Divan je pridjev divan, kao, ono, krasan, sjajan, bajan….ono kad se konta nešto lijepo u duhovnom ili u fizičkom smislu. Ali, što ti je jezik, „čudo prirode“, promjenom akcenta dobiješ nešto drugo- divan(kao tuđica iz orijentalnih jezika) znači ležaljka, prijestolje a može biti i razgovor.
PIŠE: Admir F. BEGANOVIĆ
Nedavno dobih link od svog jarana a u (na) linku urednik magazina Diwan Almir Mehonić divani sa „kolegom“ novinarom o stanju u Sandžaku.
Razdivanio se urednik Diwana pa analizira stanje, pa traži krivca za razdor Islamske zajednice, sve ono fino i šatro realno-„možemo reći da je krivac ovaj, možemo reći da je krivac onaj….“ ali ipak podvuče da je „muftija Zukorlić pripremio tlo za podjelu IZ“.
Ne znam, zaista ne znam gdje je gospodin Mehonić polagao semestre života ali je evidentno da je promašio čisti zicer.
Danas je postalo normalno i legitimno komentirati tuđa iskustva, tuđu bol i razočarenja a da se ne potrudimo da to i osjetimo, da se stavimo u „tu kožu“. Ne, lakše je ovako, kako se kome svidi, pa „udri Mujo u šargiju“,.
Gledam i slušam „direktan prijenos patologije“ , gledam i slušam nešto i nekoga čije su ambicije jače od mogućnosti, gledam i slušam i pokušavam ući u taj, poseban, folder pameti, pokušavam ali ne mogu.
Ne znam da li sam žrtva sopstvenih gena ali naučiše me da budem realan a to je danas, izgleda, pogubno.
Gledam i slušam gospodina Mehonića i postavljam mu pitanja, onako,….
I nas dva kao dva ovna na brvnu ne popušta on, ne popuštam ja.
Traži gospodin Mehonić krivca (a gdje se baš on nađe) ali….. muftija je „kost u grlu“.
A kad smo kod krivca sjetih se vica (vidi rime slučajne) koji paše baš dotičnom gospodinu.
Rastavlja se žena od muža i pita je sudija:
Da li te varao?
Ma ne sudija. On je vjeran kao pas.
Da li te tukao?
Ma kakvi. On je nježan kao ruža bez trnja.
Da li je dolazio pijan kući?
Šta Vam je časni sude? Pa on ide u džamiju.
Pa šta je razlog?
Nismo se slagali u seksu. U seksu nije dobar. U seksu ne valja ništa.
Kad se odjednom u dnu sale čuje ženski glas:
Svima valja, njoj ne valja.
Odmah poslije toga čuje se muški glas:
Ma njoj ne valja niko.
Što bi rekao Mika Antić „da li se prelazi granica slobode ili sloboda granica“?
Lako je iz „blagostanja“ majčice Evrope divaniti, lako je bilo iz Berlina „braniti“ Sarajevo 1992, lako je iz bjelosvjetskih gradova analizirati i stanje u Sandžaku.
Lako je, ali treba razumijeti.
Možda gospodin Mehonič ne zna definiciju vjerskog autoriteta, možda ne uzima u obzir nečiji lik i djelo, i borbu na tom putu?
Možda ne zna ili ne razumije ali ja odlično razumijem takve „obojene“, lakirane momke, ratnike sa frulom.
Neka nam je dragi Bog na pomoći.
Eksplodirao je gejzir gluposti ali bez obzira na to sve će ovo biti „oprošteno“ Mehoniću u nekim struktirama. Nakon avansa ide i isplata.
Krupna divljač uvijek stoji iza sitne boranije, krije se….a boranija ko boranije, još ako je bez mesa……
Depresivna emocija gospodina Mehonića naišla je na dobar odjek u Beogradu(baš me to čudi) ali….rikošet može biti bolan.
I nije više važan ni sadržaj ni opseg ni domet izjave gospodina Mehonića, ratnik sa frulom nije opasan, nije opasno ni to što se pokušava slomiti časna borba muftije Zukorlića, nije jer od svega što je moglo biti na kraju uvijek bude ono što je moralo biti. Što mora biti.
Ratnika sa frulom neće nestati. A njihovi erotski deseterci obloženi pancirom od gluposti ne mogu ni u svijet zabave.
Teško glavi nenaseljenoj sopstvenim mislima.
Možda Pazar i Sandžak čudno izgledaju kada se posmatraju sa pozicje i lokacije Velikog Vojvodstva Luksemburga?
Kažu da je čistoća pola zdravlja. Ma jeste, slažem se ali i tvrdim da je ignorisanje ona druga polovina. Eto.
