10. April 2019

 - Avaz, Dnevni avaz, avaz.ba

Oni koji su živjeli u Sarajevu od 1992. do kraja 1995. i uspjeli preživjeli možda bi trebali jednom dobiti kolektivnu Šestoaprilsku nagradu.

Mnoge Sarajlije proživljavale su golgotu, a o njenim gabaritima između ostaloga, pored brojnih dokomentaraca i svjedočenja možda najbolje govore brojke. Svakog šestog aprila tako se sjetimo koliko je granata ukupno palo, koliko ih je dnevno padalo na grad, koliko je ljudi pobijeno i izranjavano, kakve su traume ostale.

Mnogi od žitelja Sarajeva sastavljali su kraj s krajem, konac rata dočekavši prepolovljeni fizički i izluđeni mentalno.

Popularna je iz tog vremena krilatica “nisam gladan, samo sam željan”, a za onima koji ne mogu dokučiti kakva je neimaština možda je najbolje predočiti jednu davnu fotografiju, faksimil novinskog članka s početka 1994 o cijenama pregrambenih artikala izraženim u njemačkim markama.

Brašno – 4,8 DM, Krompir 13,3 DM, o telećem mesu malo je ko mogao razmišljati, ali bez kafe se nije moglo, a kafa – 92,5 njemačke marke.

I onda kao vrhunac svega – prosječan lični dohodak od 0,74 KM, dok je u razvijenim, zapadnim zemljama iznosio 2.500 DM.

avaz.ba

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR