Bihać – Dnevno je sa ove željezničke stanice ka Jadranskom moru, Sarajevu, Zagrebu, na sve strane Evrope i svijeta, polazilo i po 60 kompozicija samo putničkih vozova.
Poslije rata, obnovljen je dio putničkog željezničkog saobraćaja sa nekoliko linija od Bihaća do Bosanskog Novog sa vezama za Sarajevo i Zagreb, ali su i one ukinute prije nešto više od dvije godine. O tome i dan-danas stoji trag na blagajni za prodaju karata gdje je na papiru napisano – od 1. decembra 2012. godine, putnički vozovi neće saobraćati do daljnjeg. Ka jugu, Kninu i Splitu nisu ni saobraćali od početka rata.
Sad prometuje tek nekoliko teretnih vozova koji prevoze drvo iz Ripača i Bosanske Krupe za potrebe austrijskog i talijanskog tržišta, i mangana iz Bosanske Otoke za slovačko tržište.
Vozovi koji su značili život
Sat na željezničkoj stanici jedini je koji besprijekorno funkcioniše, pokazujući tačno vrijeme. Kao da je stanica puna putnika koji čekaju voz. A, nije. Pusta je. Zaključana. Ekipa Anadolu Agency (AA) činila je putnike koji su se iz Bihaća ovih dana zaputili ka Martin Brodu, na dijelu Unske pruge udaljenom pedesetak kilometara južnije. Donosimo ekskluzivnu priču sa putovanja vozom na toj dionici, koji više ne vozi. Kao i o onome šta je bila i šta je sada Unska pruga. U nadi da će uskoro biti obnovljena.
Iz željezničke stanice Bihać krenuli smo tačno u osam sati, kada je otpravnik za to dao znak. Vožnja se obavlja prosječnom brzinom od 35 do 50 kilometara na sat. Stanica u Ripaču, pusta, kao i ona u Bihaću. Šef stanice sa nekolicinom uposlenih koji rade na svakodnevnom obilasku pruge su njeni stalni “gosti”.
Dževad Mujagić, naš mašinovođa, dugogodišni radnik na željeznicama, priželjkuje da Unska pruga što prije profunkcioniše i da bude kao nekada.
“Unska pruga je značila sve: život. Lakše je bilo živjeti, školovati djecu, lakše je bilo snabdijevanje. Značio je to i odlazak u dijasporu na rad. U sezoni je bilo mnoštvo brzih vozova, putnički, redovnih. Isto je bilo i van sezone”, prisjeća se Mujagić.
Vozio je i prije rata: radnike i osoblje na Unskoj pruzi, do Strmice, u Hrvatskoj.
“Tokom cijele godine pruga je bila veoma aktivna. Kao radnici u sezoni kada dobijemo 30 minuta na otvorenoj pruzi rada to je bilo i previše. Bila je maksimalna zauzetost pruge”, navodi Mujagić.
Naglašava da bi revitalizacija Unske pruge olakšala život građana “za 100 posto”.
Pruga u Hrvatskoj, upravljanje u BiH
Vožnja se nastavlja živopisnim kanjonom rijeke Une po kojem je dobila ime Unska pruga. Kod mosta Bisovac je prvi ulaz iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku, od ukupno sedam, koliko ih ima na potezu od Bihaća do Knina, ali jedini koji će uslijediti na dijelu do Martin Broda. Nema nikakvog zvaničnog obilježja da se iz BiH prešlo u Republiku Hrvatsku, odnosno EU.
Kroz Hrvatsku vozi se 17 kilometara, a na tom potezu su i poznate željezničke stanice Loskun i Kestenovi, na kojoj je dugo godina službovao i otac našeg ljubaznog domaćina Samira Alagića, direktora Poslovno-prometnoga područja Željeznica FBiH Bihać. Održavanje pruge, iako je u Hrvatskoj, na osnovu sporazuma vrše Željeznice FBiH.
Iako se većinom putuje kroz tunele, od kojih je onaj Bisovac sa 1,8 kilometara i najduži, iz dijela sa hrvatske strane vidljiv je vodopad Štrbački buk u svoj svojoj ljepoti što je zabilježila i ekipa Anadolu Agency (AA).
Nakon ponovnog ulaska u BiH pruža se predivan panoramski pogled na selo Klisa sa džamijom koja je izdignuta na brežuljku. I u Kulen Vakufu situacija je ista: dočekuje nas samo šef stanice. Stalni je njen stanovnik, ali ne želi pred kamere. Emotivno je vezan za Unsku prugu i boli ga što nije u funkciji.
Ono što Kulen Vakuf izdvaja od ostatka dijela Unske pruge, od Bihaća do tog mjesta, je da je u dijelu oko stanice sačuvana njena elektrifikacija. I u Kulen Vakufu prijeratni plan reda vožnje svjedoči o prometnosti pruge: pun je u odnosu na onaj sadašnji.
Isto je bilo i u Martin Brodu, do kojeg se dolazi nakon sat vremena vožnje od Bihaća, sa predivnim pogledima na Unu i nacionalni park istoimenog naziva koji se pruža gotovo cijelom dužinom ovog dijela Unske pruge.
“Unska pruga izgledala je veoma prometno što se tiče saobraćaja: teretnog i putničkog. Za 24 sata znalo je proći i preko 80 vozova teretnih, putničkih, brzih. Posebno za Hrvatsku i Srbiju. Za nas je bila tranzitna pruga. Sada ništa. Mrtvo sve. Nema prometa”, priča Almir Mujić, šef stanice Martin Brod.
Dionicom gazduju tri željeznička preduzeća
Do 2009. godine je i bilo, naglašava, nekog tranzita iz Hrvatske preko BiH, a iz BiH je nešto robe išlo za Split teretnim saobraćajem, ali od tada ništa. Što se tiče putničkog, njega nema.
(klix.ba)
