AFB KOLUMNA – „SVJETLA ZA DALJINE“

0
0

10Osvanuo je petak, 18.april. Nebo nad Sarajevom kao probušen čamac u nabujaloj rijeci. Sunce stidljivo i jedva vidljivo. Žurio sam u Štrosmajerovu, u prostorije Svjetskog bošnjačkog kongresa. Po dobrom starom običaju ostavih već pripremljen kišobran-uvijek mi ga mrsko bilo nositi (i onda se ljutim sam na sebe). Otvorih vrata i tamo zatekoh spremnu ekipu koordinatora, Almedina, Edin i Armin. Prve gošće su već došle. Starter je dao znak-Prvi kampus bošnjačke omladine je počeo.

Piše: Admir F. Beganović

U organizaciji Bošnjačke nacionalne fondacije i po ideji predsjednika Hake Duljevića prvog dana seminara planiran je doček, registracija učesnica, smještaj i otvaranje seminara. Niko od nas još nije bio svjestan rezultata genijalne Hakine ideje osim njega samog. Meni se u glavi vrtila samo bezbjednost polaznica seminara. Almedina, Edin, Armin….dočekivali su polaznice…..

ETO

Dženita Melunović, Džejlana Muranović, Sabrina Kurtanović, Šejla Babanović, Bisera i Aida Dedeić, Samira Dudić, Ida Džeković, Valisa Memiši, Suada Hodžić, Dina Kukuljac, Armina Malkić, Amela Memić, Arnela Mujević, Amera Obradović, Suada Osmanović, Alma Pezerović, Azra Škrijelj, Meliha Smailović, Aida Zoranjić. Djevojke od Prizrena do Zagreba. Pokušao sam objasniti sebi šta je ove prelijepe djevojke navelo, potaklo, ohrabrilo da se prijave na seminar? Ono što ne možeš objasniti sebi treba govoriti drugome-davno mi je to „objasnio“  život. Razgovaram sa Hakom i pitam ga-a on presretan i ne čuje me. Samo kaže-Vidi ove ljepote, vidi ove pameti bošnjačke moj Admire.

Nema brige kod Hake, uvjeren je u uspjeh seminara, zna u šta se upustio i to mi se dopada kod njega. Tamo gdje nestaje naša snaga počinje Božija Milost a Gospodar je spustio svoju Milost i blagoslov na sve nas tih dana.

Djevojke su svjesne svog postojanja, bitisanja, opasnosti vremena u kojem živimo. Ne daju svoje. Na um mi pade (a, ko bi drugi) muftija Zukorlić-„Naš zadatak nije da spasimo svijet od tragedija i nevolja, mi smo dužni  da uradimo šta možemo“.

Hako je otvorio seminar. Predstavio sve nas djevojkama, djevojke se predstavile nama.

Za večerom opuštenija atmosfera. Kratak obilazak grada i nakon toga smo djevojke  smjestili u hotel da odmaraju. Novi dan je već bio na vidiku kada me san gurnuo u svoje valove.

Samo nekoliko minuta prije nego što će me Edin nazvati otvorih oci.

„Silazi brate-stigao sam“-reče Edin.

Na doručku djevojke skroz opuštene,  kao da se znamo „sto godina. Jedva čekaju prvo predavanje.

A na prvom predavanju predsjednik BNF-a Hako Duljević „otvara oči“ svima nama. Zanimljivim izlaganjem objašnjava ko smo, gdje smo, zašto smo…..analizira, podstrekuje- djevojke se javljaju, komentiraju…..

Drugo predavanje počinje nakon kratke pauze. Doktor Tarik Kurbegović, generalni sekretar Svjetskog bošnjačkog kongresa, drži predavanje na temu-„Svrha nacionalnih institucija“. Djevojke gotovo da „ne dišu“. Ponovo se uključuju u raspravu, sve ih zanima, pitaju, diskutuju…..

Čujem djevojka do mene kaže kolegici-„Vidi se da je Tarik profesor.

Komentar mi izmami osmijeh. Djevojke ne mogu ni naslutiti koliko pameti „leži“ u tom čovjeku.

Ponovo pauza za ručak a onda predavanje Mirze Karića i tema „Mlade nadahnute liderke“. Ponovo ista slika. Djevojke slušaju, gledaju, pišu,  Mirza „rastura“ i pričom i slajdovima….ekipa televizije „Igman“ snima……

Nakon toga ulazimo u autobus,krećemo prema „Tunelu spasa“.

Nazvah Haruna, kustosa.

„Brate,stižemo“.

Kao i uvijek nasmijan, dobronamjeran, iskren „do bola“ Harun efendija Hodžić dočeka nas ispred tunela. Predstavih ga djevojkama. Ne voli Harun kada se priča o njemu. Ne voli gazija da se spominju njegovi poduhvati, zasluge….sve što je uradio u ratu a uradio je puno, smatra normalnim. Ali nisam mogao da ne kažem-„Djevojke, pred nama stoji autentičan gazija, heroj, ratnik iz mnogih bitaka, ranjavan, “krpljen“, ali uvijek uzdignute glave i sa vjerom u Boga Jedinog“.

Barem sam bio na „svom“ terenu. Kroz tunel sam prošao „ko zna koliko puta“.

Priča Harun, djevojke slušaju i plaču. Kriju suze. Valisa, Dženita i Džejlana ne kriju svoje emocije. Niko od djevojaka nije znao šta se „tada“ dešavalo. Naučile su da je kroz tunel prva „uletjela“ nada, nada za spas, za život ma kakav on bio, nada za život ako se život može životom nazvati u Sarajevu tih godina.

Nakon tunela krećemo prema „Šehidskom mezarju“ Kovači. Dočeka nas tišina, bučna tišina. Nišani gazija nanišanili prema sjećanju,prema nama. Opominju, pričaju svoju priču….

Na sredini mezarja dočeka nas Predsjednik. „Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo“…….

Grlo mi se steže ali prozborih nekoliko rečenica,upoznah djevojke o čistoći bjelih nišana,pokušah ih uvesti u san starog mezarja. Harun nastavi nakon mene. Ponovo suze, emocije nisu ni zatvarale svoja vrata….

Trećeg dana odmah nakon doručka profesor doktor Džemal Najetović održa predavanje „Državno-pravni razvitak BiH“ a nakon njega akademik Dževad Jahić „Bosanski jezik“.

Posljednji predavač na kampusu bio je Muhamed efendija Velić. Djevojke su prosto „upijale“ njegovu priču na temu „Aktivna uloga mlade Bošnjakinje u medijima kroz vjerski aspekt“.

Na kraju rastanak počinje svoj ples.

Svako odlazi na svoju stranu,svojim kućama,prorodicama,prijateljima…..

Suze „za izvoza“, niko ih i ne krije. Proletiše ta tri dana u gradu podno Trebevića. Osta obećanje da se kontakt ne smije izgubiti. Djevojke bogatije za mnogo toga krenule su…..

A Hako presretan. Kako i ne bi bio!?!. I u meni se nešto „stislo“. Onaj ratnik u meni pita me-„šta ti je?“. Pita a ne umijem mu odgovor dati. A on stalno ponavlja-ne halali-već raspali-rastelali…budi ponosan.

I jesam ponosan što sam bio dio ove priče. Neće i ne smije se zaboraviti. Na kraju je uvijek kraj. Ali ovo je početak. Zaborav na jedanaest valova genocida nije pokrio ove djevojke. I neće. Dženita, Šejla, Bisera, Aida, Semira, Ida, Suada, Dina, Sabrina, Armina, Džejlana, Amela, Arnela, Amera, Suada, Alma,Azra, Meliha, Aida.

Nema mraka za ove djevojke. Nema ni za buduće generacije,nema zbog njih,nema jer će one svojim potomcima pričati o našoj borbi,nema mraka,ne postoji „ta opcija“.

Zašto?

Pa zato što su one naša  SVJETLA ZA DALJINE!.

 



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime