Piše: Dr. Muhamed Borogovac
Zahvaljujući masovnoj grobnici Tomazića, Bosna i Hercegina i posebno Prijedor su se ponovo našli u središtu pozornosti povjesničara i prijatelja BiH širom svijeta. Postavilo se prirodno pitanje: Zašto Armija Republike BiH nije uzela nebranjeni Prijedor u Dudakovićevoj ofanzivi 1995., grad koji je toliko stradao od četnika.
U traženju odgovora na to pitanje, došlo se do Holbrookeove knjige iz 1999, “To End a War”. Slijedi citat iz te knjige o Prijedoru, gdje Holbrooke kaže da “Armija BiH iz poptuno nejasnih razloga nije uzela Prijedor”. Zatim kaže da su ga dvije Prijedorčanke, koje su tijekom rata bile brutalno tretirane u notornom Omarska koncentracijskom logoru, ljutito okrivile što se ne mogu vratiti u Prijedor koji je ostao u RS-u zato što je Holbrooke zabranio Armiji RBiH da uđe u Prijedor i Bosanski Novi.
Holbrooke iznenađen
Holbrook im je iznenađeno na to kazao da su Amerikanci ohrabrivali Armiju RBiH da zauzme Prijedor. Na to su one bile zabezeknute: tvrdile su da je njima Dudaković kazao da Holbrooke nije dozvolio da uzmemo Prijedor i Bosanski Novi. Zatim Holbrooke u knjizi kaže: “Kasnije sam saznao da se u tu priču naširoko vjeruje u regionu”. On zatim za tu laž (koju on kulturno kvalifikuje kao revizionizam) implicira Dudakovića jer bi ta verzija skinula odgovornost sa Dudakovića što nije uzeo Prijedor.
Medjutim, mi gradjani BiH znamo da to nije Dudakovićeva izmišljotina “da je Amerika zaustavila Armiju RBiH”. Mi znamo da je to Izetbegovićeva naredba. U knjizi “Bosanski ratnici”, izdatoj 1998. u Sarajevu, Šefka Hodžića, tadašnjeg dopisnika Armije RBiH, je opisano kako je Alija Izetbegović poslao generala Vahida Karavelića da po svaku cijenu zaustavi neposlušnog Dudakovića koji nije htio stati pred Prijedorom, Banja Lukom itd. Karavelić se pobrinuo da Dudaković ispoštuje Izetbegovićevu naredbu, te je Dudakovic zaustavljen pod prijetnjom vojnog suda. Dakle, ili je Alija Izetbegović izmislio navodni pritisak Holbrooka, ili Holbrooke laže.
Amerika nije zaustavila Armiju RBiH pred Prijedorom
Ako se ima i malo pameti u glavi, jasno je da Holbrooke ne laže. Naime, Izetbegović bi veoma rado pokazao takvu depešu od Amerike, takvu naredbu Holbrooka da Armija RBiH stane u svojoj ofanzivi, da sebe opere od mnogobrojnih sumnji da je izdao RBiH? Ili zašto nam nije pokazao snimak nekog Holbrooke-ovog poziva u kojem se to traži od njega? Zatim, koji bi predsjednik poništio pobjedu svoje države u obrambenom ratu tek tako, na riječ starnog diplomate, bez ikakvog otpora tome pogubnom zahtjevu za budućnost države i naroda? I na kraju, tko bi pod prinudom povukao takav poguban potez za državu, a da ne osigura dokaz da je bio pod pritiskom. Alija je bio iskusan čovjek, pravnik i predsjednik države, znao je koliko je važno da se državne stvari dokumentiraju. Pa svako pismo Predsjedniku se protokolira.
I ne samo to. Alija Izetbegović nikada nije javno kazao da ga je Amerika natjerala da zaustavi Dudakovićevu ofanzivu i da dade četnicima 49 posto BiH. On je bio veoma oprezan čovjek i nikada nije javno izrekao tu laž, za koju bi mogo biti uhavćen na djelu, nego jedino dok je izdavao naređenja svojim potčinjenim, kao što je npr. general Vahid Karavelić. Alija Izetbegovic je javno samo jednom u intervjuu za TV Sarajevo, odmah poslije Daytona kazao da je “od dobro obaviještenog Amerikanca” doznao da će Srbija poslati vojsku u BiH ako ne stanemo pred Banja Lukom i Prijedorom. Kao da Srbija već nije imala 4 godine vojsku u BiH?! A Srbija je izgubila rat u Hrvatskoj i gubila ga u BiH jer više nikoga nije mogla mobilizirati u tu vojsku kada je prestala pljačka i postalo gusto u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Engleski prijevod Holbrookove knjige ispravan
Na ovoj mailing listi Glasnika ima dosta ljudi koji govore engleski, koji se mogu uvjeriti da sam ispravno preveo navode iz Holbrookove knjige, koje zato sada citiram u originalu na engleskom: About the failure of Bosnian government forces to capture Prijedor during the closing stages of the war and the town’s inclusion in the Republika Srpska, Richard Holbrooke wrote:
The fighting in western Bosnia intensified as the cease-fire approached. […] Facing the end of the fighting, the Croats and the Bosnians finally buried their differences, if only momentarily, and took Sanski Most and several other smaller towns. But Prijedor still eluded them. For reasons we never fully understood, they did not capture this important town, a famous symbol of ethnic cleansing. (In March 1997, I attended a showing at the Council on Foreign Relations in New York of a powerful documentary film, Calling the ghosts, that recounted the brutal treatment two Bosnian women from Prijedor had suffered during their incarceration at the notorious Omarska prison camp. Following the film, the two women angrily asked me why they were still unable to return to their hometown. I told them we’d repeatedly encouraged an assault on Prijedor. They were astonished; they said General Dudakovic, the Bosnian commander, had told them personally that “Holbrooke would not let us capture Prijedor and Bosanski Novi”. I subsequently learned that this story was widely believed in the region. This revisionism was not surprising; it absolved Dudakovic and his associates of responsibility for the failure to take Prijedor.”
Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH – br. 857;
(fenix-magazin.de)
