BiH – Jesu li studenti u Bosni i Hercegovini dovoljno aktivni u studentskim organizacijama? Kakve koristi imaju studenti od volontiranja? U Bosni i Hercegovini djeluju mnoge studentske organizacije, a jedna od najstarijih sigurno je AIESEC.
News portal “Novo vrijeme” donosi priču o ovoj globalnoj studentskoj mreži i njihovim aktivnostima na području naše zemlje. Tekst prenosimo bez intervencije.
Piše: Nermin Burzić, Novo vrijeme
“Ključ uspjeha naći ćete ispod budilnika”, poznata je misao Bendžamina Frenklina (1706-1790), američkog političara, državnika, filozofa, fizičara i pisca. Kao učenjak i neumoran borac za slobodu čovjeka, Frenklin je znao da se samo kritikama bez djelovanja svijet ne može promijeniti. Prema tome, ni naši bosanskohercegovački problemi neće se riješiti sami, a pogotovo ne stalnim kritikama i jadikovanjem. Gdje god ima truda i napornog rada, tu sigurno ima i promjena. Primjer toga je i AIESEC, globalna, nezavisna, nepolitička i neprofitna organizacija putem koje mladi volonteri otkrivaju i razvijaju svoj potencijal da bi mogli vršiti pozitivan utjecaj na društvo. Fokus njihovog djelovanja je razvijanje omladinskog liderstva.
AIESEC je prisutan u 124 zemlje svijeta i ima više od 90.000 članova. Zbog toga ovu mrežu nazivaju najvećom omladinskom organizacijom u svijetu, a počeci njenog idejnog djelovanja sežu još od 1930. godine kad su studenti širom Evrope željeli razmjenjivati iskustva, vrijednosti i obrazovne programe. Riječ AIESEC akronim je za “Association internationale des étudiants en sciences économiques et commerciales (AIESEC)”, što bi se moglo prevesti kao Međunarodna asocijacija studenata ekonomskih i komercijalnih djelatnosti.
– Nakon Drugog svjetskog rata u Belgiji se održala konferencija na kojoj je oficijelno osnovan AIESEC. S obzirom na to da je tada bila uništena cijela generacija lidera, bilo je potrebno osnovati jednu ovakvu organizaciju. Današnja situacija u Bosni i Hercegovini slična je tadašnjoj, kaže za Novo vrijeme Marko Džidić, predsjednik AIESEC-a Bosne i Hercegovine.
Inače, Bosna i Hercegovina jedna je od prvih zemalja svijeta u kojoj je osnovana ova organizacija (u našoj zemlji osnovana je 1953. godine). Danas ova organizacija ima svoje odjele u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i Zenici (broji oko 250 članova).
– Naš fokus je liderstvo i mi želimo odgojiti i obrazovati uspješne lidere u društvu. Putem naših programa želimo razviti to liderstvo da bi mlad čovjek mogao biti aktivan član društva. Mlada osoba treba biti svjesna stanja u društvu i svoje uloge u njemu. Ogromna je razlika između studenta koji završi samo fakultet i studenta koji prođe kroz neki dodatni vannastavni program, kaže Džidić objašnjavajući da pravi lider znači biti oosba sa znanjem u svom području djelovanja, te da je ta osoba neko ko vidi promjene koje sam potiče.
Aktivni jedino na društvenim mrežama
Sve je više omladine koja postavlja pitanja “zašto”. Ako mladi ne dobiju odgovor na jednoj adresi, taj odgovor potraže na drugoj. Traže ga dok ne zadovolje svoju želju za informacijom.
– Većina onih koji pitaju ‘zašto’ nisu samo stručnjaci u jednom nego na više polja. Ipak problem mladih je u tome što ne prate svjetske trendove. Oni najaktivnije prate jedino društvene mreže, napominje Džidić.
– Mislim da mladi nemaju jasnu sliku o tome šta žele ostaviti u nasljedstvo. U našem društvu postoje veliki sukobi u sistemima vrijednosti, a AIESEC to želi promijeniti, kaže Amila Kurtović, predsjednica lokalnog ureda AIESEC-a u Sarajevu.
Kao apolitička organizacija, oni se izoliraju i od političkih rasprava.
– Ono što vidimo kao glavni problem jeste to što mladi jedino u političkom djelovanju vide kartu pomoću koje mogu ostvariti određene ciljeve i pozicije. Mi pokušavamo ujedinjavati studente Banje Luke, Mostara, Sarajeva… Želimo ih ujediniti i tako graditi nove mostove tolerancije, ističe Kurtović.
– Način na koji mi radimo je takav da na osnovu istraživanja zaključimo koji su to problemi na koje možemo utjecati i šta je to što možemo promijeniti. Uvijek na osnovu istraživanja radimo nove projekte, kaže Džidić, inače student Fakulteta strojarstva i računarstva Sveučilišta u Mostaru.
Odgovornost za sebe
Problem je i to što studenstki dio populacije ne zna šta želi. Svaki pojedinac u našoj zajednici mora shvatiti da je odgovoran za sebe i za svoje postupke, i tu odgovornost ne snosi neko drugi. Od našeg izbora zavisi i naša odgovornost. To se odnosi na svaki postupak – od bacanja papirića na cesti do glasanja na izborima.
– Za promjene moramo znati da se ne dešavaju preko noći. To jednostavno ne možemo očekivati, jer je potrebno strpljenje i mnogo vremena ako se želi učiniti nešto značajno za sebe i za društvo u kojem živimo. Moramo ići ukorak sa vremenom, biti informirani i posvetiti se radu. Ne treba pristajati na sve što nam se nudi, upozorava Kurtović.
– Moramo biti svjesni da se promjene ne dešavaju preko noći. To jednostavno ne možemo očekivati, jer je potrebno strpljenje i mnogo vremena ako se želi učiniti nešto značajno i korisno za sebe i za društvo u kojem živimo. Moramo ići ukorak sa vremenom, biti informirani i posvetiti se radu. Ne treba pristajati na sve što nam se nudi, upozorava Kurtović, inače studentica Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Ona se sa ovom studentskom mrežom susrela još 2010. godine.
– Iza mene su četiri godine intenzivnog i napornog rada, ali istovremeno je tu i bogato iskustvo. Moje prvo iskustvo jeste rad u timu za odlazne prakse. Volim istaći da sam do ovog momenta direktno ili indirektno utjecala na 44 života mladih. Utjecala sam na njih, jer sam bila u timu koji je slao mlade na praksu u inozemstvo, smatra ona.
Fokus je na poboljšanju života u zajednici
Studentske prakse AIESEC-a su specifične. Nude dva programa: GIP (Global Internship Programme) i GCDP (Global Community Development Programme).
GIP-ova praksa je za studente koji žele razviti svoja akademska znanja i vještine te unaprijediti sebe putem rada u nekoj firmi koja je partner AIESEC-a. Ako se student pokaže sposobnim i bude kvalificiran za obavljanje prakse, postoji mogućnost da dobije trajno zaposlenje u firmi u kojoj tu praksu obavlja.
GCDP-ova praksa također podrazumijeva volonterski rad u dobrotvornom sektoru i nevladinim organizacijama. Glavni cilj razvojnih praksi je pozitivan utjecaj i razvoj lokalne zajednice, a podrazumijeva istraživački rad, kreiranje strategija za finasiranje organizacija, edukacijski programi za promoviranje različitih kultura… Primjeri ovih praksi su podučavanje engleskom jeziku, analiza globalnih tema kakve su nasilje, narkomanija, AIDS-a u školama ili kampovima i sl.
Kod svake prakse studentima je osiguran novac za smještaj i hranu te džeparac. Kao organizacija, sarađuju i s drugim omladinskim organizacijama kakve su Institut za razvoj mladih KULT iz Sarajeva i Fondacija Mozaik.
– Razlikujemo se od drugih organizacija, jer je fokus našeg rada na poboljšanju zajednice. Mi stalno govorimo našim članovima da moraju shvatiti da je to glavno, a sve ostalo je manje važno, poentira Kurtović.
U maju forum o biznisu
Forum AIESEC-a pod nazivom “Bosnia and Herzegovina Youth to Business Forum” održat će se 10. maja u Sarajevu. Isti forumi održat će se u maju i u drugim većim gradovima Bosne i Hercegovine u kojima postoje njihovi lokalni uredi.
Cilj foruma je studente dovesti u kontakt s različitim kompanijama da bi se zajedno razgovaralo i došlo do rješavanja problema, kako na globalnom tako i na lokalnom nivou.
– Vjerujem da će taj projekt biti jedna od najsvjetlijih tačaka u 2014. godini. Tema je: ‘Šta svaka mlada osoba treba da zna za 2015. godinu’. Cijeli dan studenti će putem radionica usvajati znanja koja im trebaju. Očekujemo najmanje stotinu učesnika na radionicama u Sarajevu, kaže predsjednica lokalnog ureda AIESEC-a Sarajevo.
– Ponosni smo na saradnje koje smo do sada ostvarili. Iako je zainteresiranost kompanija nedovoljna, ipak imamo dovoljno onih koji nas podržavaju. Sve su to probrane i ozbiljne kompanije, objašnjava Džidić, predsjednik AIESEC-a BiH, napominjući da svi u društvu znaju da ideje nisu dovoljne ako se ne mogu sprovoditi u poduzetništvu. Ono što je potrebno jeste da se svi pripremimo za godine koje dolaze.
– Želimo ostvariti partnerstvo s kompanijama koje dijele naše vrijednosti. Trenutno nemamo resursa da se proširujemo. Smatramo da mladi trebaju ići u inozemstvo kako bi učili i stjecali nova znanja i iskustva, ali samo zato da se mogu vratiti u svoju zemlju i primjenjivati već naučeno. Mi ih ne šaljemo da tamo traže posao, nego ih ohrabrujemo da ovdje nešto pokrenu. Naša pažnja je usmjerena na probleme u BiH, jer mi jesmo bosanskohercegovački, zaključuje on.
(studomat.ba)
