Konstatujem, shvatam i slobodno mislim da naša borba treba da bude šehadet u obrani bošnjačkog nacionalnog bića od neprijatelja.
Piše: Armin Čusto dipl. iur.
Kao autohtoni narod na tlu Evrope Bošnjaci su vijekovima izloženi genocidnoj politici, osporivši jednom narodu pravo na nacionalni identitet, pravo na tradiciju, vjeru, kulturu, a posebno pravo na religiju. Poznati su nam zločini četničko-ustaške politike koja je svoje pravce djelovanja našla u fašističkoj ideologiji, da svakog Bošnjaka treba uništiti, a ono što ne bude uništeno staviti u podređen položaj, bez prava na identitet, jezik, vjeru, kulturu i tradiciju. Jedini narod na tlu Evrope koji nikada nije izvršio agresiju na drugu državu, koji nikada u svom habitusu nije imao genocidnost jesu Bošnjaci.
Preživjeti jedanaest valova genocida može samo narod koji ima najviši stepen kulture u sebi, narod kojem nikada nije smetao Srbin, Hrvat, Jevrej, Rom, narod koji je sačuvao Hagadu, narod koji je na temlju svoje tradicije i dobrog komšinskog odnosa, svoje vjere islama i njenog šerijatskog prava koji nalaže poštivanje druge vjere i njenih vjerskih institucija sačuvao crkve, samostane.
Tri pitanja
1. Zbog čega su Bošnjaci vijekovima predmetom genocidnog uništavanja;
2. Zbog čega su Bošnjaci stalno pod udarom fašističke ideologije;
3. Šta su Bošnjaci skrivili komunističkim vlastima, da isti nemaju pravo na nacionalni identitet.
Posljednje pitanje me najviše boli.Godinama se krije činjenica da je 16. muslimanska brigada ušla u Sarajevo i skinula nacističku zastavu sa Vijećnice grada Sarajeva i time dala pečat poraza nacističkoj Njemačkoj.Zbog čega se šuti o dokumetu KPJ i njenog sekretara Vladimira Perića-Valtera o 7000 građana koje je trebalo likvidirati, a koji je nastao prije prije oslobađanja Sarajeva, od čega su većina Bošnjaci.
Nemojte me ubiti, kod kuće imam troje djece, petero djece, nisam ništa skrivio. Partizani, nisu marili na molbu, sve su pobili, a rupe koje su ostale od avionskog borbadovanja na području Alipašinog polja služile su kao grobnica u koje su zakopavani pobijeni Bošnjaci.
09. aprila 1945. godine dvojica partizanskih vojnika na čelu sa oficirom OZNE ušli su dvorište Mustafe Mujagića, uglednog Bošnjaka koji je imao mesare u Sarajevu, Zagrebu. Uhapsili su Mustafu i njegovu suprugu koja je bila u petom mjesecu trudnoće. Odveli su ih u stan Čišića koji se nalazio u ulici Ferhadija, pošto su svi zatvori bili popunjeni. Ubijeni su i pokopani na nepoznatom mjestu bez bilo ikakve presude, a sva babina imovina i kuća oduzeti su, Mene je othranila tetka Behida, babina sestra. Teško je uzdahnuo i sa suzama u očima rekao: “Neka dragi Allah kazni krivce.[1]
Pitam se kakav treba biti čovjek i ubiti na pravdi Boga, kakav treba biti čovjek pa ubiti ženu u petom mjesecu trudnoće. To može samo čovjek i politički sistem, sistem koji ne poznaje Boga i Božije zakone. Ako se živjelo u idelogiji bratstva i jedinstva, zbog čega to nije važilo za Bošnjake, zbog čega je komunistička vlast ubijala Bošnjake i zabranjivala pravo na nacionali identitet. Puno je pitanja na koja moramo odgovoriti, nećemo moći doći do istine ukoliko svojim jedinstvom i našim lijepim bošnjačkim nacionalnim bićem javno ne dignemo glas protiv nepravde koja nam se radi. A nepravda je specijalni rat protiv Bošnjaka, poznat kao dalji genocid nad Bošnjacima u vidu psihološkog genocida, jer isti oni koji nisu nam dali pravo na život danas se nalaze u vlasti Bosne i Hercegovine i priznati su građani ove države. Preživjeli smo jedanest valova genocida od neprijatelja, preživjeli smo i strašni komunizam, čije su posljedice ostavile veliki trag na Bošnjake.
Danas kad imamo priliku i snagu da govorimo o zločinima komunstičkih vlasti kojima je cilj bio uništavanje bošnjačkog nacionalnog bića, moramo stati iza porodica čiji su najmiliji bili žrtva represivnog aparata komunističke Jugoslavije. Raspad komunizma, raspad ideje bratsva i jedinstva najviše je imao posljedica na Bošnjaka, jer Bošnjak je živio u vremenu kojem je nametnut sistem vrijednosti, bez prava na nacionalni identitet. Za to vrijeme srpska i hrvatska oligarhija je gradila svoj nacionalni plan i jačala svoj mehanizam, a u tome im je pomagala komunistička vlast, a svaki vid intelektualnog i kulturnog uzdizanja Bošnjaka proglašavan bošnjačkim nacionalizmom koji je opasan po tadašnju vlast.
Slobodno mogu reći da se posljedna agresija koja se desila i genocid ne bi se desili da su Bošnjaci imali pravo na nacionalni identitet, da su mogli jačati svoju svijest, da su mogli imati pravo na svoj bosanski jezik, i da su imali pravo isticati historijske činjenice.
Poštovani Bošnjaci moramo izgraditi bošnjačku elitu koju je nekad neko sistematski uništio, jer ta bošnjačka elita treba da bude duhovni, intelektualni, kulturni bedem zaštite bošnjaštva za sadašnju i buduću generaciju Bošnjaka.
[1] Iskustva u istraživanju stardanja Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, Masovne likvidacije i masovne grobnice u Sarajevu, 1945-1949. Godina, Nihad Halilbegović, publicista.
