Kasim Kulauzović, svjedok Državnog tužilaštva na suđenju Ratku Dronjku, ispričao je da je u avgustu 1992. godine doveden u logor Kamenica kod Drvara, gdje je iste noći brutalno pretučen.
“Stražar Ćosić okomio se na mene, onako, baš muški. Te prve noći dobio sam batine po glavi i leđima, a sve vrijeme tukao me je policijskom palicom”, kazao je svjedok, dodavši da su to bile prve i jedine batine koje je dobio tokom zatočenja u logoru Kamenica, ali da je čuo da su mnogi zatvorenici prebijani skoro svake noći.
Tužilaštvo BiH tereti Dronjka da je kao komandant i upravnik u logoru Kamenica i zatvoru u Osnovnoj školi “Slavko Rodić” u Drvaru, učestvovao u mučenjima, ubistvima i drugim nečovječnim djelima prema zarobljenicima nesrpske nacionalnosti.
U nastavku svjedočenja Kulauzović je rekao da su svi u zatvoru znali da je Dronjak upravnik logora Kamenica, ali da su ga rijetko viđali, jer nije svakodnevno tamo boravio.
„Za vrijeme mog četveromjesečnog boravka u zatočeništvu Dronjak nas je posjetio nekoliko puta. Nikada nije ulazio u prostoriju gdje smo bili zatočeni, već smo ga mi gledali kroz mali prozor na zidu. Ono što je interesantno je da su, kada Dronjak dođe, stražari uvijek izvodili nekog zarobljenika pod izgovorom da treba da ide kod upravnika. Ja sam vidio kada je tako odvedeno par ljudi, koji se više nikada nisu vratili“, kazao je Kulauzović.
Svjedok je ispričao da su uslovi u logoru Kamenica bili teški, te da zarobljenici nisu mogli mjesecima da izlaze iz ćelija. Iako nije često dobijao batine, Kulauzović je kazao da je najgora bila psihička tortura stražara, koji su tražili da im zatvorenici pjevaju srpske pjesme.
„Kad se malo zapiju najviše su voljeli da im pjevamo. Bilo je bitno da znamo svaku pjesmu koju naruče, pa ako su zadovoljni onda kažu: ‘Položili ste, možete na spavanje’. Možda nas je to i spašavalo, što smo znali sve pjesme“, rekao je svjedok, dodavši da je u novembru 1992. godine razmijenjen u Osijeku, nakon čega odlazi za Češku.
Kako je rekao, nakon dvije godine saznao je da je poslije izlaska iz logora u Kamenici bio zatočen i njegov otac Sulejman Kulauzović, za kojeg do danas ništa nije čuo.
U nastavku ročišta svjedočio je i Sanel Dervišević koji je kao 17-ogodišnjak u logoru Kamenica bio zatvoren osam mjeseci. Kako je kazao, krajem 1993. godine upravnik logora više nije bio Dronjak, ali je o njemu često slušao od drugih zatočenika.
„Tokom mog boravka u logoru sam bio zatočen sa dezerterima Vojske Republike Srpske (VRS). Dronjka sam jednom vidio i oni su mi rekli da je to bio nekadašnji upravnik. Sjećam se da su mi svi govorili da imam sreće što sam sad došao u Kamenicu, jer bi već odavno bio mrtav. I oni su imali nekakav strah od nekadašnjeg upravnika”, kazao je Dervišević.
(defter.bosnjaci.agency)
