Sarajevo – Nikad to čovjek ne može zaboraviti, to ostaje zauvijek. Kad dođe ovaj datum, radi onoga što sam vidio, toliko ranjenih, toliko krvi, teško je i tada bilo a i sada, kazao je Avdulah Mustajbašić jedan od 108 građana Sarajeva koji su u masakru 27. maja 1992. godine lakše i teže ranjeni. On je teže ranjen i zbog komplikacija izgubio je nogu.
– Kad se taj dim razišao, vidio sam krvavi krug oko sebe. Sjećam se jedne žene koja je bila ranjena u vrat i držala je rukom ranu da ne iskrvari. Ta me slika najviše proganja – kazao je Mustajbašić.
Dvadeset šest sugrađana ubijeno je dok je čekalo u redu za hljeb. Husein Kurahović, ratni vojni invalid na ovo mjesto dolazi svake godine kako bi odao počast svim nastradalim u masakru. On je bio u neposrednoj blizini ovog mjesta kada je čuo detonaciju, piše NAP.
– Došao sam autom kod Vječne vatre, jer nisam mogao drugačije prići. Primio sam jednog ranjenog i odvezao ga u bolnicu. Onda sam se vratio i na putu sam sreo TV ekipu i rekao im da idu za mnom. Još su mi te slike pred očima, još vidim gdje ko leži – kazao je Kurahović.
Predsjednica Unije civilnih žrtava rata KS Senida Karović kazala je u obraćanju prisutnima da građani tada nisu ni slutili da je to početak opsade Sarajeva koja će trajno obilježiti živote Sarajlija.
– Zločin koji je učinjen, ne treba biti zaboravljen. Slike stradanja naših sugrađana na ovom mjestu, ne smiju nestati. Zločin počinjen u ovoj ulici prkosa prema nedužnim civilima je bez presedana u historiji. Ovo mjesto zločina treba obilježavati i nikada ne zaboraviti kao i svako drugo mjesto na kojem su stradali nevini građani. Obaveza svih nas je da se zlo učinjeno ovom gradu nikada i nikome više ne ponovi – kazala je Karović.
Cvijeće su na spomen-obilježje položile delegacije Grada Sarajeva, Kantona Sarajevo, Općina Stari Grad i Centar, te udruženja civilnih žrtava rata KS i članovi porodica poginulih i ranjenih građana Sarajeva.
(NAP)
