Saudijska Arabija žanje ono što je posijala

0
3

Saudijska Arabija žanje ono što je posijala

Arabija – Saudijskoj Arabiji se počinju obijati o glavu brojne propuštene prilike i počinjene greške u vođenju vanjske politike. A to je tek početak.

U proteklih nekoliko dana vidjeli smo dva snažna pokazatelja da Rijad gubi kontrolu nad onim što se zbiva u regiji. Prvi je raketni napad Husija zapadno od Mekke, a drugi izbor Mišela Auna (Michel Aoun) za predsjednika Libana. Aun je izabran uz saglasnost Saada Haririja, biznismena i političara koji je primao izdašnu saudijsku pomoć, dok je Aun kandidat Hezbolaha i blizak Asadovom režimu, uprkos tome što se borio protiv njega, u vrijeme aktivne vojne službe.

Navedeno događaji su bumerang ili pljuska Saudijskoj Arabiji. No, svaka arapska zemlja u susjedstvu ima svoju priču sa ćudljivim vjetrovima koji pušu iz Rijada, a nazivaju se saudisjkom vanjskom politikom.

Do sada je Saudijska Arabija napravila tri krupne strateške greške u vanjskoj politici.

Prva je Irak. Saudijci su Saddamu Huseinu dali 25 milijardi dolara u vidu dugova sa vrlo niskom kamatnom stopom da bi osam godina vodio svoj rat protiv Irana. Dvije godine nakon okončanja tog rata, 1990., Saddam Husein se gušio u dugovima, a Saudijska Arabija i Kuvajt pokušali su to iskoristiti da oslabe njegov režim odbijajući da smanje proizvodnju nafte. To je bio jedan od razloga zbog kojih je Saddam Husein izvršio invaziju na Kuvajt, nakon čega su Saudijska Arabija i Kuvajt platile Sjedinjenim Američkim Državama 30 milijardi dolara da povedu Prvi zaljevski rat 1991. godine.

Međutim, 2003., godine Saudijska Arabija je odlučila da igra dvostruku igru. Tadašnji krunski princ prijestolonasljednik, Abdullah, upozorio je Buša na posljedice invazije na Irak, a ministar vanjskih poslova Saudijske Arabije, izjavio je da njegova zemlja neće dozvoliti korištenje njenih vojnih baza. U stvarnosti se desilo upravo suprotno: teritorija Saudijske Arabije i njene vojne baze postale su ključne za izvođenje američkih operacija u Iraku.

Saddam je pao, Baas je iskorijenjen, nastala je kriza vlasti. Ubrzo se ispostavilo da je američka invazija na Irak bila poklon serviran Iranu na “srebrnom pladnju”.

Iranski prodor u Irak započeo je pružanjem socijalnih usluga šiijskom stanovništvu na jugu Iraka, gdje su dominantni. Kako se situacija razvijala Iran je postao glavni politički sponzor i zamlja s najjačim vojnim prisustvom u Iraku, jer upravlja šiijskim milicijama koje ispunjavaju iranske interese.

Drugo, Jemen. Jemenski diktator Abdullah Salih decenijama je bio saudijski miljenik. Nakon što je pretrpio atentat, život su mu spasili saudijski doktori. Saudijci i Emiraćani, o čemu sam i pisao u to vrijeme, kontaktirali su Husije i podstakli ih da napadnu San‘u. Plan im je bio da time isporvociraju oružani sukob sa Strankom Islah, islamskom političkom opcijom. Saudijcima se to obilo oglavu, s obzirom da su Husiji u San‘u ušli bez otpora i nastavili svoj pohod kroz Jemen skroz do Adena. Saudijci su tek tada shvatili da su napravili ogromnu grešku. Tek tada im je postalo jasno da su otvorili vrata za ulazak Irana u još jednu zemlju s kojom Saudijska Arabija graniči. Zapali su u vrlo nezgodnu situaciju nemajući pred sobom izbora vrijednog spomena. Odlučili su se na kampanju zračnih udara, kojom su sačuvali Jemen, ali još uvijek nisu uspjeli povratiti San‘u, kao što nisu uspjeli spriječiti padanje raketa oko Džede ili Mekke.

Treća greška Saudijske vanjske politike je Egipat. U ovom slučaj ne možemo kazati da kralj Abdullah nije poduzeo precizno definiran strateški potez. No, njegov izbor bio je da se suprotstavi narodnom ustanku Egipćana, i to je najveća greška Saudijske Arabije. Zajedno sa Emiratima i Kuvajtom, Saudijska Arabija platila je preko 50 milijardi dolara čovjeku koji je nije uspio stabilizirati Egipat, a sada se udvara saudijskom oponentu – Iranu.

General Sisi se 2013., godine, tri mjeseca premišljao hoće li pogaziti zakletvu i izdati svoga predsjednika. Učinio je to tek nakon što je od zaljevskih zemalja dobio čvrsto obećanje da će mu pomoći sa 12 milijardi dolara. Tu informaciju dobio sam od jednog svog izvora, što sam spominjao i u nekim prijašnjim tekstovima. Na kraju, šta je Saudijska Arabija dobila od toga?

Zamjena pozicija

Trenutne Saudijsko-egipatske nesuglasice moguće je prevazići. Neki smatraju da se Saudijska Arabija neće tako lahko odreći Sisija jer su veoma mnogo uložili u njega. No, kako stvari stoje, Egipat nije uključio svoje vojne kapacitete u saudijske operacije u Jemenu, podržali su rusku rezoluciju o Halepu, zbog podržavanja Asadovog režima Iran je isposlovao da uđu u pregovaračku grupu o sirijskoj krizi, uspostavili su kanale za vezu sa Hezbolahom i Husijima.

Egipatska diplomatija ove poteze opravdava namjerom da doprinesu obustavi rata u Jemenu i podrškom sirijskoj državi da se riješi pitanje Halepa. Ipak, Saudijska Arabija je suspendovala opskrbljivanje Egipta naftnim derivatima u količini od 700.000 tona mjesečno.

Rezultat ove tri velike strateške greške stratške, jeste da su Saudijska Arabija i Iran zamijenili pozicije. Prije američke invazije na Irak, Iran je bio diplomatski izoliran, dok su Saudijci imali značajan utjecaj u regiji. Danas je Saudijska Arabija okružena državama koje su krahirale i u kojima se odvijaju ratovi; iscrpljuju je ratovi i na jugu i na sjeveru, dok se njen takmac, Iran, može ponositi svojim ogromnim utjecajem u Iraku, Libanu, Siriji i Jemenu. Saudijska Arabija je uložila milijarde dolara intervenirajući u zemljama regije, ali Bliski istok je danas manje satabilan nego ranije. Sunijsko vođstvo je zapalo u neviđenu krizu, a za to vrijeme milioni nezaštićenih sunija su prisiljeni da napuštaju svoja ognjištva i krenu na neizvjesno putovanje u strane zemlje ili u prognaničke kampove.

Privremena umjesto strateških savezništava

Unutrašnja stabilnost Saudijske Arabije također je uzdrmana. Tu stabilnost vlast je kupovala raznim materijalnim benificijama. No, nakon kolapsa cijena nafte i ukidanja državnih subvencija na određene proizvode i usluge, saudijski građani su sve nezadovoljniji. Saudijska Arabija smatra sebe liderom sunija u arapskom svijetu. Ali, ako želite biti lider, morate imati viziju – ne samo za svoju dinastiju ili svoju kraljevinu, nego za sve (sunije kojima se namećete kao lideri). Saudijska Arabija, pak, nema nijednu takvu viziju.

Nasuprot Saudijskoj Arabiji, Iran je pomno i strpljivo gradio mrežu lokalnih saveznika u zemljama regije. Njihova nastojanja u Halepu i Mosulu mogu izazvati katastrofu širokih razmjera, jer mogu dovesti do širenja sektaških sukoba, ali niko ne može kazati da Iran nema jasan plan. Iranci marljivo rade na promjeni geopolitičke situacije i promjene etničke strukture stanovništva u regiji. Na ovaj ili na onaj način, iranski režim kontrolira područje od Irana do Mediterana.

Kako bi ostvarili svoje ciljeve, Iranci veoma ozbiljno pristupaju stvaranju strateških saveza na koje mogu računati dugoročno. Nasuprot njima, sva saudijska savezništva su privremenog karaktera, vezana za države ili vladare. Klasičan primjer je situacija u Libanonu od prije nekoliko dana (Saudijski saveznik Hariri podržao iranskog favorita za predsjednika Libana).

Kada je Saudijska Arabija imala priliku da počne graditi strateška savezništva nakon arapskog proljeća, napravili su potpuno pogrešan izbor. Mursi, koji je za svoju prvu inostranu posjetu izabrao Saudijsku Arabiju, bio je sasvim jasan u svojoj ponudi: “Saudijskoj Arabiji potreban je bratski Egipat, kao što je i Egiptu potrebna bratska Saudijska Arabija. Ako se naše dvije zemlje slože, Arapi, pa i drugi muslimani, će doživjeti istinsku renesansu. Ako Bog da, to će se ostvariti. I, kako god je Saudijska Arabija nosilac umjerenog sunijskog projekta, isto tako je Egipat zaštitnik tog projekta.”

No, kralj Abdullah je već bio donio odluku. Njegova reakcija na svrgavanje Hosnija Mubaraka bila je odviše lične prirode – stavio se u Mubarakovu poziciju.

Neprijateljstvo prema “političkom islamu” strateška greška Saudijske Arabije

Od jula 2013., do smrti kralja Abdullaha, najvećom prijetnjom krajevstvu smatran je “politički islam”, a to je bila fatalna pogreška. Arapsko proljeće bila je odlična prilika za Saudijce. Mursi im je ponudio odličan pakt i strateško partnerstvo. Po tom paktu, Saudijska Arabija postala bi lider i nosilac izgradnje nove arapske političke realnosti, dok bi Egipat pružao snažnu zaštitu te nove političke realnosti. To je upravo ono što danas treba Saudijcima. I to je upravo ono što im Sisi ne može osigurati. Sukob sa “političkim islamom” otvorio je prostor za IDIŠ.

Saudijska Arabija, zemlja koja je permanentno pod presijom rata, jedan je od najvećih svjetskih kupaca oružja i vojne opreme. I dok to donosi ogroman profit stranim kompanijama, za saudijsku ekonomiju to je katastrofalno.

Saudijska Arabija na kupovinu oružja i vojne opreme troši 56 milijardi dolara godišnje, odnosno 25% državnog budžeta. Najviše od toga (1.14 milijarde) ide britanskoj kompaniji BAE za nabavku višenamjenskog borbenog aviona Eurofighter Typhoon. Možda je iz perspektive saudijskog bombadiranja Jemena teško povjerovati, ali Saudijska Arabija ima najmoderniju i najbolje opremljenu vojsku u regiji.

Sjedinjene Američke Države su druge po ostvarenom profitu od saudijske nabavke vojne opreme i naoružanja, a sada je njihov novac namijenjen u te svrhe u opsanosti zbog JASTA zakona, zakona koji omogućava građanima SAD-a, žrtvama jedanaestog septembra, da na civilnim sudovima SAD-a pokreću parnice protiv Saudijske Arabije. Izvori iz UAE obavijestili su me da je ova zemlja već povukla svoj novac iz SAD, što Saudijska Arabija još uvijek nije učinila i tako se još jednom našla na tankom ledu, te je primorana da svoje investicije i vlasničke udjele prodaje po niskoj cijeni.

(saff.ba)

Source: Islamski svijet



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime