U jamu Čavkarica bačeno preko 1000 Bošnjaka mahom djece

0
1

jama-c48davkaricaBIH – „Kada su nas četnici uhvatili, to jest naše komšije Srbi, rekli su nam da nas vode u Stolac. Na pitanje je li vas koliko bilo, ona mi je odgovorila da ih je bilo oko 600, što žena, što djece i staraca, a među nama se nalazio i pokoji mladić koga su uhvatili nakon što je nestao i posljednji metak.

Poveli su nas prema Nevesinju, te nas opet odatle povratiše govoreći da će nas povratiti kućama, dok su oni u stvari tražili jamu u koju će nas moći baciti. Najzad im je pošlo za rukom i našli su jamu koja im je bila po volji. Nas su malo dalje od jame zadržali, dok su nas trojica sa puškama čuvali da im ne bi pobjegli, a jama je od nas bila udaljena kojih 50 metara i iza jednog malog brežuljka tako da mi koji smo ovamo ostali nismo mogli vidjeti kako ih bacaju. Jedan od njih je dolazio u razmaku od 10 do 15 minuta i odvodio nas po petero. Najzad dođe red i na mene. Povedoše me sa jednom ženom, jednim starcem i dvoje nejake djece. Od ove partije mene su bacili prvu. Čim sam prišla jami i vidjela šta me čeka ja sam se od straha onesvijestila. Kad sam pala u jamu potres me je osvijestio. Dno jame je bilo malo šire od otvora. Ja sam se odmah pomakla u stranu da me ne bi udarali oni što će doći iza mene, što su ih bacili. Osjećala sam pored straha i velike bolove u lopatici, jer sam prilikom pada izglavila ruku u lopatici. Osim mene bila je još živa i jedna žena, isto Čatuša, koja je bila noseća. Ona je mnogi jaukala i previjala se od bolova zadobivenih prilikom pada. Ona je umrla drugi dan. Ja sam i dalje živjela, hranila sam se hljebom kojeg sam ponijela sa sobom kad sam pošla, jer sam se nadala da će mi trebati usput. To isto su učinili mnogi od nas. Dosta sam našla hljeba u džepovima mrtve djece, te sam se i s time hranila. Dva puta su mi čobani bacali po malo hljeba. Ispočetka me je bilo mnogo strah, ali sam poslije navikla. U samoj jami nije zaudaralo i tu sam proboravila 81 dan. Nakon toga su me izvadili seljaci iz Nevesinja. Kad sam izašla, nije na meni bilo više od 30 kg, dok sada imam blizu 70.“

Izvor: Fond arhiv Hazi Husref-begove biblioteke u Sarajevu, A 3769, stranice 20-21)

Zločin u Čavkarici: Istina koja se otkriva nakon sedamdeset dvije godine

Jama Čavkarica je duboka nekoliko stotina metara. Nalazi se u hercegovačkom kršu, u Planoj, nedaleko od Bileće. Neki ljudi kažu da u toj jami-bezdanu čavke prave gnijezda, pa je, navodno, po tome i dobila ime. Ovaj se zločin nad hercegovačkim muslimanima, jedan od bezbrojnih, pripisuje lokalnim četnicima, ali su mnogi od njih “prešli” u partizane kad su uvidjeli da Hitler i saveznici gube rat. Zna se jako dobro da su nakon Drugog svjetskog rata neki od četničkih dželata, a kasnije partizana, koji su ubijali na Čavkarici, u komunističkoj Jugoslaviji obavljali visoke političke, vojne i policijske funkcije, a posebno u Bosni i Hercegovini. Možda je to i bio razlog što su nakon rata Čavkaricu i kosti nevinih žrtava prekrili zaborav i šutnja. Otvor na jami Čavkarica je zabetoniran poslije Drugog svjetskog rata.

Odgajani smo na zaboravu, negiranju svoje nacije i kulture, a sve da bi nam se moglo desiti ono što se desilo 90-tih

Nakon 72 godine od strašnog zločina kada su takozvani ”ustanici” u avgustu 1941. godine u jamu Čavkarica duboku nekoliko stotina metara u hercegovačkom kršu, nedaleko od Bileće, bacili više stotina Bošnjaka, mahom djece, 11. avgusta u Planoj kod Bileće bit će po prvi put obavljena dženaza-namaz nevinim žrtvama.

Znaju se imena 468 ubijenih i bačenih u Čavkaricu, ali se osnovano vjeruje da je i broj znatno veći. Za mnoge niko nije mogao dati podatke, jer su cijele porodice bile iskorijenjene. Vjeruje se da se broj kreće do 700, a prema nekim podacima i preko hiljadu osoba.

Jedina je preživjela tada 20-godišnja Hadžera Ćatović-Bijedić iz sela Đeče, koja je sa 144 rođaka bačena u jamu. Ostala je živa i poslije 63 dana je izvučena iz jame, ali se godinama suočavala s prijetnjama pojedinaca iz tajne jugoslavenske policije kako ne bi govorila o tim zločinima.

Prema istraživačima, za ovaj zločin smatraju se odgovornim četničke jedinice, ali su mnogi od umiješanih u zločine kasnije prišli partizanima te su poslije Drugog svjetskog rata obavljali visoke funkcije u istočnoj Hercegovini. Neki su dobili i status narodnih heroja i ulice, što je uglavnom bio razlog da se ovaj zločin zataškavao i svi koji su o njemu govorili i pisali bili su pod udarom jugoslavenske tajne policije. Ljeto 1941. godine je, inače, bilo vrijeme bliske saradnje četničkih i partizanskih jedinica, što je bio dodatni motiv da se poslije Drugog svjetskog rata insistira na skrivanju povijesnih istina.

”Željeli smo da na neki način obilježimo stradanje Bošnjaka istočne Hercegovine, od perioda Kraljevine Jugoslavije, preko Drugog svjetskog rata do posljednje agresije. Budući će 11. avgusta biti otvorena obnovljena džamija u Planoj, smatrali smo da se ta manifestacija ne može održati bez sjećanja na Čavkaricu i užasne zločine o kojima se u vrijeme SFR Jugoslavije nije smjelo govoriti, a jama Čavkarica je čak bila betonirana. Zato ćemo sada prvi put poslije 72 godine i šest dana obilježiti stradanje žrtava u istočnoj Hercegovini. Bošnjaci nisu samo tu stradali. Stradali su diljem istočne Hercegovine i Bosne, u Podrinju, ali takvi zločini nikada nisu obilježavani. Odgajani smo na zaboravu, negiranju svoje nacije i kulture, a sve da bi nam se moglo desiti ono što se desilo 90-tih. Dok smo mi vjerovali u slom fašizma, drugi su oštrili kame za nove zločine. To se ne smije ponoviti”, kazao je za agenciju Anadolija mostarski muftija Seid ef. Smajkić.

Dodaje kako je sjećanje na Čavkaricu ”dug naše generacije”, te da se ”svoje tužne i krvave historije itekako moramo sjećati”.

Trebinjski imam Husein ef. Hodžić, jedan od inicijatora sjećanja na Čavkaricu, kazao je za AA da Bošnjacima zločini u istočnoj Hercegovini trebaju biti pouka i da ih se moraju sjećati.

”Nažalost, ni naši mnogi uglednici nikada nisu čuli za ovaj zločin. Moramo čuvati sjećanje na ove događaje”, rekao je on.

Dan prije klanjanja dženaze nevinim žrtvama u Mostaru će biti održan i okrugli stol na kojem će se govoriti o temu jame Čavkarice uz učešće eminentnih stručnjaka.

Inače, 11. avgusta ove godine u Planoj kod Bileće će biti otvorena i Avdića džamija koja će u buduće nositi ime imama Ćamila ef. Avdića. Avdića džamija je sagrađena 1617 godine, a srušena tokom tokom agresije 1992. godine. To je poslije džamije u gradu, druga džamija u Bileći koja će biti obnovljena.

U Bileći je do agresije na BiH živjelo 1.947 Bošnjaka, a prema neslužbenim podacima sada ih ima svega nekoliko desetina.

(bosnjaci.worldpress)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime