27. Novembar 2018

 

Autor: Tarik Kurbegović

Čitajući o inicijativi za referendum o ujedinjenju IZ na teritoriji Srbije i razmišljajući o tome nisam ni sanjao da će doći dan da moj stav može biti da tvrdim da je opravdano da postoje dvije IZ u Srbiji, a naravno slijedi i pojašnjenje mog stava.

Islam kao najbrže rastuća religija u svijetu nedvojbeno dovodi i dovest će do toga da unutar Srbije i među Srbima će biti onih koji će prihvatati Islam kao svoju religiju to jeste vratiti se svojoj vjeri. To jeste i treba biti isključivo teološka dimenzija pojedinca ili pojedinaca.

Također uzimajući u obzir prosječan mentalitet, aludirajući na netolerantnost Srba prema drugom i drugačijem, oni koji se odluče za prihvatanje Islama suočavali bi se sa svakim vidom osude i napada pa im barem treba olakšati i pružiti utočište da ako su promjenili vjeru ne znači da su postali bošnjaci to jeste da im se skine teret nacionalne izdaje kako će im sunarodnjaci spočitavati. Interesantna je izjava Vučića koji u jednom od svojih intevjua kaže:

„Nije realno očekivati da sve teritorije na kojima žive Srbi budu objedinjenje u jednu državu, ali ćemo zato svi nositi istu srpsku košulju i govoriti srpski jezik“. Bošnjaci i Bosna nemaju ni snagu ni kapacitet, a niti treba, da uvjeravaju Srbe islamske vjeroispjevosti da su Bošnjaci na način kao što je Srbiji i Hrvatskoj pošlo za rukom da Bošnjake pravoslavne ili katolike uvjere da su Srbi ili Hrvati. To ne samo da proizvodi sukobe i tenzije, to je i nakaradno, zamislite beogradskog muftiju kao Srbina islamske vjeroispovjesti da mu obučemo bosansku košulju pa da počne da priča ijekavicom i prestane da navija za Crvenu Zvezdu ili Partizan i počne navijati za Želju ili Sarajevo ili pak ako hoće da ostane untar granica Srbije za FK novi Pazar.

Isto tako svi Bošnjaci Sandžaka će uvijek nosti bosansku košulju i govoriti bosanskim jezikom i to ne treba nametati Srbima islamske vjeroispovijesti, a još manje nekom kvazi zajednicom naturati i mješati osjećaje jedni drugima pa da stav IZ zajednice bude da se u Srebrenici desio genocid a da ogranak imama i muftija ima izdvojeno mišljenje po tom pitanju.

Puč koji se desio u IZ u Srbiji prije više od deset godina ni izbliza nema tu dimenziju kako danas stvari stoje. Prvo puč nije uspio, IZ u Srbiji ostala je čvrsto na nogama jača i organizovanija nego ikad, a dio koji se odvojio izgleda kao neuspjeli eksperiment iz laboratorije koji je proizveo Kvazimoda koji pokušava da se uspravi, ali mu grba ne da da izgleda dostojanstveno. Akteri puča su se u međuvremenu razišli:

Turski Diyanet da ne bude da su pobjegli sa bojišta podržavaju treću, možemo reći nepostojeću, inicijativu kao vid svog nakaradnog djelovanja iskazujući da veliki ne mogu da pogriješe i da uvijek djeluju pozitivno u kontekstu rješenja

SDA Sandžaka na čelu sa Suljom svoju grešku i izdajničku ulogu u ovom procesu pokušavaju ispraviti sada udaranjem hladnih obloga o samoopredjeljenju i činjenicom da su veći mangupi od Vučića da ako je on javno priznao šta je realno, a šta nije, oni neće da priznaju i to sve rade nevješto dan poslije pravdajući se za rečeno.

I na kraju Kvazimodo koji se polako svodi na Bajrakli džamiju u Beogradu, IZ Srbije koja u potpunosti postaje ono što i treba da bude, jedino ispravno, a to je utočište za Srbe islamske vjeroispovjesti.

Smatram da moje riješenje za Kvazimoda da mu skinem grbu i od ružnog pačeta napravim bjelog labuda jeste da IZ Srbije odustane od polaganja prava na Bošnjake to jeste da postane i ostane utočište za Srbe islamske vjeriposvjesti upotpunosti rastrećena bremena bošnjačko – srpskog odnosa to jeste i prošlosti i budućnosti.

Zato umjesto licemjerno da grbu sa svojih leđa naturaju bošnjačkim lavovima koji su u najtežim trenutcima ostali na bedemima časti svojih predaka i poraz neuspjelog puča da pretvaraju u pobjedu pod lažnim plaštom zajedništva pokušavajući da operu sve aktere puča, a onda iznutra da nastave licemjerno i prikriveno djelovanje, trebaju da prihvate pravedno rješenje za sviju, a to je da se sve džamije u koje idu Bošnajci i imami Bošnjaci vrate u okrilje jedine i jedinstvene IZ u Srbiji, a da Srbi islamske vjeroispovjesti jusufspahić, nasufović, beogradski muftija, ne nose teret svojih majki, žena srpkinja, očeva koji su služili srpskoj državi nego da s ponosom nose i šire bajrak islama i šire islamsku misao među svojom braćom Srbima, a samim tim odnosi dvaju zajednica bi imali samo teološku dimenziju rasterećenu nacionalnih dimenzija.

Ovo je jedini način da neuspjeli eksperiment, ružno pače ili ti Kvazimodo se uspravi, rastereti i nastavi da živi dostojanstveno puštajući da vrijeme izblijedi prošlost i način njihovog nastanka.

(facebook.com)

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR