Uspjeh sestara Mandžuka u Beču zahvaljujući prodaji bio-kokica

0
15

018594036_30300Austrija – Sarajke Sanela i Emina Mandžuka u centru Beča prodaju bio-kokice iz vlastite manufakture. Put do uspjeha bio je težak i pun problema tipičnih za žene i doseljenike u Austriju. „Kada smo rekli da za trgovinu tražimo lokaciju u strogom centru grada, svi su nam se smijali. Jedni su rekli da je tamo nikada nećemo naći, drugi da je preskupo, treći da je konkurencija prejaka, a četvrti da pogotovo stranci u prvom bečkom okrugu teško dobiju lokaciju jer su ta mjesta navodno rezervisana za takozvano domicilno stanovništvo. Međutim, evo, trgovina je u pješačkoj zoni u strogom centru grada, mi i dalje smatramo da je našim kokicama upravo tu i mjesto, a posao se pripremamo proširiti i na Ameriku. A oni neka i dalje misle da ovo nije mjesto za nas“, smije se Emina Mandžuka dok u uredu „Popcornera“ iza istoimene prodavnice na stol postavlja nove uzorke kokica koje je u zadnjih nekoliko mjeseci osmislila njena sestra Sanela. „Pa ćemo ih sada još jednom testirati. Mi ovdje često doručkujemo kokice, biće to još jedan obilan poslovni doručak“, smije se Emina i pali mašinu za kafu.

Bez glutena, sa jagodom i đumbirom -Zajedno sa sestrom Sanelom, Emina Mandžuka već je nekoliko godina na čelu manufakture Popcorner koja u Beču proizvodi i prodaje biološke kokice za koje kažu da su jedinstvene na cijelom austrijskom tržištu. Za kokice se koristi isključivo kukuruz iz biološke proizvodnje, baš kao što su to i začini i arome koje kokicama daju specifičan ukus; od onih sa vanilijom i vasabijem, pa do onih sa metvicom ili đumbirom. U svakom slučaju bez laktoze i bez glutena. Popcorner kokice prodaju se u nekoliko tržnih centara u Beču te u prodavnicama jednog austrijskog trgovinskog lanca, a odnedavno i u određenim kinima. Već to se u bečkim poslovnim krugovima tumači kao veliki uspjeh, ali sestre Mandžuka kažu da na tome ne žele stati te da trenutno uveliko pripremaju i ekspanziju za Ameriku. „To bi trebala biti zaista velika stvar. O detaljima ne možemo govoriti jer još čekamo na neke potpise i ugovore, ali stvar izgleda dobro i mogla bi biti veliki uspjeh“, objašnjavaju sestre Mandžuka. Bio-kokice za trudnice – Pri tome je njihova ideja sa bio-kokicama na početku bila sasvim mala i zapravo samo lična inicijativa koja je trebala ostati u privatnim krugovima. „Sve je počelo sa mojom trudnoćom“, priča Sanela Mandžuka. „Tada sam posebno pazila na ishranu, a te slatke bio-kokice su mi se izuzetno sviđale. Kako ih u Beču nije bilo, sestra mi ih je donosila iz Njemačke i Švicarske, a kako kokice nije baš najjednostavnije transportovati, u jednom trenutku mi je rekla da ih sama sebi pravim, što sam ja onda zaista i pokušala.” Ti pokušaji trajali su onda dobre dvije godine, ali se nakon toga rodila i poslovna ideja o manufakturi i direktnoj prodaji. „Sestra se već ranije bavila biznisom, pa je onda ona preuzela taj dio posla, dok se ja bavim kreativnim dijelom; osmišljavanjem novih proizvoda te dizajnom i komunikacijom. Mislim da je izuzetno važno znati ko šta dobro radi i ko je, tome shodno, za šta zadužen. Po meni je to osnovni preduslov za uspjeh“, priča Sanela. Poslovna iskustva, oštri pregovori – Sestrina iskustva iz biznisa posebno su posljednjih godina bila od koristi, kada je manufaktura imala nekoliko, kako kaže Sanela, ozbiljnih i teških pregovora. Najprije je jedan dobavljač prijavio bankrot te je zbog nenaplaćenog novca ista sudbina na kratko prijetila i samoj manufakturi. Nakon toga uslijedila je tužba jednog velikog evropskog koncerna koji im je osporavao ime. „Oni su nas tužili i ja sam se bila prepala kada sam dobila pismo od advokata, jer nisam znala šta da radim. Moja sestra je, sa druge strane, bez problema odgovarala na pisma koja su stizala i iz Berlina i iz Pariza i iz Njujorka; mislim da je strategija tog koncerna bila da nas što više ustraši. Zahvaljujući mojoj sestri to im ipak nije pošlo za rukom i mi smo ime uspjeli i zadržati i zaštititi“, kaže Sanela. U međuvremenu i ona žustrije pregovara sa poslovnim partnerima. Vremenom se, objašnjava, čovjek i na to navikne i sraste sa biznisom kojim se bavi. Problemi žena i doseljenika – A prilika za skupljati iskustvo i u ovoj oblasti te za naučiti i oštriji poslovni nastup, bilo je više nego dovoljno. „Zaista je bilo dosta stvari sa kojima smo se morale boriti i dosta zastrašivanja, da tako kažem. Prvo vam kažu da djevojčice poput nas nemaju šanse da dobiju lokal u centru. Onda se borite sa tim takozvanim autohtonim stanovništvom jer vam i oni kažu da vam zapravo nije mjesto u centru grada, jer imate tu neku doseljeničku pozadinu. Onda vas tuže zbog imena, a sa svim tim se borite dok ste istovremeno samohrana majka – za to zaista trebaju jaka i široka pleća. Ali kad sve to prebrodite i kada sve dobro organizujete, onda je radost uspjeha još veća“, priča Emina. A sestre Mandžuka sve su očigledno dobro organizovale i sad je na redu ekspanzija u Ameriku. Tajna njihovog uspjeha je u tome što su, kažu, dobar kolektiv i što jedna u drugu imaju puno povjerenje. Te što su u poslovanju podijelile sfere djelovanja. „To je osnovno, da svako radi oni što najbolje zna i da postoji jasna vizija u koju se vjeruje”, kaže Emina Mandžuka. “A kada to imate, onda je potpuno nebitno ko ste, šta ste i odakle dolazite!”

(tuzlanski.ba)

 



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime