Trebinje: Obavljena dženaza Hadžeri Ćatović-Bijedić, simbolu stradanja Bošnjaka u 20. stoljeću

0
1

dzen-treb-01-2014-1Trebinje – U prisustvo oko 500 vjernika iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, najviše raseljenih Bošnjaka iz Trebinja, Bileće i Gacka, danas je u haremu Grančarevo kod Trebinja klanjana dženaza i obavljen ukop Hadžere Ćatović – Bijedić, žene čija životna sudbina je postala simbol stradanja Bošnjaka u 20. stoljeću u Hercegovini, javlja dopisnik Anadolija. Kao izaslanik reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH dženazi je prisustvovao Ibrahim ef. Begović.

Dženazu namaz predvodio je mostarski muftija Seid ef. Smajkić koji je u svom govoru prisutne podsjetio na nužnost očuvanja općih humanih i univerzalnih načela čuvanja ljudskih života i ljudskog dostojanstva.

73 dana u jami

Podsjetivši na činjenicu kako je Hadžera okružena leševima najbliže rodbine, komšija, bez hrane i vode, u jami Čavkarici 1941. godine provela 73 dana, muftija Smajkić je kazao kako je Hadžera postala simbol svih nedužnih civila koji su proteklog stoljeća potpuno nedužni ubijeni i bacani u brojne jame u Hercegovini.

„Hadžera je simbol  stradanja muslimanskog stanovništva od 1941. – 1945. Ona je simbol i nasilja u bilećkom selu Korita koje se desilo 27 godina ranije,  1914.g. Nikada se nisu saznala imena Dizdarevića i Redžića koji su 1914. godine zvjerski ubijeni i bačeni u jamu koja će po njima dobiti ime Dizdaruša”, rekao je muftija.

U istu tu jamu u Drugom svjetskom ratu pobacane su kosti nedužnog srpskog stanovništva, kojeg su ubijale ustaše, pa je zovu i Korićkom jamom. Muftija je i taj zločin nedvosmisleno osudio kazavši kako je to zločin bez presedana i za svaku osudu.

„Međutim u Koritima i okolini od 1914. godine ne živi niko od muslimana. Uništeni su svi tragovi islamske kulturne baštine koji su nastali na ovom području u toku 400 godina osmanske vladavine”, podsjetio je muftija.

On je potom ustvrdio kako je Hadžera simbol stradanja Bošnjaka i u posljednjem ratu, rekavši i kako su o istim namjerama stvaranja etnički čistih prostora u posljednjem ratu 1992. – 1995. progovorile neke druge jame na području Nevesinja poput jama „Breza”, „Teleća Lastva”, „Lipovača”.

„I sve one govore o planu sistematskog iskorjenjivanja sa prostora istočne Hercegovine”, istakao je muftija Smajkić.

Nedužno bošnjačko stanovništvo u posljednjem ratu je ubijano i mučeno bez razlike na pol i starost. Muftija Smajkić je naglasio kako još uvijek Bošnjaci Nevesinja, dvadeset i dvije godine od zločina, traže ostatke kostiju svojih najbližih po jamama u istočnoj Hercegovini.

„Oni nemaju mira, niti ga mogu imati dok ne pokopaju kosti svojih roditelja, braće, sinova i djece”, rekao je muftija.

Prekinuti kontinuitet stradanja

Podsjetivši na činjenicu kako su Medžlis Islamske zajednice Trebinje i Muftijstvo mostarsko prošle godine 11. avgusta po prvi put organizirali  dženazu namaz za nedužne žrtve jame Čavkarice, njih preko pet stotina, s kojima je Hadžera provela preko dva i po mjeseca, Smajkić je rekao i kako Bošnjaci i svi ljudi dobre volje imaju obavezu prekinuti kontinuitet ubijanja nedužnog stanovništva.

„Naš je imperativ prekinuti kontinuitet stradanja. Trebamo zaustaviti nemaran i nepatriotski odnos naše vlasti, državne, federalne i kantonalne i prema našoj dijaspori. To nije odnos kakav tretman zaslužuju ljudi koji nisu svojom voljom napustili Bosnu i Hercegovinu, jer naše vlasti se odnose maćehinski prema njima”, poručio je muftija.

On je pozvao sve relevantne naučne institucije da rasvijetle slučajeve stradanja Bošnjaka istočne Hercegovine, s  posebnim naglaskom na Čavkaricu.

„Naša je obaveza izvršiti ekshumaciju, identifikaciju i u duhu vjerskih standarda i ustaljenih civilizacijskih normi dostojno pokopati sve šehide Čavkarice.

”Naša je obaveza obilježiti stratište Čavkarica kako bi bilo pristupačno i prepoznatljivo mjesto stradanja”, podsjetio je Smajkić.

Uprkos osjećaju bespomoćnosti, osjećaju gorčine i bola, on je naglasio da su Bošnjaci i dalje za toleranciju, poštivanje ljudskih prava i drugačijih vrijednosti ali kako nikada više ne smiju pristati na šutnju i poniženje.

Hadžera Ćatović-Bijedić rođena je u Planoj kod Bileće 1920. godine. Nakon Drugog svjetskog rata udala se u Grančarevo kod Trebinja, gdje je danas i pokopana. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu prognana je 1992. godine u Dansku, gdje je u 1993 godini umrla.

(rijaset.ba)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime