Tuzla – ‘Kad glumac umre, umiru i stotine likova koje je odigrao, a život se ukazuje poput loše predstave u kojoj rasplet i završetak nisu vješto pripremljeni. Kad žalimo zbog smrti glumca, mi ne žalimo za njim, nego za svim danima i predstavama koje smo sa njim proživjeli u teatru. Kad umire glumac, umire i njegova publika, jer je svojom smrću potvrdio i prolaznost’.
Ovim rečenicama koje je čitala glumica Remira Osmanović, započela je komemoracija Muharemu Osmiću, nedavno preminulom doajenu bh. pozorišta.
Brojne kolege, prijatelji, članovi porodice, iz svih krajeva BiH, zauvijek su se oprostile od Osmića, koji je dobar dio svog života, proveo na daskama koje život znače u Narodnom pozorištu Tuzla.
Na posljednjem ispraćaju prvaku drame NP Tuzla, bio je i Dejan Mijač, čuveni režicer i mentor Muharema Osmića iz studentskih dana. Osmić je za Mijača često znao govoriti, da mu je to pozorišni otac.
-Teško mi je i neobično govoriti i gledati vas ovako oči u oči, u ovom trenutku. To što me je Muharem u svom životu posebno apostrofirao, čini me da budem u još delikatnijoj situaciji. Život tako čini čudne obrte. Ja se danas opraštam od svog duhovnog sina Muharema. Mislim da razumijete moju situaciju. Sjećam ga se kao momka, visokog, stasitog, plave kose, plavih očiju. Bio je dječak kada se pojavio na prijemnom ispitu. Bio je drugačiji od svih koji su se tada pojavili na prijemnom ispitu u Novom Sadu. Njegov nastup tada na mene je ostavio jak dojam. U njemu sam prepoznao šta je to odakle on dolazi, da zakorači na veliku scenu-prisjetio se profesor Mijač prvih susreta sa rahmetli Osmićem.
Na komemoraciji su se od Osmića, izmeđuostalih oprostili supruga Selma. sin Haris, glumci iz Tuzle i drugih gradova, među kojima su bile njegove dugogodišnje kolege, Vlado i Milica Kerošević, Nesim Tahirović, Jovica Pavić, Remira Osmanović, Meliha Fakić, Nedim Malkočević, Elvis Jahić, Siniša Udovičić i brojni drugi.
Osmić je ukopan jučer u haremu Džindijske džamije.
MUHAREM OSMIĆ, dramski umjetnik, prvak drame Narodnog pozorišta Tuzla, rođen je u Lukavcu 12. maja 1945. godine. Glumu je diplomirao na Višoj pozorišnoj školi pri Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu 1966. godine kod profesora Dejana Mijača sa predstavomMirandolina Carla Goldonija. U SNP Novi Sad, Muharem Osmić ostvario je svoj prvi angažman kao profesionalni glumac u pozorišnoj sezoni 1966/67. Već naredne sezone angažovan je u Narodnom pozorištu Niš (1967-1969). Od 1969. godine prvi put se zapošljava u Narodnom pozorištu Tuzla, gdje ostaje do 1974. godine, a od 1974. godine angažuje ga Narodno pozorište Zenica gdje ostaje do 1978. godine kada se Muharem ponovo vraća u Tuzlu i tu ostaje do 2009. godine kada je i penzionisan.
U Narodnom pozorištu Tuzla odigrao veliki broj predstava od kojih se mogu izdvojiti: Džo Orton Budite dobri sa gospodinom Slounom, Bertold Brecht Čovjek je čovjek i Galilej, Derviš Sušić Posljednja ljubav Hasana Kaimije, Ja, Vehab Koluhija, Veliki vezir, Ahmed Muradbegović Majka iLejla, Meša Selimović Derviš i smrt, Nijaz Alispahić Zmaj od Bosne iŽivotopis Hamida Halugića, Branko Ćopić Nikoletina Bursać, Bašta sljezove boje i Odumiranje međeda, Dušan Kovačević Urnebesna tragedija i Maratonci trče počasni krug, Ivo Brešan Julije Cezar iPredstava Hamleta u selu Mrduša Donja, Jasmin Duraković Grad od snova 2000, Nedžad Ibrišimović Karabeg, Fatmir Alispahić Čekajući Baltazara i Tuzlanski bog Libertas, Miodrag Žalica I tako dozvaše tajnu iMirišu li jorgovani u Njujorku, Samuel Beckett Čekajući Godoa, Haris Silajdžić Hamdibeg i mnoge druge.
Za svoj rad nagrađivan:
– Glumačka nagrada na pozorišnim igrama u Jajcu 1976. za ulogu Marketo “Vir” Jureta Franjičevića
– Nagrada stručnog žirija na pozorišnim igrama Brčko 1986. za ulogu Dropca “Putujuće pozorište Šopalović” Ljubomira Simovića
Na filmu i TV serijama igrao u:
Husinska buna; So; Ratni hljebovi; Operacija Teodor; Papirna; Posljednja ljubav Hasna Kaimije; Budite dobri sa gospodinom Slaunom; Atentat na Tita; Vatrogasac; Derviš i smrt; Husein kapetan Gradaščević; Alkoholičari; Blago u duvaru; Aleksa Šantić; Odbornici; Tale; Crna hronika; Pečat; Lud, zbunjen, normalan; Body Complete; Sevdah za Karima; Ja sam iz Krajine, zemlje kestena.
(Bportal.ba/A.MUSLIMOVIĆ)
