14. Decembar 2013

5cf9cad94714c5577919c266171d935c_LNajmarkatnije ličnosti našeg vremena su prvi predsjednik nezavisne BiH Alija Izetbegović, prvi reisu-l-ulema nezavisne BiH a trinaesti reisu-l-ulema Bošnjaka Mustafa ef. Cerić i najglasovitiji muftija Bošnjaka Muamer ef. Zukorlić. Nemam namjeru pisati o njihovom životu, radu i doprinosu već mi je interesantno to što su sva trojica počinila istu grešku koja, na posljetku, možda kod nekih zasjeni njihov životni rad i doprinos. Riječ je o Izetbegovićevom dovođenju Tihića, o Cerićevom dovođenju Radončića i o Zukorlićevom dovođenju Elfića na političku scenu Bošnjaka.

Piše: Mithad R. Ćeman

 

Eksperiment je postupak kojim se izaziva neka pojava radi zapažanja, istraživanja i tumačenja. Eksperimentalna ispitivanja mogu potvrditi ili opovrgnuti hipoteze. Ta ispitivanja često donose jako produktivne zaključke, ali isto tako odnose žrtve koje nazivamo kunićima – a osobito one u početnim fazama eksperimenta.

Razlika između eksperimenta nad životinjama i eksperimenta nad ljudima jeste u znanstvenoj metodi. Znanstvena metoda je pokušaj minimiziranja utjecaja znanstvenika na pristrasnost ishoda eksperimenta. S obzirom da nad životinjama znanstvenik nema veliku grižu savjesti zbog eventualnog lošeg ishoda, to nije riječ i kod eksperimenta nad ljudima gdje naše vođe i autoriteti, koji su nas eksperimentu podvrgli, imaju jaku želju da nam se šta loše ne desi pa ulažu ogroman napor i trud kako bi ishod bio pozitivan. Ne shvataju da su oni u reakciji koja se dešava eksperimentom samo jedan ograničen faktor, jako bitan jer su eksperiment pokrenuli, ali dalje nemaju poluge kontrole nad rezultatima eksperimenta.

Smatram da je među najvećim rizicima kojima možemo izložiti sebe i druge eksperimentalna politika. Radi se o potezima čiji ishod od samog starta nije obećavajući i u najmanju ruku maksimalno je neizvjestan. Eksperimentalna politika se najčešće dešava onda kada se daje podrška nepoznatim ili neprovjerenim ljudima samo da bi se trenutnim vladajućim strukturama dalo do znanja kako imamo alternativu iako sve ukazuje da je alternativa gora. U nastavku teksta navest ćemo primjere bošnjačkog političkog eksperimenta.

Greška lidera glavobolja naroda

Bošnjaci u novoj historiji imaju ličnosti koje su se siktile borile da odbrane vjeru, život i imetak muslimana Bošnjaka. Najmarkatnije ličnosti našeg vremena su prvi predsjednik nezavisne BiH Alija Izetbegović, prvi reisu-l-ulema nezavisne BiH a trinaesti reisu-l-ulema Bošnjaka Mustafa ef. Cerić i najglasovitiji muftija Bošnjaka Muamer ef. Zukorlić. Nemam namjeru pisati o njihovom životu, radu i doprinosu već mi je interesantno to što su sva trojica počinila istu grešku koja, na posljetku, možda kod nekih zasjeni njihov životni rad i doprinos. Riječ je o Izetbegovićevom dovođenju Tihića, o Cerićevom dovođenju Radončića i o Zukorlićevom dovođenju Elfića na političku scenu Bošnjaka. Preskočimo raspravu ko je koga doveo i koliko je ko uticao da spomenuti haraju političkom scenom, jer jasno je da su svi došli po “preporuci”. Naravno ovi lideri u pokušaju (Radončić, Tihić, Elfić) nisu na istom nivou mada im je zajednička stvar izdaja. Neko od njih je izdao državu, neko ideju a neko glasače koji su mu dali povjerenje.

aliija i tihicceric i radoncicmuftija i elfic

Istini za volju i ranije su mnogi velikani ostavljali svom narodu destruktivne vođe. Najbolniji primjer je Mu‘avija, radijallahu anhu, koji je za vođu poslije svoje smrti oporučio svoga sina Jezida koji je za nepune četiri godine vladavine prosuo toliko muslimanske krvi i donosio takve odluke da se posljedice toga osjećaju i danas. Kada se Jezid pokazao u svojoj vladavini mnogi su zamjerali njegovom ocu zbog pogrešnog odabira nasljednika, ali ga niko nije optuživao i njemu pripisivao Jezidove greške.

S obzirom da sam teolog ne mogu a da ovu vrstu pojave ne povežem sa svojom strukom.

Veliki islamski učenjak iz Endelusa, današnja Španija, koji je živio tokom osmog stoljeća po Hidžri, izrekao je rečenicu koju kada sam pročitao morao sam dugo razmišljati da bih je razumio. Rečenica na arapskom glasi: “El-kufru bi-l-meāl lejse bi kufri fi-l-hal…”, što bi približno značilo: “Za stvar koja u budućnosti vodi nevjerstvu ne znači da je momentalno nevjerstvo…”, a zatim ovaj imam dalje pojašnjava šta želi reći pa kaže: “Dakle, ne proglašava se odmah nevjernikom osoba koja nešto neposredno uradi, jer da je navedena osoba znala da ta riječ, ili to djelo, odvodi u nevjerstvo – ne bi to uradila.” (El-I‘itisam, str. 708.) Veza spomenutih eksperimenata sa ovim pravilom je očigledna. Nisu znali ishod niti su željeli da on bude loš tako da se zbog toga ne mogu ni osuditi, ali to ih ne oslobađa odgovornosti zbog činjenice da su oni ipak to nesvjesno pokrenuli.

Ne želim da spomenute amnestiram od njihovih grešaka već želim da istaknem kako čovjek nekada donese odluku računajući da će to donijeni dobro njegovim sunarodnicima, ali to ne bude tako. Što je osoba uticajnija i važnija to su njene odluke bitnije, a greške pogubnije. Tako na kraju dobijemo da njihova greška postane naša teška glavobolja. Ali, mutna voda se pročišćavanjem oslobađa prljavštine. Ovo načelo trebamo imati na umu prilikom presuđivanja o ljudima, jer nijedan čovjek nije čist od grijeha. Međutim, onaj ko malo griješi, a mnogo dobrih djela čini, na dobrom je putu.

Zaključak

Nasuprot iznuđenih poteza treba da stoji stabilna kadrovska politika. Ni jedan od tri spomenuta politička eksperimenta nije sistematski pripreman za poziciju, jednostavno su se nametnuli. Svima je bila maksimalna nepoznanica kako će se oni ponašati u novom radnom ambijentu. Povjerenje se ne može steći jednim zekatom, ili političkim iskustvom iz ranijeg sistema, ili nedostatkom iskustva kojeg uljepšano nazivamo neuprljanost. Nama je potrebna jaka konekcija sa mladim intelektualnim i akademskim krugovima na terenu koji će biti odgajani i pripremani za preuzimanje novih emaneta. Na konstataciju da neki projekat ne funkcioniše ne treba se pravdati da nema ko, već treba biti samokritičan i reći da nikoga nismo za to pripremili. Primjer dobre kadrovske politike prepoznajemo u bitki na Mu‘ti za koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgojio više vojskovođa, tako da je svaki mogao da zamijeni prethodnog u slučaju smrti. Izgradnjom dobro uigranih i provjerenih timova možemo izbjeći dosadašnje ružno iskustvo sa neminovno manjkavim liderima.

 

 

(IDENTITET.LU)

 

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR