Reportaža o Varešu: Ne živi se od prošlosti

0

slika

Vareš – Varešani  priželjkuju ‘prljavu’  Stavnju nadajući se pokretanju  prljave industrije i zaposlenju mladih koji iz ovog grada sve više odlaze* Budoželjani se okrenuli sebi i uzgoju jagodičarskog voća

Da je Vareš grad koji polahko odumire, kako ga mnogi opisuju, uvjerili smo se i sami prilikom naše posjete prvog dana proljeća ove godine. U ovaj grad smještenom u podnožju planine Zvijezda u dolini rijeke Stavnja, udaljenom pedesetak kilometara sjeveroistočno od Sarajeva, ulazi se pored napuštenih industrijskih kompleksa koji onako  sablasno i deprimirajuće djeluju. Sa  takvim osjećanjem  ulazimo u grad čijom glavnom ulicom lijeno prolazi  olinjali pas koji se i ne osvrće na naše auto, a nekoliko stotina metara dalje prva prolaznica na koju nailazimo, jedna starija žena, hoda sredinom ulice ne primjećujući nas iza sebe. Plašili smo se zasvirati na sirenu i skrenuti  joj pažnju na našu prisutnost. Tek  iz prostojnosti da je ni bismo preplašili vozili  smo za njom lagahno, a kada nas je primijetila samo   je  uz smiješak  odmahnula rukom i prešla na trotoar. I sam grad tokom našeg kraćeg boravka izgledao je napušteno i hladno. Nije bilo ni ljudi niti graje djece,  ni uopće živosti. Razlog tome stanju možemo potražiti u nedostatku zaposlenja  radno sposobnog stanovništva. Zato se svaki stariji stanovnik Vareša rado prisjeća  onih boljih dana. Prije rata i agresije 1992-1995.godine ovaj grad od 22 300 stanovnika, raspoređenih u 85 naselja, bio je svojevremeno jedan od vodećih industrijskih sredina u Bosni i Hercegovini , ali i u bivšoj Jugoslaviji. Tada je u njemu bilo zaposleno više od 6 000 radnika od čega je njih 1180, prema dostupnim podacima,  radilo u negdašnjem rudniku željezne rude, a  900 u željezari, njih  250 u Metalopreradi, dok je rudnik olova, cinka i barita upošljavao 120 radnika. Veliki broj njih  je radio  i u sektoru prerade drveta -630 ,  u šumarstvu 750 radnika i dr. Poređenja radi, sada  Vareš ima oko 9000 žitelja od kojih njih oko 1300 radi. Uglavnom se radi o uposlenima u društvenom sektoru. O tome smo razgovarali i određene podatke dobili od Avdije Kovačevića, načelnika općine, a  koje ćemo donijeti u narednom broju Preporoda. Ono što smo na osnovu prijašnjih napisa doznali jeste da općina Vareš ima velikih problem sa budžetom koji je u 2015.godini iznosio nepunih 2,8 miliona KM. Međutim stvarni budžet koji se odbija od naplate direktnih i indirektnih poreza mnogo je manji. Otuda se  funkcioniranje općine dovodi u pitanje. Problem  je tim veći  što većina radi u državnim institucijama, prvenstveno u Općini i školama, te što je  praktički privreda zamrla. Nećemo ništa novo reći, ako kažemo da iz Vareša sve više mladih odlazi, a grad postaje sve više grad staraca.

 

Prljava ili čista Stavnja

O stanju danas-juče-sutra i o prespektivama Vareša čini nam se dobili smo konkretna saznanja iz prve ruke – od Sadžida ef. Ramića, glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Vareš. Iako se ogradio da to nije u njegovoj nadležnosti, on nam je ovo pojasnio riječima: „Biću kritičan i samokritičan. Kritičan sam prema višim instancama vlasti koje su, možda, mogle  malo više ulagati u Vareš. A, samokritičan sam prema nama samima, iako nisam Varešanin. Naime, veliki industrijski kompleks napravili su veliku medvjeđu uslugu stanovnicima u posljednih 100 do 150 godina, jer su se ljudi navikli da će imati posao bez obzira završili ili ne završili školu, znali nešto raditi ili ne. Oni su se uvijek uzdali u to da imaju 2 do 3 krave, 5 do 6 ovaca kod kuće i imaće platu u željezari ili rudniku i šumarstvu. Jednostavno došlo je do mentalne blokade svih žitelja Vareša. Ta blokada ticala se onoga da će država za njih napraviti posao. A, prije se odmah po završetku škole moglo koliko sutra uposliti. Naravno da sa takvim načinom mišljenja oni u današnjem sistemu ekonomije su besperspektivni i nisu konkurentni. Oni su tek znali samo one najprostije  fizičke poslove“.  Problem je, također, što ljudi žive u prošlosti. Ljudi ovdje sanjaju  o ‘prljavoj ‘ Stavnji. To znači da se nadaju pokretanju rada željezare uslijed čega se rijeka i zamuti. Naprosto, umišljaju da bi takvo pokretanje nanovo podiglo Vareš. Ovako dok se to ne desi, a teško da će ikada to biti, rijeka Stavnja protiče čista i može se gotovo iz nje piti voda. Upravo, čista okolina  može biti ono u čemu treba tražiti perspektivu. U tom kontekstu otvaraju se velike mogućnosti u turizmu i poljoprivredi. Pored planine Zvijezda, tu je i srednjovjekovni grad  Bobovac, stari jednolučni kameni most, drvena džamija na Karićima, stara i nova crkva, i oko 40 evidentiranih nekropola sa blizu 500 stećaka. Uglavnom ima se šta vidjeti i obići. Doduše, potrebne infrastrukture  nema, tek sve se svodi na seoski turizam, ali kada bi se naišlo na razumijevanje države i lokalne zajednice tu bi moglo doći do određenih pomaka. Ovima našim informacijama pridajmo i to da trenutno u Varešu rade firme ŠPD Šumarstvo pošto ovo područje spada  u najveće površine bogate šumom, radi i firma rezervnih dijelova koju je otkupio jedan Italijan, te gradske infrasturne organizacije- komunalno preduzeće, Općina, Dom zdravlja, škole, nekoliko privatnih pekara. Poseban problem  žiteljima  Vareša predstvalja zdravstvo, jer su prinuđeni ići na liječenje u  Zenicu, mada im je  Sarajevo daleko  bliže.

 

Manji broj djece u školi i mektebu

 Da se  opće stanje u Varešu odražava i na Medžlis Islamske zajednice Vareš svjedoči i manji broj polaznika mektebske nastave. Tako je 2004/2005. godine u mektebima na cijelom području Medžlisa bilo upisano 370 djece da bi ove godine taj broj bio 297, što ukazuje na osjetni pad. Ista situacije je time  i na polju polaznosti djece na vjeronauku. I taj podatak je u konstantnom padu. Štaviše, postoje ozbiljna razmišljanja da se jedna od dvije osnovne škole u Varešu ukine i da se  pripoje jedna  drugoj, pa čak i  da se ukine srednja škola, jer, ministarstvu koje to finansira već predstavlja određeni problem. Jednostavno lakše im je finansirati jedan privredni subjekt nego dva. Dalji odlazak mladih samo će neminovno tjerati vodu na takav mlin. Bilo kako bilo radno sposobno stanovništvo odlazi. Recimo samo da je većina žitelja Ligatića iselila  i svoje kuće sagradila u Vogošći ili Ilijašu. Jednim dijelom takvo iseljavanje može se razumjeti , jer ovdašnja sela i džemati na području Medžlisa  udaljeni  su od centra grada više od dvadesetak kilometara. Osim toga, putevi su u veoma lošem stanju, što još više usložnjava ovaj problem. Razumljivo je onda što zbog geografskih prilika roditelji  uglavnom svojoj djeci nastoje obezbijediti bolje uslove života, od školovanja do zdravstva.

Što se tiče odnosa vjerskih zajednica i crkava u Varešu, kako nam je rekao Sadžid ef. – „za nekoga ko dolazi sa strane biće iznenađen  izuzetno dobrim  odnosima. I to kako prije rata tako i poslije rata. Iako su se desili zločini ne postoje problemi kakve imaju druge sredine u BiH, gdje se dešavaju međusobne konfrontacije. Ovdje je narod nekako mnogo mekši i tolerantniji“. To uveliko, naravno, ovisi i od samih svećenika, kazuje nam on navodeći da je u svojih 11 godina službovanja u Varešu promijenio i upoznao četvericu njih. Sa sadašnjim župnikom fra Mirkom Majdančićem ima dobru suradnju. Doznali smo i da je iz vareškog kraja, tačnije iz sela Slavin i pravoslavni sveštenik Gligorije.

 

Izgradnja i obnova vjerskih objekata

 Što se tiče aktivnosti na islamskom polju istaknimo da na  prostoru Medžlisa ima 11 mektebskih punktova,  te da se teravije u vrijeme ramazna klanjaju na 14 mjesta, a  džuma se klanja na 6 mjesta. Treba posebno istaći da je ženski dio džemata  veoma aktivan, tako da se u Čaršijskoj džamiji svakog drugog četvrtka održavaju redovne tribine za žene “Žena vjernica”.

 

Cijela reportaža u Preporodu

(magazinplus.eu)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime