24. Maj 2019

Ramazan je sveti mjesec za muslimane. Ljudi su tada posebno osjetljivi na tuđe brige i patnje. Koristi se svaka prilika za dobro djelo. 

Mjesto radnje Mostar. Novi socijalni eksperiment „Dnevnog avaza“, najutjecajnijeg medija u državi. S natpisom „Pomozite, skupljam za iftar“ izašli smo na ulice Mostara.

Turisti ignoriraju

Grada koji mnogi nazivaju „slučajem“, nazivaju ga „podijeljenim“, pa onda dijele na „zapadni i istočni“. To nije tako! U praksi nije! Svi koji kažu da je tako, neka izađu s natpisom, pruže ruku i zamole za koru hljeba. I na jednoj i drugoj obali Neretve.

Tako smo i mi, ekipa „Avaza“. S kolegama se savjetujemo da je najbolje prositi na Španskom trgu, zatim kod „Mepasa“ i na raskrsnici kod Franjevačke crkve. Kada smo prije tri godine provodili sličan eksperiment u Sarajevu, cilj je bio dokazati koliko prosjaci dnevno zarade novca.

Sada nam je cilj bio pokazati koliko su ljudi spremni pomoći u ramazanu. I muslimani i oni koji to nisu.

Kod Franjevačke crkve je najfrekventnije. Ali, uglavnom u velikim grupama, ruku pod ruku, prolaze Kinezi i ostali turisti. Iz cijelog svijeta. Objektiv našeg fotoreportera uhvatio je poglede na prosjaka. Ali, nije se začuo zveket kovanica. A prošle su ih desetine.

Mijenjamo lokaciju.

Sjedamo ispred trgovine. Nije dugo trebalo da nas osiguranje iz prodavnice ukloni. Dobro, poštujemo pravila. Mada smo riskirali i nismo se javili MUP-u HNK. No, nekoliko policajaca je prošlo i izignoriralo „propalicu, nekad uspješnog poslovnog čovjeka, kojeg je napustila i žena i odvela djecu“.

Prebacujemo se na Španski trg.

– Vidi ovog čovjeka. Kakva je njega nevolja natjerala da sjedne na ulicu i pruži ruku – komentiraju dvije gospođe.

Nije dugo trebalo proći da „padne“ prva marka. A onda i druga. Pa treća.

– Ovaj nešto folira – komentiraju dvojica mladića.

Kroz glavu prolazi misao da šminkeri nisu odradili posao kako treba. Pade i četvrta marka. Dobro je, mislim, eksperiment je već sada dobio prolaznu ocjenu.

Nakon Španskog trga, prosjačenje nastavljamo ispred Karađoz-begove džamije. Nije dugo trebalo da se ispred kartona s natpisom ukažu nove kovanice.

Kakve podjele

Kao profesionalni, ali pasivni prosjak, kratko „hvala“ je dovoljno. Ali, šta uraditi kada dođe djevojčica od tri-četiri godine koju su roditelji iz susjednog parka poslali da čiki ostavi pola marke?

Stane knedla u grlu i shvatiš da je tvoje samo ono što daš. I shvatiš da ima i dobra na ovom svijetu i da je u našim rukama kao što su roditelji u Mostaru uradili sa svojim djetetom.

Sav prikupljeni novac udijelili smo pravim prosjacima, ženi s djetetom u naručju.

– Da te dragi Bog nagradi, dobar si čovjek, ali si prop'o u životu. I prijatelji ti nisu pravi prijatelji – iskoristila je ova Romkinja priliku da našem reporteru kaže nekoliko doskočica.

Ma, kakve podjele, kakvi bakrači…

Hvala Narodnom pozorištu Sarajevo  

Kao i prije tri godine, i ovog puta socijalni eksperiment ne bi bilo moguće izvesti bez pomoći naših prijatelja iz Narodnog pozorišta Sarajevo.

Zato, hvala direktoru Izudinu Bajroviću, Aidi Palinić, portparolu Narodnog pozorišta Sarajevo, i čika Ćamilu.

avaz.ba

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR