Svečana akademija povodom 20. godina Muftijstva zeničkog

0
5

akad-e-dautovicZenica – U srijedu 27. novembra 2013. godine, u Hotelu ”Zenica” u Zenici, održana je svečana akademija povodom obilježavanja 20. godišnjice osnivanja Muftijstva zeničkog.

Svečanoj akademiji prisustvovali su reisu-l-ulema mr. Husein ef. Kavazović, prof. dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema emeritus, dosadašnji zamjenik reisu-l-uleme hfz. Ismet ef. Spahić, muftija mostarski Seid ef. Smajkić, muftija tuzlanski mr. Vahid ef. Fazlović, muftija vojni Ismail ef. Smajlović, muftija ljubljanski dr. Nedžad ef. Grabus, muftija zagrebački dr. Aziz ef. Hasanović, glavni muftija Mešihata IZ u Srbiji Muamer ef. Zukorlić, predstavnici Sabora i Rijaseta IZ u BiH, dekani fakulteta, direktori medresa, glavni imami i predsjednici medžlisa Islamske zajednice Muftiluka zeničkog, imami Muftiluka zeničkog, zastupnici Parlamentarne skupštine BiH, zastupnici Parlamenta F BiH, predstavnici ZE-DO kantona, kao i brojni predstavnici društvenog i javnog života Muftiluka zeničkog i BiH.

Domaćin svečane akademije bio je muftija zenički mr. Ejub ef. Dautović i njegovi saradnici.

Nakon što je odlomak iz Kur’ana proučio prvi zenički muftija hfz. dr. Halil Mehtić, uslijedila su obraćanja muftije zeničkog mr. Ejub ef. Dautovića, reisu-l-uleme mr. Husein ef. Kavazovića i reisu-luleme emeritusa prof. dr. Mustafe Cerića.

Nakon obraćanja, uslijedila je dodjela priznanja ”Plaketa Muftijstva zeničkog”, najvećeg priznanja Muftijstva zeničkog, koje se dodjeljuje svake pete godine osobi koja svojim životom i radom, dosljedno i nesebično doprinosi afirmaciji islama, islamskih vrijednosti i koja čuva ugled i jedinstvo Islamske zajednice.

”Plaketa Muftijstva zeničkog” dodijeljena je prof. dr. Mustafi Ceriću, reisu-l-ulemi emeritusu.

Svečana akademija završena je učenjem dove, koju je proučio dekan IPF u Zenici prof. dr. Zuhdija Adilović, a nakon svečane akademije uslijedilo je klanjanje podne-namaza i svečani ručak.

Moderatori svečane akademije bili su Hazim Begagić i Edin Kavazović.

Obraćanje muftije zeničkog:

 

”Tako Mi vremena,

Čovjek je na gubitku, doista –

osim onih koji vjeruju i dobra djela čine,

i koji među se Istinu preporučuju,

i koji među se strpljenje preporučuju!” (El’Asr 1-3)

Uvaženi reisu-l-ulema mr. Husein-ef. Kavazoviću, cijenjeni predsjedniče Sabora IZ u BiH gosp. Safete Softiću, eminencije, ekselencije, dame i gospodo, braćo i sestre.

Obnoviteljski sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na svom zasjedanju 20. oktobra 1993. godine donio je Odluku o formiranju Muftijstva zeničkog i imenovanju muftije za regiju Zenica. Danas, 27. novembra 2013. godine po miladu, a 24. muharrema 1435. godine po Hidžri, Muftijstvo zeničko navršava dvadeset godina, jedan mjesec i sedam dana. U tom sazrijevanju najveći doprinos i podršku davali su mu Rijaset IZ u BiH i medžlisi Islamske zajednice Muftiluka zeničkog. Stoga sam zahvalan reisu-l-ulemi prof. dr. Mustafi Ceriću, zamjeniku reisu-l-uleme hfz. Ismet-ef. Spahiću, rahmetli Muhamedu Salkiću, mr. Muharem-ef. Omerdiću i Muharem-ef. Hasanbegoviću.

Naravno, zahvalnost  upućujem  imamima, glavnim imamima, džematskim odborima, predsjednicima medžlisa, članovima Sabora i Rijaseta IZ s područja Muftiluka zeničkog – za nemjerljivi doprinos u opstanku, organiziranju, reaktiviranju, stabiliziranju i širenju islama i islamskih vrijednosti, posebno u vremenu agresije i genocida i postratnog reaktiviranja rada džemata i medžlisa Islamske zajednice.

Zahvalu izričem i prvom muftiji zeničkom hfz. prof. dr. Halilu Mehtiću, za veliki doprinos u etabliranju Muftijstva i oblikovanju njegove uloge u vjerskom životu zajednice.

Puno bi vremena oduzelo nabrajanje svega onoga što je prvi muftija učinio, ali dozvolite da ukažem samo na sljedeće:

–        animiranje vjernika za materijalno pomaganje Armije RBiH. Kao rezultat tog djelovanja  Muftijstvo je dobilo priznanje – Srebrenu plaketu Generalštaba Armije RBiH,

–        osnivanje Islamske pedagoške akademije, sada Islamskog pedagoškog fakulteta,

–        štampanje neophodnih udžbenika i knjiga s edukativnim i vjerskim sadržajem, od čega posebno izdvajamo projekat prevođenja i štampanja prvog tefsira na bosanski jezik od imama Ibn Kesira,

–        saradnja s domaćim i stranim humanitarnim organizacijama.

Oslanjajući se na ono što je urađeno u periodu rada  prvog muftije, krenuli smo u:

–        rad na povratku i obnovi džemata,

–        rekonstrukciju porušenih 35 džamija, 27 mesdžida, 29 imamskih kuća i drugih infrastrukturnih objekata Islamske zajednice,

–        izgradnju novih džamija, mesdžida i imamskih kuća,

–        širenje sigurnosti i povjerenja, kako među muslimanima, tako i među komšijama,

–        ostvarivanje komunikacije s političkim, kulturnim i vjerskim zajednicama, afirmirajući na taj način sigurnost i slobodu, kako kretanja, tako i života,

–        rad na jačanju unutrašnjeg jedinstva i materijalnom zbrinjavanju džematlija i džemata,

–        otvaranje i umrežavanje, te bratimljenje džemata i medžlisa,

–        rekonsrukciju i izgradnju administrativnih jedinica medžlisa Islamske zajednice,

–        izgradnju centralnih džamija u medžlisima Islamske zajednice,

–        organiziranje vjerskog života u KPZ Zenica,

–        organiziranje vjersko-kulturne manifestacije ”Lastavica”,

–        izgradnju Islamskog centra u okviru Kompleksa Sultan-Ahmedove džamije,

–        uvođenje nastavnog predmeta Islamska vjeronauka u obdaništima,  osnovnim i srednjim školama,

–        doprinos u razvoju i otvaranju novih odsjeka na Islamskom pedagoškom fakultetu i  pronalaženje adekvatnog prostora za izgradnju nove zgrade Fakulteta,

–        rad na provođenju Odluke Sabora IZ u BiH o jedinstvenoj i centraliziranoj članarini Islamske zajednice,

–        štampanje knjiga s edukativnim i vjerskim sadržajem, od kojih posebno izdvajamo štampanje  Izabranih djela Muhameda Seid-ef. Serdarevića, povodom dvadesete godišnjice osnivanja Muftijstva.

Zahvaljujući visokoj svijesti i odgovornosti prema vjeri, džematu i zajednici, muslimani Bosne i Hercegovine, a posebno Muftijstva zeničkog, praktično su, još jednom, potvrdili da su vjera, džamija i džemat najjače vezivno tkivo koje ih čini jakim, stabilnim i sigurnim.

Ovo podneblje u toku agresije i genocida bilo je stub odbrane naše domovine i univerzalnih islamskih vrijednosti. Na ovom području nije bilo rušenja, etničkog čišćenja, silovanja, niti ubijanja i zato smo kao zajednica ponosni na sve one koji su vodili narod u tim teškim i zahtjevnim vremenima.

Područje koje sada pokriva Muftijtsvo zeničko imalo je sreću da ga je oblikovalo i temelje mu izgradilo nekoliko izuzetno značajnih pojedinaca koji u našoj svijesti, čak i mimo naše volje, služe kao temeljni stubovi naše današnje određenosti, stremljenja i strahova.

Zar se nismo često poistovjećivali s Muhamed Seid-ef. Serdarevićem, perjanicom usklađivanja tradicije i modernosti na ovom prostoru,  pa i cijeloj Bosni i Hedrcegovini!?

Možemo li zaboraviti muderrisa Derviš-ef. Spahića, kada je, u sukobu s komunističkim vlastima, poveo unaprijed izgubljenu bitku. Često se zapitamo nije li Derviš-efendijina tvdoglava ustrajnost na tradiciji koju smo katkad smatrali odveć pretjeranom, sada potrebnija nego ikad!?

U čemu je tajna tolikog uticaja imama hafiza Fuad-ef. Subašića, mirnog i nenametljivog, javno odmjerenog, a privatno krajiški nepokolebljivog duhovnjaka i učenjaka!?

Može li iko ostati ravnodušan na poruke dosadašnjeg zamjenika reisu-l-uleme hfz. Ismet-ef. Spahića koji nam je ukazao da smo, slijedeći modernost u življenju i naukovanju, zaboravili čak i sebe, svoju porodicu, zajednicu i vjerovanje s kojim smo počinjali i završavali svoje dunjalučke poslove!?

Smijemo li ostati nezahvalni spram doprinosa dosadašnjeg reisu-l-uleme prof. dr. Mustafe Cerića, koji je svojim životom, moralnim autoritetom, životnom dosljednošću i vjerodostojnošću, odvažnošću u djelovanju i mišljenju preuzimao odgovornost za svoju zajednicu, narod i domovinu!? Njegov ustrajni i strpljivi rad muslimani Bosne i Hercegovine, a posebno Muftiluka zeničkog neće i ne mogu zaboraviti, a on sam ostat će upamćen kao velika ličnost i međaš ovog i budućeg vremena.

Sve vrijednosti i ideali koje su afirmirali spomenuti ljudi, živi su i utiču na našu svijest i način na koji gledamo na organizaciju vjerskog života Muftiluka zeničkog.

I samo rođeno u ratnoj oluji 1993. godine, Muftijstvo je preuzelo još jednu tešku zadaću pomaganja u odbrani golog života, vjere, domovine, slobode, časti, imetka, dostojanstva i integriteta svakog čovjeka.

Muftijstvo je u tom turbulentnom vremenu potpomoglo strukture zadužene za pružanje političkog i vojnog otpora agresiji, u odbrani svega što nas čini ovim što jesmo kao zajednica u sferi vjere, politike, historije i kulture. Rezultat te borbe bila je osvojena sloboda i sačuvana vjera, čast, dostojanstvo i domovina.

U toku agresije muslimani Bosne i Hercegovine pa i Muftijstvo zeničko susreli su se s različitim tumačenjima islamskog nauka koja su se javila s dolaskom boraca za slobodu, naše braće iz, prije svega, islamskog svijeta, koji su došli pomoći u odbrani od agresije.

Taj susret braće iz različitih zemalja bio je razlog nesuglasica u razumijevanju – tumačenju islama i islamskih propisa. Naša braća nisu imali u vidu činjenicu da je bosansko društvo multinacionalno, multireligijsko, multikulturalno i da mi baštinimo višestoljetnu tradiciju tumačenja i interpretacije islama i da je, samim tim, u društvenim i kulturološkim pitanjima potrebno više senzibiliteta u odnosima i ponašanju.

Muftijstvo je u tim ključnim trenucima odlučno stalo u odbranu tradicionalnog prakticiranja islama primjerenog složenoj kompoziciji bh. društva, ne konfrontirajući se pri tome suviše otvoreno s protagonistima novih mezheba i pogleda na vjeru i život, imajući u vidu da među njima djeluje znatan dio iskrenih vjernika koji su dali nesebičan doprinos odbrani zemlje tokom ratnih godina. Te razlike još nisu potpuno razriješene, ali je put dijaloga i argumenata sigurno jedini ispravan način rješavanja tog složenog i, prije svega, unutarmuslimanskog pitanja.

Bosanski muslimani nalaze se pred izazovom ulaska u EU u kojoj, prije svega, vide garanciju vlastite sigurnosti i zaštitu od prijetnji iz susjedstva. Kako se ne radi o jednosmjernoj ulici, uzimanje neće ići bez davanja i odricanja. Da li će to odricanje ići nauštrb vjerskih, moralnih principa i stoljećima uvriježenog načina ponašanja ovog naroda, pitanje je na koje valja naći pravi odgovor. Islamska zajednica morat će preuzeti svoj dio odgovornosti i ponijeti teret vođstva u tim teškim trenucima. No, u tome će im morati pomoći svi misleći muslimani, jer vrijeme koje dolazi zahtijevat će neraskidivo vezivanje nauke i vjeronauke, promišljanja svjetskih kretanja u svjetlu islamske poruke i iznalaženje izlaza iz posvemašnje krize korištenjem već prokušanih islamskih alata i instrumenata. Tek će kompletni naučno-vjeronaučni musliman Bosne i Hercegovine biti osposobljen da odgovori izazovima modernog vremena. Istraje li u borbi za takvog čovjeka Islamska zajednica će, sasvim sigurno, ispuniti svoju povijesnu zadaću i opravdati vlastito postojanje.

Pred Muftijstvom zeničkim ostat će i dalje obaveze:

·       čuvanja autonomnosti i samostalnosti Islamske zajednice,

·       poštivanja i primjene normativnih akata Islamske zajednice,

·       jačanja jedinstva i povjerenja među muslimanima,

·       afirmacije, edukacije i doedukacije imamkog poziva i poziva vjeroučitelja,

·       unaprjeđenja rada mekteba i mektebske nastave,

·       rada na vraćanju, čuvanju i zaštiti vakufske imovine,

·       jačanja porodice i uloge džemata,

·       afirmacije kulturnog i nacionalnog identiteta muslimana,

·       rada na odgoju i obrazovanju, te otvaranju novih odgojno-obrazovnih  institucija (reaktiviranje rada medresa u Zenici i Tešnju),

·       završetka započetih infrastrukturnih objekata Islamske zajednice, prije svih:

·       islamskog centra u Zenici,

·       nove zgrade Islamskog pedagoškog fakulteta,

·       zgrada Medžlisa Islamske zajednice Tešanj i Doboj,

·       otvaranja rekreativnih centara za omladinu,

·       otvaranja obdaništa, savjetovališta i doma za stare i nezbrinute osobe,

·       saradnje sa udruženjima slijepih i gluhonijemih i dr.,

·       saradnja sa drugim vjerskim zajednicama kroz Međureligijsko vijeće,

·       djelovanja na polju humanitarnog rada itd., itd.

Na kraju ovog obraćanja, dozvolite mi da kažem i ovo: smatram da možemo biti ponosni na svoje rezultate. Učinili smo da danas Muftiluk zenički bude oaza duhovnosti i tolerancije, mira i suživota. U najtežim vremenima za naš narod  to smo potvrđivali ostajući dosljedni islamskim načelima i našoj tradiciji. Pokazali smo svijetu da volimo islam, da volimo svoju domovinu i da različitost u Bosni i Hercegovini doživljavamo kao dar Božiji. Pokazali smo da imamo znanja, mudrosti i hrabrosti u poslovima koji su nam povjereni.

Molim Svemogućeg i Sveznajućeg Allaha, dž.š., da nas  uputi na Pravi put!

Gospodaru naš, učini da budemo dosljedni robovi Tvoji kojima češ Ti, Allahu Plemeniti, zadovoljan biti!

Hvala za pažnju!

Es-selamu ‘alejkum!

 

Obraćanje Reisu-l-uleme:

akad-h-kavazovic

Draga braćo i sestre, dragi prijatelji, es-selamu ‘alejkum!

Posebne selame upućujem muftiji Ejub ef. Dautoviću, našem domaćinu na ovome skupu. Selamim i druge muftije naše Islamske zajednice u BiH, glavne imame i imame, a posebno zadovoljstvo iskazujem zbog prisustva uvaženog reis-ef. dr. Mustafe Cerića i naibu reisa h. hafiz Ismet ef. Spahića.

Danas obilježavamo dvije decenije rada Muftijstva zeničkog. Čestitam muslimanima ovoga kraja, našim vrijednim džematlijama i aktivistima, ovu važnu godišnjicu. Ovo je njihov uspjeh.

Uspjeh je to i muftija Ejub ef. Dautovića i Halil ef. Mehtića, i svih imama i muderisa koji su svojim nesebičnim trudom doprinijeli da danas budemo ponosni. Formirano u najtežim prilikama za naš narod i zemlju, ovo Muftijstvo je opravdalo svoje postojanje i odigralo svoju ulogu.

Ovo je prilika i da istaknemo veliki doprinos muslimana ovog kraja u radu Islamske zajednice u najtežim trenucima vladavine socijalističkog režima i u vrijeme agresije na našu domovinu. Historičari će sigurno biti precizniji, ali ja mislim da je taj doprinos možda od presudne važnosti za sve nas. Danas možemo kazati da su alimi ovoga kraja svojim moralnim stavom u teškim vremenima usmjerili tokove u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini.

Taj doprinos vidimo i u teškom poratnom periodu u kojem su vođeni procesi reorganizacije Islamske zajednice, obnove infrastrukture, povratka muhadžira, prerastanja Islamske pedagoške akademije u fakultet i dr. Učinjeno je mnogo na jačanju duhovnih veza i materijalnih pretpostavki za uspješan rad. Započeti su ili završeni važni infrastrukturni projekti, vakufski objekti i džamije, te podržavane akcije koje je vodila Islamska zajednica u BiH.

Muslimani ovoga kraja, organizirani u džematima, medžlisima i Muftijstvu, moći će, kao i do sada, slobodno i dostojanstveno razvijati svoju vjersku tradiciju, a u našim obrazovnim ustanovama (mektebima, školama i fakultetima) naučavati temeljne postavke i vrijednosti naše vjere. U tome će biti važni poticaji i usmjerenja koja će im davati Muftijstvo i sam muftija.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini će s pažnjom pratiti razvoj muftijstva i svih drugih svojih institucija na ovom području i davati potrebnu podršku.

U ovoj svečanoj prilici želim da iskažem svoje veliko poštovanje za rad i doprinos koje je pokazao i dao muftija Ejub ef. Dautović. Njegovo djelovanje je prepoznatljivo i u Islamskoj zajednici u cjelini. Kao član Rijaseta Islamske zajednice, muftija revnosno doprinosi dobru Zajednice i čini to s velikom odgovornošću.

Dozvolite mi da, u ime Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, muftiji Ejub ef. Dautoviću uručim skroman poklon, kao znak zahvalnosti za njegov rad. Našu zahvalnost u ovoj prilici iskazat ću i hafizu Halilu Mehtiću, uručivanjem skromnog poklona.

Na kraju, još jednom svima čestitam ovu godišnjicu, uz dovu Allahu, dž. š., da nas uputi ispravnom putu. Amin!

 

Obraćanje prof. dr. Mustafe Cerića:

akad-m-ceric

Poštovani reisu-l-ulema, cijenjeni muftija zenički, dragi imami, braćo, sestre i prijatelji.

Ne mogu riječima iskazati koliko sam počašćen ovim priznanjem koje mi Mufijstvo zeničko dodjeljuje u prisustvu ovolikog broja časne bošnjačke uleme  i uglednih Bošnjaka, ali mogu dušom uzvratiti vjernost  i srcem kazati zahvalnost onima koji su me se sjetili. Zahvalan sam tim više zato što me Zenica podsjeća na dane časne i hrabre borbe za slobodu našeg naroda i nezavisnost naše države. Moj izlazak iz okupiranog Sarajeva u ljeto 1993. godine i dolazak u Zenicu bili su presudni za održivost obnove i uspostave autonomije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini nakon raspada bivše Jugioslavije i ostvarivanja nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine. Zenica je tada bila najsnažniji stožer bosanske odbrane od srpsko-crnogorske agresije i genocida. Islamska zajednica u Zenici bila je snažna duhovna i moralna potpora našem narodu u ratnim iskušenjima.

Osnivanje Muftijstva zeničkog prije dvadeset godina bilo je prirodno i potrebno za adekvatno i pravovremeno institucionalno djelovanje Islamske zajednice u ratnim uvjetima. Prvi muftija zenički hafiz Halil ef. Mehtić je odradio svoj muftijski staž adekvatno i korektno. Koristim se ovom prilikom da mu se zahvalim za doprinos u osnivanju i razvijanju muftijske institucije u Zenici za vrijeme mog mandata reisu-l-uleme.  Na poseban način želim se zahvaliti hafizu Halilu Mehtiću što je ostao raditi i djelovati u odgojno-obrazovnim institucijama  Islamske zajednice  i nakon muftijskog mandata. Za to je zasigurno ponajviše zaslužan njegov nasljednik muftija Ejub Dautović, koji je u najtežim iskušenjima za jedinstvo i fukcionalnost Islamske zajednice pokazao visok stupanj savjesti i odgovornosti.

Prilika je ovo da kažem da muftija Ejub ef. Dautović nije dao ometanje izgradnje i jačanja institucija Islamske zajednice i onda kad je osjećao da mu se čini nepravda pa je ovo prilika da posvjedočim da je njegov doprinos za uspješan rad i djelovanje Muftijstva zeničkog neizmjeran. U stvari, plaketa koja se danas dodjeljuje meni povodom dvadeset godina Muftijstva zenočkog trebala je biti dodjeljena muftiji Dautoviću zato što je kao član Rijaseta sa pravom glasa i bez prava glasa u vrijeme mog mandata reisu-l-ulme nesebično radio za jedinstvo dīna i ummeta.  Ono što cijenim kod muftije zeničkog Ejuba ef. Dautovića jeste njegova iskrenost i otvirenost kao izraz njegove slobode da misli i govori sa uvjerenjem savjesnog muslimana i odgovornog Bošnjaka. U središtu jakog zeničkog ulemanskog kruga sa različitim teološkim mišljenjima muftija Dautović je uspješno okupljao oko sebe sve koji su iskreno predani vjeri, koji su istinski svjesni interesa muslimana i koji se hrabro bore za napredak Bošnjaka. Posebno mi je važno da ovdje kažem da Muftijstvo zeničko na čelu sa muftijom  Ejubom ef. Dautovićem nije podleglo pritiscima za odreknuće od onih koji su bili sa nama u najtežim danima naše novije povijesti. To je važno naglasiti ovdje zato što se sablast abjuracije, tj. odreknuća,  nad Dobrim Bošnjanima dogodila upravo ovdje na Bilinom polju, gdje  su poglavari bosanske crkve, pred izaslanikom rimskog pape Ivanom de Kazamarisom morali izjaviti da se odriču svoje hereze, a hereza Bošnjaka je bila onda kao što je i sada sloboda bošnjačkog duha i uma i nezavisnost bosanske zemlje i države. Iako je potpis na izjavu abjuracije Kulina bana, Dida i gosta Crkve Bosanske  8. aprila 1203. godine na Bilinom polju u Zenici bio samo formalnog karaktera, jer su se bosanski poglavari, unatoč potpisanoj izjavi i dalje držali svoje vjere, ta potreba da se od Bošnjaka stalno traži da se odreknu svoje vjere, svoje nacije, svoje zemlje, svoje države, svojih prava i svoje slobode nije nikad prestala da traje. To isto je tražio i Dželaludin-paša u ime istambolskog sultana od Bošnjaka Abdulvehaba Ilhamije Žepčevije 1821. godine u Travniku – da se odrekne svoga prava na slobodu svoje savjesti i prava na bošnjačku slobodu mišljenja. Ilhamija se nije odrekao svoga prava. On je vlastiti život založio za to svoje pravo, ostavivši nam u amanet jasnu poruku, koju je pjesnik Muhamed Mak Dizdar najbolje artikulirao: “Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo. Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo. Ovdje se i umire da bi se živjelo.”

No, najteže od svih iskušenje za Bošnjake od Kulina bana pa do naših dana je sablast abjuracije, tj., odreknuća od ljudi kojima su Bošnjaci dužni za njihov uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu.  Gotovo da nema ličnosti u Bošnjaka, koja  je svojim životom i radom nosila sandžak, tj., barjak slobode i prava Bošnjaka a da se nije tražilo od Bošnjaka da je se odreknu, odnosno da je osude te ostave i izdaju. Najdrastičniji primjer je odreknuće od Husejna-kapetana Gradašćević, koji je vjerovao da Bošnjaci imaju pravo na svoju vjersku, nacionalnu i državnu autonomiju.  Zmaj od Bosne nije podlegao pritiscima pred silnim sultanom da se odrekne prava na autonomiju Bošnjaka i Bonsne; Zmaj od Bosne nije nikad i nigdje formalno potpisao izjavu abjuracije, kao što je to uradio Kulin ban ovdje na Bilinom polju; Zmaj od Bosne za razliku od svih uspio je da makar sedam mjeseci bude slobodni i nezavisni vladar Bosne ponosne. I da ne bijaše abjuracije, tj. odreknuća od njega i njegove ideje o nacionalnoj autonomiji Bošnjaka i državnoj autonomiji Bosne od onih Bošnjaka koji se tada kao i sada pobojše vlastite slobode, Bošnjaci bi bili nacionalno slobodni i državno autonomni; znalo bi se ko je domćin u Bosni; nikome ne bi palo na pamet da kaže da Bosna nije ničija kako bi je svako mogao pljačkati i njeno ime kaljati; i bošnjčka djeca iz Konjević Polja ne bi morali moliti da im se dozvoli da uče bosanski jezik u svojoj zemlji Bosni.

Kao što ne postoji odgovor zašto su se Ali-paša Rizvanbegović i Smail-aga Čengić tada odrekli Husejnbega Gradašćevića, tako isto nema odgovora zašto se neki Bošnjaci sada odriću rahmetli Alije Izetbegovića. Postoji samo gorka istina, a to je da se ta sablast abjuracije širi kao zarazna bolest. To su zadnjih dana osjetili svi Dobri Bošnjani kad ih se prozvalo da se odreknu Husejna ef. Đoze. I tako će to biti sve dok to Bošnjaci ne zaustave na način da shvate da ako se onaj koji je od danas odrekne onoga koji je bio jučer rizikuje da se njega odrekne onaj koji će biti od sutra. Na to nas podsjeća i ovaj kur’anski ajet:

قَالَ ادْخُلُوا فِي أُمَمٍ قَدْ خَلَتْ مِنْ قَبْلِكُمْ مِنَ الْجِنِّ وَالْأِنْسِ فِي النَّارِ كُلَّمَا دَخَلَتْ أُمَّةٌ لَعَنَتْ أُخْتَهَا حَتَّى إِذَا ادَّارَكُوا فِيهَا جَمِيعاً قَالَتْ أُخْرَاهُمْ لِأُولاهُمْ رَبَّنَا هَؤُلاءِ أَضَلُّونَا فَآتِهِمْ عَذَاباً ضِعْفاً مِنَ النَّارِ قَالَ لِكُلٍّ ضِعْفٌ وَلَكِنْ لا تَعْلَمُونَ (لأعراف:38(

– Uđite u pakao sa svim onima koji su bili prije vas od ljudi i džina. No, kad god jedna generacija uđe počne proklinjati prethodnu. Tek kad ih se sve okupi na jednom mjestu, posljednja generacija će reći: “Naš Gospodaru, ovi su nas poveli krivim putem, pa im podaj dvostruku paklenu kaznu”. Na tom im njihov Gospodar reče: “Svi ćete osjetiti dvostruku kaznu, ali vi to očito ne shvatate.” (al-E’raf, 38).

Ova kur’anska pouka i poruka je vrlo jasna, a to je da  smo svi u jednom brodu sa kormilarom na čelu, koji treba zna da čita znakove na putu i koji u svojim rukama čvrsto drži kompas, koji nas vodi pravim putem. Nema skretanja na krivi put, nema odricanja od našeg prava na slobodu mišljenja i govora, nema odricanja od ljudi, kojima dugujemo naš uspjeh na ovome i spas na budućem svijetu. Naš štit od zla genocida je snaga u svakom od nas i zato je važno da se ne odričemo onoga što nas čini slobodnim i jakim, kao i to da je najbitnije zadobiti povjerenje ljudi, koji misle svojom glavom i koji se nikog osim Boga ne boje.  Allahov Poslanik Muhammed, a.s., nije se odricao svojih prethodnika, već je stalno naglašavao da je on od Allaha poslam da potvrdi istinu i dobro svojih prethodnika prije nego što predstavi nove vrijednosti, koje su njemu povjerene. Otuda mi je ovo priznanje od velike važnosti, jer osjećam da Islamska zajenica na čelu sa reisu-l-ulemom Husejnom ef. Kavazovićem ovim daje jasnu poruku kontinuiteta Islamskae zajednice kojeg smo zajedno gradili i evo danas obilježavamo 20 godina Muftijstva zeničkog, kao jednog od naših zajedničkih uspjeha. Osjećam se sretnim, zadovoljnim i ponosnim što na ovaj način i na ovom mjestu hoćemo kazati da je vrijeme bošnjačke i bosanske abjuracije prošlo. Ovo nije zadnja generacija Bošnjaka koja se odriće od predhodnih genracija i zaziva dvostruku patnju za njih, već je ovo prva generacija koja je shvatila da je naš spas u spajanju naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Zato još jednom hvala na ovom priznanjau sa dovom Allahu da nas uputi i vodi pravim putem!

Amin!

(Rijaset)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime