Srbija, Kosovo – Odjeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu je zbog ratnog zločina na Kosovu 1999. godine proglasilo krivim i osudilo na ukupnuzatvorsku kaznu od 106 godina devetoricu pripadnika oružane formacije „Šakali“. Dvojica optuženih su u prvostepenom postupku oslobođeni optužbi, prenosi Anadolu Agency.
Pripadnici „Šakala“ su osuđeni zbog zločina počinjenih u selimaĆuška, Zahač, Pavlan i Ljubenić u aprilu i maju mjesecu 1999. godine.
Na maksimlne kazne od po 20 godina osuđen je prvoptuženi Toplica Miladinović, Milojko Nikolić i Dejan Bulatović. Na 15 godina zatvora osuđen je Ranko Romić, na 12 Abdulah Sokić, 10 Srećko Popović, na pet godina zatvora Siniša Mišić, dok su po dvije godine zatvorske kazne dobili Slaviša Kastratović i Boban Bogićević.
Radoslav Brnović i Veljko Korićanin su oslobođeni optužbe.
Sudsko vijeće, kojim je predjedavala Snežana Nikolić Garotić, je čitajući presudu rekla da su zločine počinile regularne snage Vojske SR Jugoslavije, a ne paravojne formacije. Ona je navela da prvoptuženi Toplica Miladinović kao komadant 177. vojno-teritorijalnog odreda izdavao naredbe da se izvrši napad na civilno stanovništvo i da je znao da će se pljačkati i vršiti ubistva u selima kod Peći.
“To nisu bili nikakvi Šakali, ovo su bile regularne vojne jedinice, angažman je u Vojsci upisan u vojnu knjižice“, rekla je predsjedavajuća sudskog vijeća u obrazloženju presude.
Ona je naglasila i da iskazi svjedoka i optuženih ukazuju da su se osuđeni nalazili na mjestima i u vrijeme kada su se zločini dogodili, ali da je bilo drugih ljudi u uniformama.
Punomoćnik oštećenih, advokat iz Peći Mustafa Radonići, kazao je da je zadovoljan presudom i to što je dokazano da su izvršioci bili pripadnici regularnih snaga.
„Posebno sam zadovoljan što je sud utvrdio da je to izvršila redovna vojska, dakle da to nije bila paravojska već pripadnici regularnih oružanih snaga. To je dokaz da je postojao plan države koji je imao nameru da Kosovo očisti od Albanaca“, izjavio je Radonići dodavši da je zadovoljan visinom izrečenih kazni, ali da je mnogo bitnije da se utvrdi šta se dogodilo tih dana na Kosovu.
Advokati optuženih su najavili žalbe na presude ističući da nije dokazano da su njihovi branjenici počinili bilo kakve zločine.
Branilac osuđenog Milojka Nikolića, Dragan Palibrk, je rekao da su nezakonito iznošeni dokazi pogotovo, kako je rekao, prepoznavanje preko fotografije i da njegov klijent nije učestvovao u ubistvima.
„Navodno, stavljeno mu je jedno ovjeravanje na teret i ubistvo u kući gdje se pozdano ne zna da li je on pucao ili ne“, rekao je Palibrk i najavio žalbu.
Zamjenik tužioca za ratne zločine Bruno Vekarić je izjavio da je djelimično zadovoljan presudom i da je dokazan obrazac zločina.
„Tužilaštvo je dokazalo obrazac zločina u kome su ubijena 124 nedužna albanska civila, u kome je silovana trinaestogodišnja devojčica. Bitno nam je da smo dokazali ovaj događaj“, izjavio je Vekarić dodavši da će tokom žalbenog postupka pokušati potpuno da ubijedi sudsko vijeće.
On je rekao da je pljačka i protjerivanje stanovništva bio motiv zločina.
„U svakom od četiri sela civilno stanovništvo je opljačkano. Patriotizam o kome se govorilo tada samo je nanio veliku moralnu štetu našem narodu i stavio Srbiju na međunarodni stub srama. Ova presuda potpuno pokazuje da danas ovdje drugi vjetrovi duvaju“, rekao je Vekarić poručivši da će svako onaj koji je okrvavio ruke biti kažnjen.
Vekarić, koji je portparol Tužilaštva za ratne zločine, saopćio je novinarima da su jutros u Beogradu zapaljena dva splava svjedoka saradnika i njegova brata i da to pokazuje koliko je ovo predmet visokog rizika.
„Želim samo da pokažem u kom se ambijentu sudilo i kakav posao obavljaju članovi veća“, naveo je Vekarić.
Advokat prvooptuženog Toplice Miladinovića, Goran Petronijević je navodeći da je tokom postupka obustavljen postupak protiv više osumnjičenih zbog odustanka tužioca, kritikovao način iznošenja dokaza, posebno zaštićenih svjedoka.
„Ima dosta nepreciznih podataka u kojima je tužilaštvo zalutalo. U suštini postoji neki događaj i ubistvo više ljudi koji se može kvalifikovati kao zločin ali mi prigovaramo nedostatak dokaza. Dokazi koje je prezentovalo sudsko veće ne mogu biti zasnovani na odgovornosti mog branjenika“, rekao je novinarima Petronijević.
On je odgovornost prvooptuženog Miladinovića označio kao “pritisak na njega da bi se kao komadanta jedinice uvezala čitava struktura tadašnje vlasti u Srbiji za događaje na Kosovu”.
„To mogu da povežem sa sadašnjim briselskim događanjima, Briselskim sporazumima ili nesporazumima. Nema ni jednog validnog ni kvalitetnog dokaza da je izdao bilo kakvo naređenje da se izvrši bilo kakvo krivično delo“, rekao je branilac osuđenog na maksumalnu kazbu zatvora Toplice Miladinovića.
On je kazao da nije siguran da je Nebojša Minić Mrtvi, koji je umro do side u Argentini čekajući ekstardiciju i bio označen kao glavni organizator egzekutor ubistava, mrtav, a da su dva njegova prva pomagača dobili status zaštićenih svjedoka.
Zastupnik porodica žrtava Nikola Čukanović je ocjenio da žrtve ne mogu biti zadovoljne presudom ne samo u pogledu izrečene kazne, ali i zbog toga što nisu utvrđeni organizatori i ljudi koji su naredili zločin, a potiču iz vojne hijerarhije.
„Prvookrivljeni ovde poručnik svakako nije organizovao ovaj zločin, uloga policije nije do kraja rasvetljena zato što je više svedoka govorilo o prisutnosti na mestu zločina, a ni jedan policajac se nije nalazio na optužnici“, rekao je Čukanović izrazivši očekivanje da će Tužilaštvo nastaviti rad na ovom slučaju.
Tužilaštvo za ratne zločine Srbije je 2010. godine pokrenulo postupak protiv 26 osumnjičenih za slučaj ratnih zločina u selima kod Peći, a optužnica za njih jedanaest je podignuta 2013. godine. Tokom postupka saslušano je 115 svjedoka.
Tužilaštvo u preciranoj optužnici, kako je navedeno, protiv Toplice Miladinovića i još deset pripadnika paravojne formacije „Šakali“, TO i rezervnog sastava policije, tereti optužene da su kao saizvršioci, izvršili krivično delo ratni zločin protiv civilnog stanovništva ubistva, silovanja, uništavanje civilne imovine, oružane napade i pljačke, sa glavnim ciljem da šire strah među albanskim civilima kako bi ih primorali da napuste mjesta svog prebivališta i presele se u Republiku Albaniju.
(radiosarajevo.ba)
