Sa Drine sve izgleda drugačije…

0
1

3d393fad59e914aed9bdcc868c6753e5_MMoje ime je Edin Ikanović. Rođen sam u selu Pobuđe pored Konjević-Polja, opština Bratunac. Nakon genocida i etničkog čišćenja, ovo je jedno od prvih prostora u Podrinju gdje je zabilježen masovni povratak prognanih Bošnjaka. Međutim, malo ko bi čuo za Konjević-Polje da u njemu nana Fata Orlović nije vodila hrabru bitku protiv bespravno izgrađene crkve u njenoj avliji.

Piše: Edin Ikanović

Danas, crkva još stoji, ali novi problemi ne zaobilaze naš kraj. Već pet mjeseci roditelji iz Konjević-Polja vode jednu od najtežih bitki u Bosni i Hercegovini. Bitku za pravedan sistem osnovnog obrazovanja bez diskriminacije i ponižavanja njihove djece.

Već mjesecima roditelji iz Konjević-Polja stoje ispred OHR-a. Iz dana u dan obilazile su ih brojne medijske ekipe. Bilo je to kao kada na televiziji gledate one vanredne vijesti, pa je to nešto o čemu se priča svuda. Predstavnici brojnih udruženja su im dolazili u posjetu, neki su pomogli savjetom, neki su donijeli ručak. Jedan dan me zvao Nihad, direktor jednog od sarajevskih pozorišta, te smo organizovali predstavu za djecu.

 

Mnogi nisu vjerovali Konjevičanima. Tvrdili su da se radi o manipulaciji djecom. Međutim, da je ko vidio sve moćnike koji su došli uvjeravati roditelje da popuste pred zahtjevima, znao bi da su možda neki htjeli da budu oni koji će odlučivati u ime roditelja, ali im to nije pošlo za rukom. Kada sada pogledam nazad, bude mi teško zbog svega što su djeca morala proći, putovanja i dolasci u Sarajevo. S druge strane, ponosan sam na njih, znajući da se oni danas bore za pravo mog nerođenog djeteta. Kao povratnik, koji zaista nema nigdje drugog krova osim onoga u mom Pobuđu, područna škola u Konjević-Polju jedina je adresa do koje mogu da zamislim da ću dovoditi svoje sinove i kćeri deset godina od ovog dana. Zbog toga pišem ove redove.

 

Vrijeme je zimskog raspusta. Pričam sa Muhamedom Ahmetovićem, predsjednikom Savjeta roditelja, treba nadoknaditi propušteno. Barem sada nijedno dijete u Bratuncu ne ide u školu, pa se najmlađi Konjevičani ne osjećaju kao odbačeni. Tako još malo, jer 27. januara se obilježava Dan škola u RS-u i krsna slava Svetog Save, koji je i dalje “zvanični svetac” školstva. Đaci područne škole u Konjević-Polju kod Bratunca i Vrbanjcima kod Kotor-Varoša još ne znaju kada će se vratiti u školske klupe. U punoj pripremi je i paralelna nastava koju bi održavali nastavnici iz Kantona Sarajevo.

 

Nedavno sam čitao o iskustvu Albanaca na Kosovu, koji su bili među prvim žrtvama Miloševićevog režima. Jedan od osnovnih temelja njihove pobune bilo je upravo organizovanje nastave na albanskom jeziku, kada im je to sistem zabranio unutar zvaničnih institucija. Za takav potez treba mnogo hrabrosti, ali on je početak nekog drugačijeg vida organizovanja. Premda bez ljudi iz Federacije mnoge stvari bi bilo teže uraditi, ključno za budućnost naše djece je da mi sami, u Bratuncu, Srebrenici i krajevima gdje danas Bošnjaci zbog genocida i progona nisu većina i žive u nemilosti institucija režima, budu sposobni i spremni sami se boriti za svoja prava i ravnopravnost.

 

Dok uzalud čekamo međunarodnu zajednicu da dođe i riješi problem, a nosimo gorka iskustva odranije, jedino što nam ostaje je da počnemo sami mijenjati stvari. Na tom putu sistem nam neće pomoći. Priče iz Konjević-Polja i Vrbanjaca ne prolaze ni kada zimski raspust prođe. Ostaje mi samo da se nadam da će nas naučena lekcija učiniti spremnijim za sve ono što dolazi. Pozdrav sa Drine. Sa Drine sve izgleda drugačije.

 

(Vakat.ba)

 



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime