Vahidin Preljević: Želimo književnosti vratiti autonomiju

0
18

Vahidin Preljević: Želimo književnosti vratiti autonomiju

Sarajevo – U bašti Filozofskoga fakulteta u Sarajevu predstavljen je novi, lipanjski, sadržajno prebogati  broj Časopisa za književnost i kulturu “Život”, glasila Društva pisaca u BiH, od kojega se, nakon što ga počnete čitati, vrlo teško odvajate.

Urednik “Života” Almir Bašović na početku promocije nam je rekao  da je ovaj broj “Života”, nažalost – određen smrću.

Blok posvećen Larsu Gustaffsonu

“Jedna smrt je obilježila i naslovnu stranicu ovoga broja – ona  velikog švedskog pisca Larsa Gustaffsona. On je u travnju umro. Imali smo namjeru napraviti s njim intervju, ali smrt nas je pretekla. Odlučili smo objaviti  u časopisu jedan blok posvećen tom velikom autoru, prijatelju  i  Sarajeva  i BiH“, nastavio je Bašović,i dodao kako je “ kolega Refik Ličina, koji  je prevodio njegovu poeziju, napisao jedan sjajan tekst o Gustaffsonu, kolega Vahidin  Preljević je također objavio tekst o Gustaffsonovoj poeziji.“

Dometnuo je da se radi o  kontinuitetu u radu Društva pisaca, jer je riječ o autoru koji je na prošlogodišnjim Sarajevskim danima poezije dobio nagradu Bosanski stećak.

“Druga smrt nas je intimno, kao redakciju, vrlo potresla. Ovaj je broj bio pred tiskarom, kada je iznenada umro naš urednik Zilhad Ključanin. Ponosni  i tužni smo što smo imali priliku objaviti  poemu, koja je neka vrsta njegovog pjesničkog testamenta, zove se  “Moj život”“, bio je potresen Bašović , koji je najavio da će u sljedećem  broju sasvim sigurno jedan blok biti posvećen  Ključaninovoj književnosti.

U lipanjskom  broju, rekao je Bašović, akcent je, kao i obično, na bh. književnoj produkciji: poeziji, prozi  drami…

Pjesnički testament Zilhada Ključanina

Refik Ličina nam je u nastavku promocije govorio o Larsu  Gustaffsonu , istaknuvši kako je to  pjesnik za kojega kažu da je zastrašujući erudit, čovjek koji je posjedovao ogromno znanje.

“Međutim, ja držim njega za jednog od najvećih europskih , pa i svjetskih, lirskih pjesnika. S jedne strane, to je čovjek koji je govorio 7-8 jezika, pisao na njima, s druge strane, to je jedan nordijski šaman, koji je u stanju da od jednog lista, koji pada ,napravi jednu od najvećih poema skandinavskih jezika. Izuzetan čovjek. 2007. godine, ja sam ga upoznao u Sarajevu, bio je gost, Sarajevskih dana poezije”, prisjetio se Ličina.

“Dogodilo se tako da sam upravo “uletio” u književnu večer posvećenu njemu. Imao sam tremu, strahopoštovanje. Do tada me nije mnogo zanimao kao pjesnik. Jedan naš bosanski izdavač je htio da mu tiska poeziju, pa sam ja preveo oko  20 pjesama, ali još uvijek nisam znao kakav je Gustaffson. Međutim – on je čovjek koji je napisao 100 knjiga: matematičkih, medicinskih, romana, eseja, filozofskih rasprava, dakle jedan otvoreni kozmos. Ne postoji nekakvo ljudsko pitanje koje njega nije zanimalo. I, priča dalje Ličina, došli smo tu, ja sam imao u glavi: on je  filozof – pjesnik, on piše filozofoneme, pjesme koja su filozofija čista, mora se znati čitava europska filozofija da bismo razgovarali, itd. Međutim, mi smo sjeli  i on mi  je rekao: Sad ćemo improvizirati. A ja kažem: Gospodine, ja ne znam o vama mnogo… Odgovara mi: Ipak, ja i ti znamo o meni više nego publika. I, tako je krenulo…

Autentični genij

Kad se vratio iz Sarajeva, napisao je jedan tekst o gradu, i ja sam stvarno bio ponosan što sam tog čovjeka upoznao. Želim kazati samo još  to da se radi o jednom autentičnom geniju. Naš jezik je malo uštavljen, naš jezik je malo prosut, izgubio je značenja i zaista  – ako ta riječ genij ima neku suštinu, srčiku –  on jest, zaista, genij. On od običnog pravi neobično, od profanog –  mistično, on ima tako laku ruku,  da ne postoji tema koju  Lars Gustaffson ne može pretvoriti u sjajnu liriku”,  zaključio je Ličina.

Urednik Almir Bašović podsjetio nas je kako smo na  prošlogodišnjim Danima poezije imali  goste sa  njemačkog  govornog područja.

“Kolega Preljević je, zajedno s Irmom Duraković, preveo njihovu  poeziju i predstavio ih u ovom broju “Života”. Vahidin Preljević je izrazio zadovoljstvo što” Život” nastavlja projekt koji je započet  u prošlom broju, a to je –  snažno uključivanje  književnosti  iz drugih jezika.

“U ovom broju, kao što je spomenuto, između ostaloga, naravno, – pored bloka o češkoj drami, pored niza drugih stvari – predstavljamo tri pjesnika iz njemačkog govornog područja”, rekao je i pojasnio: “Riječ je o njemačkim pjesnicima: Nicu Bleutgeu i Nadji Kuechenmeister, koji zaista spadaju u sam vrh njemačke poezije novije generacije, i o jednoj  austrijskoj pjesnikinji, Judith Niki Pfeiffer.

To su tekstovi koji su iz nastajućih zbirki poezije, koje će tek ugledati svjetlost dana, možda ove godine. Radi  se o tri potpuno različita pjesnička senzibiliteta.

Uključivanje književnosti iz drugih jezika

Da krenemo od najmlađe sudionice Sarajevskih dana poezije, Austrijanke Judith Nika Pfeiffer : ona je predstavnica nečega što se naziva SMS- poezijom, mada se ja ne bih sasvim složio s tim. Dakle,  riječ je o poeziji koja je  veoma bliska konceptu poetry slama,  ja bih je najradije nazvao  – spontana poezija, a s druge strane, ona  nastavlja tradiciju autrijske knjižvenosti  i  poezije, tradiciju jezičkog eksperimenta,  na jedan nov način, primjeren današnjem vremenu”,  upozorio je Preljević.

”Druga autorica koju smo predstavili,  Nadja Kuechenmeister, je netko tko oživljava opet senzibilitet ili opažanje u poeziji.Ona svemu tome daje poseban ženski ton, žensku senzibilnost i posvećena je, prije svega, svakodnevici. Dakle, ovo što vrijedi za Larsa Gustaffsona –  uglavnom vrijedi I za nju –  da ima fantastičan dar opažanja , da obične stvari oneobiči. U neku ruku , sve se to nadovezuje na stari koncept romantičarske poezije“,ustvrdio je Preljević…

“ I,  sličan koncept, sličnu poetiku ima i treći sudionik, to je Nico Bleutge, koji je  opet od sve ovo  troje najfilozofičniji”, kaže Preljević.

“Njegov pogled nije usmjeren  na svakodnevicu, nego na ono što je iza stvarnosti, iza onog  što je dostupno našim čulima, ali ne u nekom metafizičkom smislu, nego  – ono što on studira, i ispisuje kao procese u svojoj poeziji , jesu –  anorganska događanja,  sukob elemenata, način na koji nastaje materija. Posebno mi je drago da je  jedan izuzetno hvaljen pjesnik u njemačkom govornom području  u našem časopisu objavio šest  pjesama iz ciklusa “Noću svijetle brodovi”, jer brod je ključni lajt-motiv ove zbirke.”, završava Preljević.

Predstaviti ono što se trenutno piše

Almir Bašović nam je ,potom  ukratko predstavio  neke od rubrika u časopisu: “Aspekti govora” je rubrika u kojoj smo ,u ovom broju ,objavili jednog sjajnog švicarskog esejistu –  Petera Bichsela.  Naser Šećerović je preveo dva eseja: “Pripovijedanje protiv smrti “  i “ O  izmišljanju svetih spisa”.

Evo imena suvremenih  bh. proznih autora, koje  smo objavili: Jasmin Agić, Emsura Hamzić, Amir Kamber ,Ljubica Ostojić, Jasna Šamić, Faruk Šehić. Od pjesnika, zastupljeni su Sabahudin Hadžialić, Omer  Ibrahimagić, Almir Kolar Kijevski, Asmir Kujović, Senka Marić, Amir  Talić, Nenad Tanović, Marko Vešović. Ono što je stav ove redakcije , jest sljedeće: Nemamo namjeru objavljivati nekakvu antologiju onoga što mi smatramo najvrjednijim u trenutnoj književnoj produkciji naše književnosti – mi želimo predstaviti ,u što širem krugu , ono što se kod nas trenutno piše, i,  kao što se iz pobrojanih  imena vidi, uz afirmirane autore, značajne, poznate, mi ćemo objavljivati  i manje poznate, mlade –  one koji će uskoro, nadam se,  postati i afirmirani”, rekao je Bašović, i potom nastavio: “U rubrici Književnost  i novi mediji, profesor Nihad Agić je napisao jedan vrlo zanimljiv tekst o poetskoj kritici fotografije, a kolega Jasmin Agić, naš član redakcije, predstavio   je suvremena filmska zbivanja. Ono što je važno , i što redakciju ovog “Života” povezuje,  jest povjerenje u kontinuitet   i u tradiciju.

Obilježavanje jubileja

U  svakom broju ćemo imati obilježavanje važnih jubileja i godišnjica. U ovom broju je Nikola Vukolić pisao o Petru Kočiću,  povodom 100 godina od njegove smrti, Edin Salčinović –  o Ziji Dizdareviću, povodom 100 godina rođenja. Rubrika Šeherzadina unučad je meni jedna vrlo draga rubrika , jer tu predstavljamo pripovjedače i sa istoka i sa zapada. U ovom broju,  to su  dva ukrajinska pisca, predstavljamo  Danijela Pennaca,  i – meni je posebno drago da smo objavili prvi prijevod na bosanski jezik jedne vrlo zanimljive autorice – Natalije Ginzburg… Rada Šukara je prevela njezinu pripovijetku “Majka” i mislim da ovo neće biti zadnji prijevod te autorice na naš jezik, vrlo zanimljive  i kao osobe,  s obzirom da se družila i s Cesarom Paveseom, i  s  Italom Calvinom. Mislim da se radi o autorici koju ćemo uskoro dosta čitati i na našem jeziku. U  Suvremenoj bh. drami smo objavili “Gozbu” Dževada Karahasana. Nastavili smo tradiciju povezivanja s regijom  i pjesnicima iz regije. U  ovom broju smo objavili Borisa Jovanovića Kastela, Predraga Lucića, Jovana Nikolaidisa i Josipa Ostija”, rekao je Bašović.

Dodao je kako je kao urednik ponosan na broj prikaza koji  su uvršteni, njih 26, od toga 19 o knjigama koje su napisali domaći autori. Drago mu je, također,  da se osim mladih kolegica i kolega, studenata, magistranata, i doktoranata –  kao što su Lamija Milišić, Matija Bošnjak, Elvis Ljajić, Kemal Bašić, Aida Gabrić  –  polako u rad  “ Života”  uključuju i nešto starije i iskusnije kolege, poput Adijate Ibrišimović Šabić, Nasera  Šećerovića ,  Nikole Vukolića itd.

 Spajanje istoka i zapada

Bašović drži da je u  rubrici  Predstavljanje vidljiva još jedna tendencija ovog časopisa  –  spajanje istoka  i zapada…

“Naime,  predstavili smo jednu do sada neprevođenu pjesnikinju iz Belgije, Monique  Thomassettie,  a također I  jednog  iranskog  pjesnika, Rasula   Moarreknežada.  Nastavili  smo s rubrikom Govor drugih. U  prošlom  broju smo predstavili poeziju i prozu suvremene češke književnosti, a u ovom broju prezentiramo petnaestak dramskih autora koji dolaze iz iste kulture. Hasan Zahirović  i Adisa Zuberović su ih  preveli. Zahirović je napisao i  jedan vrlo informativan tekst  i,  kada bi oni koji vode naša kazališta čitali književne časopise, ja bih rekao da ima nade da se ponešto od ovoga prevede u cjelini i postavi na scenu. Ovako – nisam siguran, ostaje samo nada… I na kraju,  odajemo hommage  dvojici velikih pisaca.  Imre Kertsz je umro nedavno,   i  Jasmin Agić je napisao jedan tekst o njemu. Kada je riječ o  hommageu  Umbertu Ecu, Aila Demiragić je prevela dva njegova teksta:  jedan je vrlo zanimljiv, pod naslovom “Kakav je samo kapitalist onaj gusar”  –  bavi se metaforom i odnosom između gusara i kapitaliste,a drugi naslov je pomalo posvećen nama  koji radimo na Filozofskom fakultetu. Radi se o tekstu pod naslovom “Čemu služi profesor”. Nadam se da ćemo mi ovo pitanje postavljati malo češće. I,  kolega Edin Konjhidžić  je predstavio “Nulti roman” –  posljednji  roman Umberta Eca”, zaključio je Bašović.

 Budući dvojezični broj “Života”

Vahidin Preljevića govorio je, na kraju promocije, o broju “Života” koji će biti  posvećen Danima poezije, koji su zakazani za kraj rujna.

“U tom specijalnom broju ćemo sve naše  pjesnike prevesti na njemački jezik, sve goste iz Austrije i Njemačke ćemo prevesti na naš jezik – dakle,  taj broj će biti dvojezičan, i u njemu ćemo predstaviti suvremenu austrijsku književnost, uključujući I odabir iz suvremene austrijske proze i esejistike. Dogodit će se premijerno objavljivanje nekih tekstova,  koji nisu još objavljeni na njemačkom jeziku, od velikih pisaca –  tako da ćemo steći dobar uvid  u ono što se događa u austrijskoj književnosti danas. To  su autori koji su se etablirali nakon 1990. i u dvadesetprvom  stoljeću. Sučelit ćemo našu književnost s onom na njemačkom jeziku . Planiramo da taj broj promoviramo i izvan BiH. Računamo na podršku austrijskih partnera”, kazao je Preljević, i dometnuo:

“Pitaju nas zašto obnavljamo ovakav časopis, kažu – to je staromodno, od jučer, ali ja mislim da u toj navodnoj staromodnosti upravo leži šansa. Naš  kulturni prostor je kontaminiran različitim ideološkim diskursima, i  ako se književnost ili umjetnost negdje pojave  – onda je to u naraciji koja je ideološka. Mi ne želimo sudjelovati u tome, želimo vratiti književnosti  onaj dignitet koji ona treba imati u javnom životu, vratiti joj autonomiju, to da može biti sagledavana u svojoj vrijednosti –  a ne u nekoj sekundarnoj, koja se izvodi iz nje“, poručio je Vahidin  Preljević.

(dnevni-list.ba)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime