Šta će nam rezolucija kad „ono” poziva na ubijanje Bošnjaka?!

2
2

19654105111_fd1d19e285_oNakon nedavne izjave Jorisa Voorhoevea, bivšeg holandskog ministra odbrane, mnogima je bilo jasno zbog čega su se velike svjetske sile toliko zalagale da rezolucija o Srebrenici bude usvojena.

Danas, 20 godina nakon genocida u Srebrenici i najvećeg zločina na tlu Evrope još od holokausta nad Jevjerejima, uz sjećanje na nevine žrtve krvavog pokolja, proklinanje zlikovaca koji su učinili taj pokolj, ne možemo a da ne zaboravimo sramotnu ulogu Međunarodne zajednice i Ujedinjenih nacija koji ništa nisu učinili kako bi se spriječilo ubijanje Bošnjaka na tlu Podrinja.

Voorhoeve je javno optužio tri zemlje da su potpisale tajni dogovor koji je značio da će Srebrenica, koja je još 1993. godine proglašena enklavom i zaštićenom zonom UN-a, ostati bez podrške Međunarodne zajednice i UN-a, te će tako biti prepuštena na milost i nemilost Mladićevim i Krstićevim dželatima.

„Ratko Mladić je u tom periodu zarobio nekoliko francuskih i britanskih vojnika mirovne misije. Bojeći se za živote zarobljenih vojnika, tadašnji predsjednici Francuske i SAD-a, Jacques Chirac i Bill Clinton, te britanski premijer, John Major, su donijeli odluku 28. maja 1995. godine da ne bude izvedena zračna intervencija. To su tražili zvaničnici Francuske i Velike Britanije, a SAD su pristale na to i odobrile. Dakle, zračna intervencija podrške nije izvedena zbog tajnog dogovora između SAD-a, Francuske i Velike Britanije“, otvoreno tvrdi nekadašnji ministar odbrane Holandije.

Voorhoeve se prisjeća da je 1994. godine UN donio odluku da se po zahtjevu tadašnje misije u BiH pokrene zračna intervencija u roku od dva sata. Ipak, on dodaje kako to nije učinjeno uprkos činjenici da je holandski bataljon u Srebrenici to tražio čak devet puta.

„Osjećao sam da tu nešto ne ide kako treba, ali u rukama nisam imao nikakvih dokaza. Sada imam te dokumente koji to potvrđuju. Da je UN tada pružio traženu zračnu podršku, možda se genocid u Srebrenici mogao spriječiti ili smanjiti broj žrtava. Da je došla ta podrška, Ratko Mladić bi promijenio svoje planove. To smo vidjeli kasnije u Goraždu, gdje je zračnom intervencijom spriječen masovni masakr“, kazao je Voorhoeve.

Bivši holandski ministar odbrane tvrdi da on, niti ostali članovi tadašnje holandske vlade nisu znali za taj tajni dogovor tri partnera i da bi sigurno drugačije postupali da su imali tu informaciju. Dodaje da bi glasnije tražili provedbu ranijih obećanja i izvršili veće pritiske unutar UN-a. Njegove riječi svakako ne sapiru ljagu koju su na sebe nabacili Holanđani, na čelu sa Thomom Karremansom, svojim sramnim i kukavičkim odnosom prema žrtvama genocida u julu 1995. godine.

Stoga, kakva je korist od rezolucija koje se donose ovih dana? Kakva korist od rezolucije o Srebrenici koja nije prošla u Vijeću sigurnosti UN-a, iako su za nju glasale i Amerika, i Velika Britanija, i Francuska, iste one zemlje koje su potpisale tajni dogovor u maju 1995. godine koji je značio povlačenje borbenih aviona koji bi napali četničke položaje oko Srebrenice? Očito je da ove tri zemlje pokušavaju da pobrišu vlastite grijehe prošlosti napravljene prema nevinom srebreničkom stanovništvu prije dvije decenije, kada one nisu poduzele ništa da se to spriječi. Velika zahvalnost Billu Clintonu zbog današnjeg dolaska u Srebrenicu i onoga što je napravio za Bosnu i Hercegovinu, ali šta je tadašnji predsjednik SAD-a učinio da se spriječi genocid u Srebrenici, osim što je potpisao tajni dogovor sa Britancima i Francuzima? A genocid se mogao spriječiti, itekako.

Nijedan tekst, nijedna rezolucija, nijedna odluka međunarodnih sudova pravde neće promijeniti razmišljanje određenog dijela ljudi koji su nastanjeni na Balkanu. I dalje će biti onih koji će čvrsto negirati i poricati da se u Srebrenici dogodio genocid, i dalje će biti onih koji će pozivati na nova klanja i ubijanja Bošnjaka, i dalje će biti onih koji će veličati ratne zločince i ubice, i dalje će biti onih koji će se podsmijavati žrtvama genocida u Srebrenici, i dalje će biti onih koji će sve pokušati kako bi se taj zločin zaboravio što prije, i dalje će biti onih koji će mijenjati historiju, i dalje će biti onih koji će napadati kolonu sa posmrtnim ostacima ljudi koji su svoje živote izgubili bježeći od krvoločnih ubica, i dalje će biti onih koji će tvrditi da je genocid u Srebrenici jedna velika laž i dobro upakovana neistina od strane jednog naroda koji živi u BiH. Nikakve ovosvjetske rezolucije neće promijeniti razmišljanje tih ljudi, nikakva priznanja i odluke međunarodnih sudova.

Da ima imalo pravde, kao što je nema, prema srebreničkim žrtvama koje su prije 20 ljeta izgubile život ili su ostali bez svojih najmilijih, istinska rezolucija koja bi se morala poštovati na cijeloj Planeti bi bila sljedeća:

1) U Srebrenici se dogodio genocid i bilo kakav pokušaj drugačijeg imenovanja tog zločina bi značio da se taj genocid negira,

2) Svako onaj ko negira da se u Srebrenici dogodio genocid isti je kao onaj ko je i počinio taj genocid,

3) Svako onaj ko negira da se u Srebrenici dogodio genocid bit će sproveden pred lice pravde i sudit će mu se zbog toga, te ga očekuje zatvorska ili novčana kazna,

4) Zabranjen je dolazak u Srebrenicu svim zvaničnicima iz BiH i regiona koji negiraju da se u Srebrenici dogodio genocid,

5) U slučaju da zvaničnici/političari iz BiH negiraju genocid, bit će protiv njih pokrenut krivični postupak,

6) Dan Srebrenice, 11. juli, proglasiti danom žalosti u cijeloj BiH, a ne samo na tlu FBiH,

7) Nastaviti sa hitnim procesuiranjem svih onih koji su na bilo koji način učestvovali u ubijanju nevinih civila na području Srebrenice,

8) Strogo kažnjavati bilo kakvo veličanje ratnih zločinaca koji su odgovorni za genocid u Srebrenici,

9) Pokretanje velike istrage u Ujedinjenim nacijama zbog indolencije i nereagovanja ove organizacije, zajedno sa velikim silama, da se prije 20 godina spriječi genocid,

10) Aktivna pomoć bh. vlasti povratnicima u Podrinje koji su prije 20 godina preživjeli golgotu, a ne ignorisanje srebreničkih i ostalih povratnika što se sada čini,

11) MUP RS-a i ostala policijska tijela moraju uhapsiti one koji preko društvenih mreža pozivaju na pokolj Bošnjaka i negiranje genocida, baš kao što su se nedavno hapsili oni koji odobravaju napad na policijsku stanicu u Zvorniku.

Jasno je svima da se ovakva ili slične rezolucije nikada ne bi mogle usvojiti, jer Bosna i Hercegovina nije Austrija. U Austriji se za pokušaj podizanja ruke u zrak kao znak fašističkog pozdrava „nagrađujete“ teškom novčanom kaznom ili kaznom zatvora od nekoliko mjeseci. U Austriji bilo kakvo spominanje Adolfa Hitlera u pozitivnom smislu znači pritvor, suđenje i konačno zatvaranje. U Bosni i Hercegovini ćete biti ispitani i uhapšeni jer imate tespih u kući ili pišete o napadu na policijsku stanicu u Zvorniku, ali nećete biti uhapšeni kada otvoreno negirate genocid, veličate Ratka Mladića ili pozivate na novi pokolj Bošnjaka. To nijedna rezolucija velikih sila koje sapiru grijehe iz prošlosti neće promijeniti.

Piše: Haris Ahbabović
Izvor: source.b
a



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

  1. A,što se tiče pomirenja,mislim da tome treba oprezno prići.Sa kim da se ja, koji imam stotinu prijatelja Bočnjaka mirim, kada sa sam sa svima u dobrim i prijateljskim odnosima.Neka se mire oni koji su su se svađali jer ne želim da me neko stavlja u taj kontekst,ni krivog ni dužnog.

    0

    0
  2. Slažem se sa tobom,a šta će mo sa genocidom koji se dogodio nad Srbima u prvom i drugom svetskom ratu,da li si ikada pričao o tome ili to negiraš?

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime