Tužilac: Karadžić pokretačka sila etničkog čišćenja

0
7

Srebrenica, Prijedor, Holandija  ̶  Pred Haškim tribunalom u ponedjeljak ujutro je počelo iznošenje završnih riječi na suđenju prvom predsjedniku bh. entiteta Republika Srpska Radovanu Karadžiću, optuženom za genocid i zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini između 1992. i 1995. godine.

Tužilaštvo je na početku iznošenja završne riječi navelo da je Karadžić bio “pokretačka sila” politike etničkog čišćenja tokom rata u Bosni i Hercegovini.

“Politika etničkog čišćenja je u potpunosti dokazana, kao i to da je Karadžić bio pokretačka sila” te politike, izjavio je pred Pretresnim vijećem tužilac Alan Tieger, prenio je AFP.

On je optužio Karadžića da je odgovoran za svaku pojedinačnu tragediju i kao primjer je naveo više slučajeva zločina koje su počinili bosanski Srbi.

U NEPRESTANOM STRAHU

Jedna žrtva je “sahranjena tokom noći, kao što je to postao običaj u Sarajevu, kako bi ožalošćeni mogli to učiniti a da ne budu upucani ili granatirani”, rekao je tužilac.

Tokom opsade Sarajeva svakodnevni život odvijao se u neprestanom strahu, jer je ljudima bivao ugrožen život čak i kada prelaze ulicu ili odlaze na česmu po vodu, dodao je Tieger.

Aktivnosti koje su vođene u ratu u Bosni i Hercegovini nisu bile usmjerene samo protiv žrtava pojedinačno, već čitavih zajednica, u okviru čega se radilo na prisilnom mijenjanju demografske slike, što je uzrokovalo smrt mnogih bosanskih Muslimana i Hrvata. To se ne može nazvati drugačije nego genocidom – postoji djelo, plus namjera, rekao je tužilac.

On je naveo kako postoje brojni dokazi koji jasno ukazuju da su genocidna djela s namjerom da se etničke zajednice unište djelimično, ili u cjelosti.

“Prisilno premještanje ima vrlo snažan način da se osigura razaranje”, naveo je Tieger.

Ukazao je da je Karadžić “prijetio prstom i bosanskim Muslimanima i Hrvatima jasno ukazivao da idu u istrebljenje”, što jasno govori da bosanski Muslimani i Hrvati “neće nestati silom prirode, nego uslijed djelovanja njegovih [Karadžičevih] snaga”.

“To jasno dokazuje genocidnu borbu, jer je Karadžić znao kakvu će silu njegove snage koristiti u tom poduhvatu. Jer, Karadžić nije građevinski inspektor koji je došao i rekao da se tu ne treba graditi, jer je trošno tlo, već je on mafijaš, koji prijeti da će biti srušeno ono što se gradi”, istakao je tužilac.

HILJADE I HILJADE ZLOČINA

U iznošenju završnih riječi Tužilaštvo je navelo kako je tokom rata u Bosni i Hercegovini civilno stanovništvo maltretirano, da su desetine hiljada osoba nasilno preseljene, da je stotine hiljada osoba bilo u okruženju u Bihaću, Bosanskom Brodu, Drvaru, Sarajevu…

Civili su držani u veoma teškom uslovima.

“Kada su predstavnici međunarodne zajednice ukazivali na to, Karadžić je imao izgovor i nudio garancije dobrih namjera, što nije bilo tačno. Postoji 50.000 transkripta i 10.000 dokaza politike etničkog čišćenja, koja je objelodanjena. Karadžić je čovjek koji se pretvara da to nikada nije postojalo, iako je dokazano na hiljade i hiljade zločina. On lažno pokušava predstaviti da je sve to upereno protiv svih Srba, koje se kao na taj način želi kriminalizirati, što apsolutno nije tačno, jer se kod međunarodnih predstavnika predstavlja kao lažljivac”, ocijenio je Tieger.

Naveo je da postoje četiri kanala koji ukazuju na združeni zločinački poduhvat: prisilno preseljenje, progon, mučenje, istrebljenje, genocid, snajpersko djelovanje i ubijanje – teroriziranje građana u opkoljenom Sarajevu, držanje talaca s ciljem sprečavanja udara NATO-a i namjera da se eliminiraju bosanski Muslimani iz Srebrenice kroz ubijanje muškaraca i njihovo odvajanje od žena i djece, koji su protjerani.

“Sve je to rađeno s ciljem da se ostvari srpska država, a svaka veza u tome bio je Radovan Karadžić”, naveo je tužilac.

On je istakao kako je Karadžić oktobra 1991. godine de facto pokazao da želi ići dalje u stvaranje etnički čiste države te da je s tim ciljem organizirana policija i vojska.

Tieger je naveo niz primjera ubijanja tokom rata u Bosni i Hercegovini.

BIJELE TRAKE U PRIJEDORU

Kao jedan od njih naveo je Prijedor, u kojem su bosanski Muslimani s ciljem identifikacije morali nositi bijele trake te da su svi nesrbi bili otpušteni i zatvarani.

Naveo je da je 24. maja 1992. godine granatiran Kozarac i da je to trajalo dva dana.

Preživjeli su zatvoreni u logore, u kojim ih je najmanje 800 ubijeno.

Navedeno je, kazao je tužilac, da su ti koraci bili nužni s ciljem “borbe protiv žestokog neprijatelja, iako je jasno da su Muslimani bili veoma loše opremljeni”.

Tako je izveden napad u Prijedoru na oko 7.000 Muslimana, iako većina njih nije imala nikakve veze s vojnim formacijama.

“Zgrade i kuće koje nisu uništene u granatiranju razrušene su nakon toga. Ljudi su iseljeni. Svi smo dobro vidjeli šta se desilo s džamijama. Muslimanske stare građevine su uništene. Odbrana tu borbu iz maja i juna želi predstaviti kao legitimnu”, naveo je Tieger.

HAPŠENI, ZLOSTAVLJANI I UBIJANI

Slično je bilo i u Zvorniku, gdje su provođene opsežne operacije “čišćenja”: nesrbi su hapšeni, zlostavljani i ubijani.

“Vlasti bosanskih Srba su pokušali predstaviti da su to bila djela paravojnih formacija, no jasno je da su zvorničke lokalne vlasti sudjelovale u zatočenjima Muslimana. Muslimani nisu bili zlostavljani samo od ‘Arkanovaca’ i ‘Belih orlova’, već i od pripadnika Vojske RS-a. Sjedište vlasti bosanskih Srba bilo je na lokalitetu fabrike Alhos, gdje su bili zatočeni Muslimani”, istakao je tužilac.

Tokom suđenja Karadžić se pokušavao braniti tezom da nije mogao kontrolirati dešavanja na terenu, rekao je Tieger.

“Karadžić stalno sebe prikazuje kao običnog birokratu, koji nije mogao kontrolirati šta se dešava… Tvrdi da nije imao ni kontrolu nad Ratkom Mladićem. Ali, činjenica je da su Karadžić, Mladić, pa i poslanici u Skupštini RS-a znali za sve strateške ciljeve”, kazao je tužilac.

Posebnu pažnju je posvetio argumentaciji da su snage bosanskih Srba sistemski rušile džamije u Bosni i Hercegovini kako bi, ustvarili, uništili muslimansku zajednicu.

SISTEMSKO RAZARANJE DŽAMIJA

“Postojalo je mišljenje među Srbima da ako nema džamija – nema ni Muslimana. Etničko čišćenje je bio razlog za sistemsko razaranje džamija u Bosni i Hercegovini”, naglasio je Tieger.

Govoreći o paravojnim snagama iz Srbije, istakao je da “te snage nisu same došle u Bosnu i hercegovinu, nego su došle na poziv lidera bosanskih Srba”.

Očekuje se da će strane u postupku iznositi završne riječi od ponedjeljka do četvrtka, 2. oktobra, nakon čega će uslijediti iznošenje argumenata u postupku replike i duplike 7. oktobra, navodi se u saopćenju Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju.

Očekuje se da će Karadžić, koji se sam brani pred Haškim sudom, završiti iznošenje riječi u srijedu ili četvrtak.

Prvostepena presuda bi mogla biti izrečena krajem 2015. godine.

Izvođenja dokaza odbrane okončano je 1. maja, nakon što je pozvano 238 svjedoka.

MAJKE SREBRENICE STIGLE U HAG

Udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa” nalazi se u Hagu, gdje prate iznošenje završnih riječi u prvostepenom postupku Radovanu Karadžiću, javlja Anadolija.

Munira Subašić, predsjednica ovog udruženja kazala je kako je iznošenje završnih riječi u ovom postupku vrlo važno za majke iz Srebrenice, ali i za sve porodice žrtava.

“Stigli smo u Hag da pratimo suđenje Karadžiću. Nadam se da će konačna presuda biti pravedna. Očekujem da mu sud na kraju odredi maksimalnu kaznu, a to je doživotni zatvor, tako da nikada ne može izići na slobodu”, rekla je Subašić.

Ona je dodala kako se nada da Karadžić “neće umrijeti prije izricanja presude, kao što se desilo s bivšim jugoslovenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem” 2007. godine.

OPOMENA ZA BUDUĆE GENERACIJE

“Karadžić treba dobiti doživotnu kaznu”, kazala je za agenciju Fena predsjednica Udruženja “Srebreničke majke” Hatidža Mehmedović.

“Nije trebalo toliko odugovlačiti. Zna se da su oni krivi i odgovorni za sve što se dešavalo od same agresije na Bosnu i Hercegovinu, do genocida u Srebrenici. U Bosni i Hercegovini je počinjeno više genocida, a Srebrenica je bila završetak”, rekla je ona.

“Svi normalni ljudi, bez obzira na to kojoj vjeri pripadali, trebaju tražiti kaznu koja će opominjati buduće generacije, a to je doživotna kazna”, dodala je.

“Nažalost, nema smrtne kazne, ali Karadžić treba dobiti bar doživotnu kaznu, da ta kazna opominje buduće generacije, da ne bi buduće generacije nešto učinile što su njihovi preci. Mi život ne možemo vratiti, ali iz prošlosti smo trebali dosta toga naučiti i da nas prošlost opominje, da nam se ne dešava budućnost kao što je bila krvava prošlost. Ne smijemo to dozvoliti”, poručila je Mehmedović.

“Očekujemo pravdu i osuđujuću presudu za Karadžića kada je u pitanju genocid, ne samo za Srebrenicu, nego i za ostalih sedam općina za koje se tereti”, kazao je agenciji Fena predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović.

U SARAJEVU UBIJENO 1.600 DJECE

“Mi pratimo iznošenje završnih riječi i u suštini smo zadovoljni onim što tužilac do sada iznosi. Nadamo se da će Tužilaštvo uspjeti dokazati sve one navode koji su do sada izneseni”, rekao je on.

Naglasio je da za Karadžića očekuje visoku kaznu za sva djela, s obzirom na to da se radi o najtežem obliku zločina za koji se on procesuira.

“Nadam se da će sudsko vijeće imati obzira, jer je Karadžić isplanirao i vodio sva ona dešavanja na prostoru Bosne i Hercegovine u ratnom periodu”, kazao je Tahirović.

Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-95. Fikret Grabovica očekuje da će zahtjev Tužilaštva biti uvažen i da će Karadžić dobiti odgovarajuću, odnosno maksimalnu kaznu.

“To podrazumijeva da je optužnica zasnovana na opravdanim i odgovarajućim dokazima, jer svaka druga kazna osim one maksimalne koju Tužilaštvo zahtijeva ne bi bila odgovarajuća, posebno iz razloga što žrtvama njihovu pravu istinsku satisfakciju mogu pružiti kazne i procesuiranje zločinaca”, rekao je on za agenciju Fena, dodavši da je Karadžić jedan od najodgovornijih za desetke hiljada nevino ubijenih građana Bosne i Hercegovine.

Naglašava da je od 1992. do 1995. godine u opkoljenom Sarajevu ubijeno oko 1.600 djece, i to je jedan od razloga što Karadžić treba dobiti odgovarajuću i zasluženu kaznu.

AHMIĆ: RASPRAVA I O GENOCIDU

Bošnjački oficir za vezu s Haškim tribunalom Amir Ahmić izjavio je da je cijela rasprava u ponedjeljak bila fokusirana na pitanja u vezi s genocidom mimo Srebrenice.

“Današnje iznošenje je bilo interesantno. Sudsko vijeće je u petak navečer poslalo pitanja i za ured tužioca i za odbranu… Danas je ured tužioca odgovorio na nekoliko pitanja koja se tiču genocida. Mislim da je Sudsko vijeće fokusiralo svoju pažnju na činjenicu da je nakon završenog dokaznog postupka prvostepeno vijeće donijelo presudu da nema genocida u opštinama mimo Srebrenice, a znate da je Žalbeno vijeće promijenilo tu odluku. I bilo je interesantno da je cjelokupna današnja rasprava bila fokusirana na pitanja u vezi s genocidom mimo Srebrenice”, rekao je Ahmić za Anadoliju.

Prema njegovim riječima, ključni dio u ovom postupku je da se konačna odluka odnosi na genocid mimo Srebrenice.

“Lično smatram da će genocid u Srebrenici u ovom postupku biti dokazan i mislim da je ključni dio da li će biti dokazan genocid u opštinama mimo Srebrenice. Nadam se da će nakon odluke Žalbenog vijeća prva presuda, a nadam se i posljednja, uključiti genocid i za opštine mimo Srebrenice”, kazao je Ahmić.

TUŽILAŠTVO TRAŽI DOŽIVOTNU ROBIJU

Odbrana je izvođenje dokaza počela 16. oktobra 2012. godine.

Tužilaštvo je završilo izvođenje svojih dokaza 25. maja 2012. godine, nakon što je pozvalo 195 svjedoka koji su svjedočili uživo.

Pretresno vijeće je pozvalo jednog svjedoka.

Tužilaštvo Haškog tribunala saopćilo je u petak da bi Karadžić trebao biti osuđen na doživotnu robiju, ukoliko bude proglašen krivim za “znatan dio” optužbi koje mu se stavljaju na teret.

“Doživotni zatvor je jedina primjerena kazna”, piše u završnom podnesku Tužilaštva, koji je predat u augustu kao povjerljiv dokument, a Haški tribunal u petak je objavio njegov sadržaj.

Tužioci su u pisanoj izjavi, u kojoj su sumirali svoje viđenje došadašnjeg dijela procesa, naveli da je Karadžić bio “nadmoćni politički i vojni lider bosanskih Srba i njihovih snaga tokom rata u Bosni i Hercegovini” od 1992. go 1995. godine.

ZLOČINAČKA KAMPANJA

“Pod njegovom komandom i nadzorom podređeni su protjerali, ubili, mučili i na druge načine zlostavljali stotine hiljada Muslimana i Hrvata. Razmjere i obim zločinačke kampanje su široki”, navelo je Tužilaštvo.

Karadžića optužnica tereti po 11 tačaka, uključujući genocid, a optuženi tvrdi da nije kriv.

Tužilaštvo i odbrana Karadžića trebaju početi završne riječi u ponedjeljak, 29. septembra.

Radovan Karadžić je optužen za genocid i ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Proces Radovanu Karadžiću je počeo uvodnom riječju Tužilaštva 26. maja 2009. godine, ali je, uslijed opiranja optuženog, prvi svjedok optužbe saslušan tek 13. aprila 2010. godine.

GENOCID U SREBRENICI

Karadžić (69) je optužen za genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom Bosne i Hercegovine, koji je u sedam opština poprimio razmjere genocida, teroriziranje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce pripadnika Ujedinjenih naroda (“plavi šljemovi”) 1992-95. godine.

Nakon proglašenja samozvane republike srpskog naroda u Bosni i Hercegovini 9. januara 1992. godine, koja je kasnije preimenovana u RS, Karadžić je postao njen prvi predsjednik.

U aprilu 1992. godine Karadžić i ostali lideri bosanskih Srba odlaze na Pale, a vlada RS-a počinje 7. maja 1992. godine realizirati svoju odluku o formiranju sopstvenih oružanih snaga preuzimanjem srpskog vojnog kadra bivše Jugoslovenske narodne armije iz Bosne i Hercegovine.

Sve vrijeme rata u Bosni i Hercegovini bio je lider bosanskih Srba i, zajedno s ratnim komandantom Vojske RS-a, generalom Ratkom Mladićem, kome se također sudi pred Haškim tribunalom, kreator ratnih operacija.

U BJEKSTVU 12 GODINA

Haški tribunal je 25. jula 1995. godine podigao prvu optužnicu protiv Karadžića i Mladića, koja je imala 16 tačaka, od kojih je jedna optužene teretila za genocid, a tri za zločine protiv čovječnosti.

Druga optužnica, koja se odnosila na zločine počinjene u Srebrenici, podignuta je 16. novembra 1995. godine i imala je 20 tačaka, od kojih ih je jedna teretila za genocid, a devet za zločine protiv čovječnosti.

Karadžić je uhapšen 21. jula 2008. godine u Beogradu, poslije skrivanja od 12 godina, pošto je prije toga posljednji put viđen i fotografiran u Han-Pijesku (Bosna i Hercegovina).

Za njim je raspisana međunarodna potjernica, a dvije godine po njegovom nestanku SAD je ponudio novčanu nagradu od pet miliona dolara za informacije o njemu.

U bjekstvu je koristio lažno ime Dragan David Dabić, živio je u Beogradu i bavio se alternativnom medicinom.

(Al Jazeera i agencije)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime