Ratni zločin o kome se ne priča

0
6

Bosnia.foetus.bonesUbistva i silovanja trudnih žena, koja su počinili vojnici tokom rata u BiH i dalje su jedan od najmanje istraženih aspekata ratnih zločina.

Mušan Šarančić je nakon izlaska iz zatočeništva u augustu 1992. godine pokušavao saznati šta mu se desilo sa suprugom, koju je poslednji put vidio živu dok su oboje bili u logoru u Nevesinju.

Posljednji put ju je vidio živu 17. juna 1992. godine, pre nego što je on premešten u drugi logor, seća se Šarančić.

“Skinuo sam vjenčani prsten s ruke i kazao supruzi da je možda sigurniji kod nje. Imao sam kod sebe Kur’an manjeg formata u džepu i to sam joj dao. Pogledali smo se kroz suzne oči i rekao sam joj: ‘Valjda vas žene neće dirati, ovo ćeš ti prije sačuvati nego ja.’

Imao sam osjećaj kao da je znala da se nikada više nećemo vidjeti”, ispričao je Šarančić drhtavim glasom.

Šarančić je kasnije od svoje sestre, koja je takođe bila zatvorena u istom logoru, saznao da su srpski vojnici više put izvodili njegovu suprugu napolje po mraku i da se vraćala uplakana.

“Došli su kasno noću, tražili je… Majka se protivila odvođenju i rekla je: ‘Ako nju vodite, odvedite i mene.’ Majku su udarali i odveli je sa Sabirom. Više ih nisu vraćali. Kada je ujutru sestra pitala gdje su, čuvari su joj odgovorili da je kasno za njih pitati”, kazao je Šarančić.

Ostaci njegove žene, koja je imala 20 godina i bila u petom mesecu trudnoće, pronađeni su 2002. godine.

Precizne podatke o broju ubijenih trudnica za vrijeme rata od 1992. do 1995. godine nema nijedna institucija u BiH, a u Udruženju “Žena žrtva rata” kažu da ih je nekoliko stotina.

Organizacije za zaštitu ljudskih prava često su navodile da je silovanje korišćeno kao oružije rata protiv civila tokom sukoba u BiH. Procjenjuje se da je i do 50,000 žena silovano toko rata, ali je samo oko 30 direktnih počinilaca osuđeno pred domaćim sudovima i Haškim tribunalom.

U Institutu za nestale osobe u BiH pojašnjavaju da su do sada pronašli tijela četiri ubijene trudnice, kao i ostatke Sabire Šarančić.

“Jedna žena je imala 24 godine. Ekshumirana je iz masovne grobnice u Drvaru. Bila je iz Ključa i odvedena je u Drvar da se porodi, i tu je ubijena. Dvije trudnice – jednoj su bile 32, a drugoj 30 godina – pronađene su na području Bratunca”, kazala je glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić.

Čengić napominje da tragaju za posmrtnim ostacima još jedne žene, koja je bila u osmom ili devetom mjesecu trudnoće, a nestala je na području Srebrenice.

“Moguće je da je broj ubijenih trudnica veći jer Institut podatke da su bile trudne, ako se radi o ranom mjesecu trudnoće, može imati samo od porodica”, kaže Čengić.

Prema njenim riječima, u slučajevima gdje se radilo o ranoj trudnoći nemoguće je pronaći skelet fetusa.

Mujo Begić, šef područnog odjeljenja Instituta za nestale osobe u BiH za Bosansku krajinu, ističe da mu je poznato više slučajeva gdje su ubijene žene u visokom stadiju trudnoće.

“Jedna žena u šestom mjesecu trudnoće ubijena je u naselju Arapuša (općina Bosanska Krupa) 1992. godine. Ubili su je tako što su joj pucali u stomak i istovremeno je ubijena i beba”, kaže Begić.

Iz Udruženja “Žena žrtva rata” navode da je, prema izjavama preživjelih, tokom rata silovano, seksualno zlostavljano i premlaćivano oko 100 trudnica.

Prema podacima Udruženja, neke žene su zbog silovanja obilno krvarile, što je za posljedicu imalo prekid trudnoće, a kasnije i nemogućnost rađanja drugog djeteta.

Žena koju su 1992. godine silovala dvojica muškaraca uspjela je roditi dijete prije vremena.

“Molila sam i plakala. Govorila sam da sam trudna, a on je rekao da je to dobar razlog te da, ako hoće, može izvaditi to dijete iz mene”, rekla je za BIRN žena koja je želela ostati anonimna.

“Ja sam dijete prije vremena rodila u svom gradu pod okupacijom. Rođeno je sa žuticom, teško dva kilograma i 200 grama”, rekla je ona.

Neuropsihijatar Abdulah Kučukalić rekao je da su nacionalizam i mržnja prema osobama druge nacije i vjerske pripadnosti vodili do ubistava, maltretiranja i silovanja trudnica tokom rata, kao i do vjerovanja da se mogu izvući sa tim.

“Kod tih osoba nema osjećaja krivice, nema kajanja, grižnje savjesti, saosjećanja sa žrtvom. Rade što hoće, a nemaju osjećaj da su pogriješili. Uz to postoji mržnja i nema straha od zakona, jer je u ratu bezakonje”, rekao je Kučukalić za BIRN.

Još jedna žena koja je želela da ostane anonimna, kaže da je od posljedica premlaćivanja palicama izgubila dijete. Dok je krvarila nakon gubitka djeteta, ispričala je, silovao ju je jedan muškarac. Nakon ovog događaja nije mogla postati majka.

“Istina je, silovanje je ubilo moje djete. Istina je, izgubila sam brak“, rekla je ona za BIRN.

“Ja nisam majka i istina je da danas ja ne mogu biti majka“.

(BIRN)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime