često se pitamo kakva je naša obaveza kao ljudi i vjernika da se postavimo spram nekih globalnih događaja. Rak-rana je Palestina u kojoj se svako malo dešavaju stravični zločini u kojima, makar šutnjom i nezalaganjem, učestvuje cijeli savremeni svijet. Zatim Sirija na kojoj se lome koplja svih unutarmuslimanskih tabora, bez obzira na to koliko ti tabori imali veze s islamom. Tu je Irak i sav muslimanski svijet. Ali krah morala i svako uniženje ljudske ličnosti zbiva nam se i u samom “komšiluku”. Pitamo se šta je naša obaveza i kako da se postavimo prema svemu ovom?

Na čijoj smo strani?

Nebrojeno puta smo čuli nadahnjujuću priču iz vremena Božijeg poslanika Ibrahima kad su njegovi neprijatelji zapalili vatru u koju će ga baciti. Tad je jedan mali mrav ponio na sebi kap vode. Neko ga je susreo i upitao: “Kuda ćeš ti?” On je odgovorio: “Odoh gasiti vatru koja treba progutati Ibrahima.” “A zar stvarno misliš s jednom kapljom vode ugasiti onoliku vatru”, upitaše podsmješljivo mrava. On im odgovori: “Vjerovatno ne mogu, ali neka se zna na čijoj sam strani!”

Naše donacije, medijske aktivnosti, demonstracije i ostale aktivnosti koje pokazuju svu suosjećajnost i podršku potlačenim ljudima u svijetu su poput one kaplje koju nosi mrav na leđima. Ništa više. Mi za Palestinu na nivou Rijaseta Islamske zajednice jedva sakupimo nešto malo para; njima to može biti dan-dva, ako i to bude dovoljno. Da ne govorimo o onome što sakupe humanitarne organizacije. Vrlo je značajno kazati na čijoj smo strani, ali također moramo biti svjesni da svijet ne mijenjamo time što pomognemo s nekoliko maraka i da tu ne prestaje naša odgovornost i djelovanje.

Da li mi, ustvari, peremo svoju savjest time što konstantno na Facebooku objavljujemo informacije iz Sirije, Gaze i Iraka? Peremo li svoju savjest ako nekoliko sati dnevno radimo da prikažemo svijetu da je Izrael krvolok koji više od 60 godina pije krv palestinskom narodu uz blagoslov cijelog svijeta? Peremo li svoju savjest kad odemo na demonstracije i time podržimo pravo palestinskog naroda na odbranu i njihovo pravo na svoju zemlju? E to je dilema svih dilema! Također, da li je konstantno bavljenje ovim pitanjima dodatni prostor za radikalizaciju našeg mladog čovjeka koji ne razmišlja mozgom već emocijama. Svima onima što su otišli na razna ratišta niko nije mogao objasniti da su oni na tim ratištima suvišni i da će njihov boravak tamo više odmoći nego pomoći tim ljudima.

Treba početi od svoje avlije

Naše je da vjerujemo da su oni tamo otišli pod emocijama gledajući slike ubijanja, skrnavljenja i ponižavanja časti i ugleda muslimana u tim zemljama. Vjerujemo da su otišli da operu svoju savjest, da se odazovu džihadu, o kojem se nisu interesirali niti su čitali o njegovoj suštini jer se nisu udostojili saslušati učenije od sebe u tome. Možda su samo trebali porazgovarati sa imamom iz svog džemata!

Da, treba znati na čijoj smo strani, ali vrlo odmjereno i umjereno treba gledati na sve to, bez pompe, bombastičnih izjava, promocije teških videosnimaka i sl. Mudar je stav Rijaseta IZ-e koji je dao preporuku za tri stvari: 1. Reći istinu svijetu i stajati čvrsto na istini da je tamo Izrael agresor, a palestinski narod žrtva; 2. Učiti molitve za potlačene Palestince i 3. Materijalno pomoći sukladno mogućnostima. Kad uradimo ove tri stvari, naša obaveza je izvršena. I ovo mora biti umjereno, bez pretjerivanja i zanemiravanja u isti mah.

Izazovi naši lokalni: vašari zla u Bošnjaka

Nakon ove tri stvari neophodno je da se posvetimo našem podneblju i izazovima s kojima se susrećemo na lokalnoj, takoreći, “općinskoj” razini. Islamska zajednica, kao jedina odgovorna institucija za vjerski i duhovni život muslimana, mora ozbiljno poraditi na tome da njihovi kadrovi u džamijama, obrazovnim institucijama i školama dopru do običnog čovjeka i da ga uvjere da je odlazak na koride (borbe bikova), štraparijade (trke konja koji vuku ogromne balvane) i druge vrste narodnih veselja ne priliče pristojnom čovjeku. Dokle god ne budemo sistemski radili i o tome govorili na hutbama, časovima vjeronauke, u medijskim nastupima i drugim oblicima javnog djelovanja, dokle god se običnom čovjeku ne usadi u glavu da je to “dno dna”, svake će se godine broj posjetilaca na koridama i štraparijadama povećavati, a broj onih koji zbog toga grizu nokte i tome se čude smanjivati.

Porazna je činjenica da na fotografijama i videosnimcima narodno kolo zajedno igraju nane u dimijama i mahramama i razgolićene žene. Porazno je što na tim koridama imamo i djecu od prvog razreda i djedove i nane od 80 godina i više. Porazno je to što pod šatorima plesačica i pjevaljki zajedno sjede i mladi i stari, pokazujući najveće stepene bezobrazluka, primitivizma i ljudske ograničenosti.

To je porazno za sve Bošnjake u najširem mogućem smislu, a Popravljanje stanja u ovom segmentu je naša vjernička primarna zadaća. Ali, imam dojam da je puno lakše proklinjati Jevreje i prati savjest postavljanjem video snimaka i slika o Palestini nego li organzirati seminare, radionice, javne rasprave kako bi se edukovali oni koji će odgajati ljude da ne idu na te festivale nemorala i poniženjaza cjelokupno društvo je ponižavajuće da jedan osamdesetogodišnjak sebi dozvoli da mu javno u krilu igra neka plesačica koja mu može biti unuka! I ne samo to, već to rijetki vide kao problem, a da ne govorimo da to smatraju moralnim posrnućem.

Čevljanovići su “kulturna manifestacija” na kojoj se ubija ne samo kultura nego i čast, moral, ljudskost i sve ono što bosanski muslimani baštine od pamtivjeka. Treba trošiti cjelokupnu energiju i raditi s ljudima i mlađim generacijama učeći ih da ne prihvataju uzuse ponašanja starijih koji u tome ne vide ništa loše. Koliko se samo na tim mjestima popije alkohola, koliko se nemorala počini i kakvog se sve primitivizma i vulgarnosti ne ispolji. Popravljanje stanja u ovom segmentu naša je primarna zadaća.

Ali stječe se dojam da je mnogo lakše proklinjati Jevreje i prati savjest postavljanjem videosnimaka i slika o Palestini negoli organzirati seminare, radionice, javne rasprave kako bi se educirali oni koji će odgajati ljude da ne idu na te festivale nemorala i poniženja. Naša vrla braća i sestre će provesti sate i sate na internetu i do detalja analizirati Hamasove akcije a da neće obratiti pažnju niti osjećati grižnju savjesti što im pola komšiluka odlazi na kojekakve vašare nemorala. Da, spreman je izdvojiti i plaću i dvije da pomogne svojoj braći u Palestini, što je za svaku pohvalu, ali nije spreman uložiti ni marku da svoga rođaka odvrati od vašara zla koji ovaj pohodi kad god ima priliku.

Stoga do kraja moramo biti iskreni prema sebi i analizirati svoje postupke: koliko činimo da Čevljanovići i druge slične manifestacije postanu prošlost ili da na njih odlazi manji broj ljudi, pogotovo da na njih ne odlaze ljudi za koje znamo da idu u džamiju?

A dovišta naša?

U Bosni i Hercegovini su se pojavila razna dovišta poput Ajvatovice, Djevojačke pećine, Lastavice i drugih mjesta na kojima je već tradicija okupljanje više hiljada ljudi iz cijele BiH. Neka profesori vjerskih nauka i odgovorne ličnosti u Islamskoj zajednici razmatraju i raspravljaju utemeljenost ovih dovišta u islamskom vjerovanju i koliko su ta ista dovišta opravdana sa aspekta Šerijata. Ono što je potrebno jeste zauzeti stav sredine; da su to povodi okupljanja muslimana uz namaze, dovu, predavanja, druženja, i da to nisu nikakve “Male Ćabe”, niti časna mjesta hodočašća.

Ono što posebno zabrinjava jeste da su i te manifestacije poprimile vašarski karakter. Slike s jedne od tih manifestacija ni po čemu se ne razlikuju od slika iz Čevljanovića, osim po onim nemoralnim scenama i alkoholu – sve ostalo je isto. Muzika i pjevači u šatorima, ringišpili, šatori i tezge, jagnjetina, na jednoj strani, a na drugoj predavanje, zajednički namaz, izvođači ilahija… Prije nekoliko godina bilo je prigovora da se na starom gradu u Pruscu noć uoči Ajvatovice okuplja dosta omladine i da se primjećuje mnoštvo nemorala. Upozoravano je i na to da se vašarski karakter polahko ugrađuje i u godišnjice sjećanja na genocide i stravične zločine počinjene nad našim narodom. Pri ulasku i izlasku iz Srebrenice 11. jula peku se janjci, prodaje se kineska roba i strateški se raspoređuju profesionalni prosci, što uveliko podsjeća na Čevljanoviće. Zbog svega toga moramo se zabrinuti da će se to nastaviti i kad se prestanu klanjati kolektivne dženaze, te da će to postati neke nove (ne)kulturne manifestacije s već uhodanim scenarijem.

Podizanje moralne svijesti kod naših ljudi, educiranje ljudi o onome šta je smisao onoga što je Bog propisao, aktivnije djelovanje u smjeru osvješćivanja našeg čovjeka je primarna zadaća svakog Bošnjaka koji svoje vrijeme provodi u brizi za Palestinu i druge zemlje.

I još nešto…

I onim dobrim Bošnjacima koji u svemu vide neku tuđu zavjeru, za Čevljanoviće ne mogu tražiti krivce ni u Srbina, ni Hrvatima, ni u Amerikancima, ni u Jevrejima, ni u bilo kome drugom. To su naši proizvodi, naši problemi i naše ogledalo. Umjesto da trošimo ogromnu energiju upirući prstom u druge, tražeći često nepostojećeg neprijatelja, uperimo prst u sebe i preispitajmo se. Kulturne manifestacije s inoviranim kreativnim promjenama, vjerske manifestacije pune vizije i duhovnosti, zabavne manifestacije pune morala i obraza, vrlo su dobra alternativa pogubnosti korida i vašara koje danas gledamo kod našeg naroda.

Ovim ni po koju cijenu ne želimo umanjiti važnost Gaze, ali se mora skrenuti pažnja i na mnoge prioritetne teme kojima moramo razbijati glavu, te prestati vjerovati da smo “šerovanjem” na Facebooku učinili mnogo. Narod u kojem 20-30 hiljada ljudi dolazi u Potočare, a 50-70 hiljada u Čevljanoviće na koridu je narod koji ništa nije naučio iz genocida.

(Novo vrijeme)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime