Umjesto feministkinja, žena muslimanka

0

094c16eff9885632b969c14aa0ae8230_XL (1)Izgleda da, ukoliko ja kao žena muslimanka, dignem svoj glas kada se radi o bilo kojem pitanju prava i situacija žena, poput siromaštva, edukacije, nasilja itd., neizbježno sam ubačena u široku, heterogenu kategoriju koja se naziva feminizam.

Feminizam, koji je sam po sebi toliko komplikovan i kompleksan da neko ko sebe naziva feministkinjom odmah mora , po mome mišljenju , dati i objašnjenje za to. Na primjer, feministkinja koja dolazi iz ‘privilegovane’ bijele rase može imati drugačije poglede i shvatanja od one koja živi u siromašnom okruženju, koja je uz to još i neke druge ‘obojene’ rase. Stoga, uprkos tome što obje sebe smatraju feministkinjama, njihovi stavovi i mišljenja o feminističkim pitanjima mogu biti potpuno drugačiji.

Međutim, po mome shvatanju, glavna srž feminizma , sa čime bi se složila većina feministkinja, jeste poziv na potpunu ravnopravnost muškaraca i žena. Ne samo egalitarizam, kako tvrdi jevrejska feministkinja Judith Plaskow, nego jednakost muškaraca i žena bez ikakvih uslova, bez izuzetaka.

U ovom slučaju, ja sebe ne bih nazvala feministkinjom. Zašto ? Jer shvatam i prihvatam da muškarci i žene nisu jednaki po mnogim temeljnim aspektima. Oboje imaju uloge vrijedne poštovanja, i to je sasvim normalno ( po mome mišljenju barem). Kao što vidite, ja nemam problem sa činjenicom da bih jednog dana mogla završiti kod kuće, čuvajući i odgajajući djecu, dok je moj muž vani i radi. Ukoliko je to porodična dinamika sa kojom smo mi zadovoljni, onda ja nemam nikakav problem u vezi toga.

Međutim ono sa čime se ne mogu složiti je sljedeće : ta patrijarhalna shvatanja da je moja uloga kao žene ograničena na onu koja mi je propisana i određena spolom. Drugim riječima, u potpuno se ne slažem sa tim da je moja jedina i stvarna uloga , uloga supruge i majke koja rađa i odgaja djecu. Ono što me zasita ljuti jeste kada muškarci (posebno oni koji sebe smatraju duhovnim i vjerskim liderima) iznose mišljenja da je uloga žene ograničena njenim spolom : njenom utrobom. Koji smatraju da njena ženstvenost i reproduktivni organi diktiraju ulogu koju će ona imati na ovome svijetu. Za mene je uvijek razočaravajuće kada čujem takvo što, posebno od strane muškaraca koji su poštovani u društvu, jer to obezvređuje mnoga dostignuća koja su doprinijele žene ovome svijetu. Govoreći o ličnom iskustvu, kao neko ko ima unverzitetsko obrazovanje, i koja je odabrana da bude žena, čuti da su moji napori bili uzaludni jer moj krajni cilj treba da bude taj da budem supruga i majka, je veoma demoralizirajući. Umjesto da podrže žene, i da shvate da one čine jednu jaku osnovicu i da su od velike važnosti i da doprinose u umjetnosti, nauci, sportu, književnosti itd., mnogi muškarci su naumili da umanje vrijednost žene i zaustave njen napredak. Što je još žalosnije, mnoge žene su usvojile ovaj patrijarhalni princip bivanja ženom, pa onda spočitavaju svakoj ženi koja još uvijek nije supruga ili majka.
Ne mogu poreći da su moja shvatanja uveliko pod utjecajem islama. Kao žena muslimanka, znam da je Allah dž.š. odredio određene i posebne uloge i dužnosti i za muškarce i za žene. Ali uloge i dužnosti koje su praktične, a ne mizogonične. Međutim, smatram da marginalizacija i degradacija žena muslimanki proističe iz pogrešnog shvatanja islama i površnog čitanja i razumijevanja Kur’ana. Također, uticaji zaostalih, neislamskih kulturoloških praksi ( poput obrezivanja žena, ubitstava iz časti, zabrane ženama pristupanje džamijama itd.) ne smiju biti ignorisani.

Stoga, radi se o ovome : Kada izrazim svoju podršku i kada propagiram napredak svih žena, posebno žena muslimanki, mnogi članovi moje vjerske i kulturno-etničke zajednice me opisuju kao feministkinju, što opet ima negativne konotacije, jer naposlijetku, muškarci i žene nisu u potpunosti jednaki, u smislu praktičnih uloga i dužnosti koje imaju, osim dužnosti koje imaju prema Allahu dž.š., unutar islamskih regulativa, a i unutar mnogih kultura, kao i nekih drugih neislamaskih zajednica. Ali, u tome se slažem sa njima. Kao što vidite, ako je feminizam borba za prava i napredak žena, ali i prihvatanje da su muškarci i žene, po prirodi, različiti, onda, ja sam feministkinja. S druge strane, nisam. Jer za mene postoji jedan drugi termin koji mi bolje odgovara, a to je žena – muslimanka.

Kao što vidite, kao žena muslimanka, ovdje ja nalazim balans u svojim shvatanjima. Kao neko ko vjeruje da su moja prava kao žene uređena od strane Allaha dž.š., jedina stvar za koju se moram boriti jeste kada ljudi( čitaj : muškarci) pokušavaju da mi ospore ili zabrane moja, Bogom data, prava. Ja nisam protiv svojih prava i duznosti uređenih od strane Allaha dž.š., poput prava na obrazovanje, nasljeđivanje, slobodno biranje i prihvatanje bračnog druga, pokrivanje pred muškarcima koji mi nisu u rodu itd., ali kada se desi da vanjski utjecaji pokušavaju da mi ospore neka od ovih prava, onda moram da reagujem.

Stoga, oni muškarci i žene koji imaju običaj da me nazivaju feministkinjom, (čitaj : neposlušna, nastrana muslimanka), razmislite na trenutak i shvatite da ja samo ostvarujem svoja prava. Prava koja su mi određena. Prava koja mi ne možete oduzeti i prava za koja ću se uvijek boriti.

A Allah dž.š. zna najbolje !

(akos.ba)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime