Prošlo je vrijeme bošnjačke i bosanske abjuracije

0

ceric-main-anadolija_0Zenica – U srijedu 27. novembra 2013. godine, u Hotelu “Zenica” u Zenici, održana je svečana akademija povodom obilježavanja 20. godišnjice osnivanja Muftijstva zeničkog.

Autor: Reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić

Svečanoj akademiji prisustvovali su reisu-l-ulema mr. Husein ef. Kavazović, prof. dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema emeritus, dosadašnji zamjenik reisu-l-uleme hfz. Ismet ef. Spahić, muftija mostarski Seid ef. Smajkić, muftija tuzlanski mr. Vahid ef. Fazlović, muftija vojni Ismail ef. Smajlović, muftija ljubljanski dr. Nedžad ef. Grabus, muftija zagrebački dr. Aziz ef. Hasanović, glavni muftija Mešihata IZ u Srbiji Muamer ef. Zukorlić, predstavnici Sabora i Rijaseta IZ u BiH, dekani fakulteta, direktori medresa, glavni imami i predsjednici medžlisa Islamske zajednice Muftiluka zeničkog, imami Muftiluka zeničkog, zastupnici Parlamentarne skupštine BiH, zastupnici Parlamenta F BiH, predstavnici ZE-DO kantona, kao i brojni predstavnici društvenog i javnog života Muftiluka zeničkog i BiH.

Domaćin svečane akademije bio je muftija zenički mr. Ejub ef. Dautović i njegovi saradnici.

Nakon što je odlomak iz Kur'ana proučio prvi zenički muftija hfz. dr. Halil Mehtić, uslijedila su obraćanja muftije zeničkog mr. Ejub ef. Dautovića, reisu-l-uleme mr. Husein ef. Kavazovića i reisu-uleme emeritusa prof. dr. Mustafe Cerića.

Nakon obraćanja, uslijedila je dodjela priznanja ‘Plaketa Muftijstva zeničkog’ reisu-l-ulemi emeritusu prof. dr. Mustafi Ceriću. Ujedno, ovo je najveće priznanje Muftijstva zeničkog, koje se dodjeljuje svake pete godine osobi koja svojim životom i radom, dosljedno i nesebično doprinosi afirmaciji islama, islamskih vrijednosti i koja čuva ugled i jedinstvo Islamske zajednice, prenosi službeni site Rijaset.ba.

Zbog važnosti stavova za islamsko vjersko i bošnjačko nacionalno biće, kao i bosanski državni identitet, pod kolumnom izdvajamo i preporučujemo da pažljivo pročitate obraćanje reisu-l-uleme emeritusa prof. dr. Mustafe Cerića, kojem je dodijeljena Plaketa Muftijstva zeničkog.

Zenica je bila najsnažniji stožer bosanske odbrane od srpsko-crnogorske agresije i genocida

Akademija_u_Zenici_plaketa_cericu_43a

Cijenjeni muftija zenički,

Dragi imami,

Braćo, sestre, kolege i prijatelji,

Reisu-l-ulema emeritus prof. dr. Mustafa Cerić

Ne mogu riječima iskazati koliko sam počašćen ovim priznanjem koje mi Mufijstvo zeničko dodjeljuje u prisustvu ovolikog broja časne bošnjačke uleme i uglednih Bošnjaka, ali mogu dušom uzvratiti vjernost i srcem kazati zahvalnost onima koji su me se sjetili. Zahvalan sam tim više zato što me Zenica podsjeća na dane časne i hrabre borbe za slobodu našeg naroda i nezavisnost naše države. Moj izlazak iz okupiranog Sarajeva u ljeto 1993. godine i dolazak u Zenicu bili su presudni za održivost obnove i uspostave autonomije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini nakon raspada bivše Jugioslavije i ostvarivanja nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine. Zenica je tada bila najsnažniji stožer bosanske odbrane od srpsko-crnogorske agresije i genocida. Islamska zajednica u Zenici bila je snažna duhovna i moralna potpora našem narodu u tim ratnim iskušenjima.

Zahvalnost hafizu Mehtiću

Osnivanje Muftijstva zeničkog prije dvadeset godina bilo je prirodno i potrebno za adekvatno i pravovremeno institucionalno djelovanje Islamske zajednice u ratnim uvjetima. Prvi muftija zenički hafiz Halil ef. Mehtić je odradio svoj muftijski staž adekvatno i korektno. Koristim se ovom prilikom da mu se zahvalim za doprinos u osnivanju i razvijanju institucije muftijstva u Zenici za vrijeme mog mandata reisu-l-uleme. Na poseban način želim se zahvaliti hafizu Halilu Mehtiću što je ostao raditi i djelovati u odgojno-obrazovnim institucijama Islamske zajednice i nakon muftijskog mandata. Za to je zasigurno ponajviše zaslužan njegov nasljednik muftija Ejub ef. Dautović, koji je u najtežim iskušenjima za jedinstvo i fukcionalnost Islamske zajednice pokazao visok stupanj savjesti i odgovornosti.

Neizmjeran doprinos muftije Dautovića za uspješan institucionalni rad i djelovanje Muftijstva zeničkog 

Dakako, prilika je ovo da kažem da muftija Ejub ef. Dautović nije dao ometanje izgradnje i jačanja institucija Islamske zajednice i onda kad je osjećao da mu je učinjena nepravda pa je ovo prilika da posvjedočim da je njegov doprinos za uspješan institucionalni rad i djelovanje Muftijstva zeničkog neizmjeran. U stvari, plaketa koja se danas dodjeljuje meni povodom dvadeset godina Muftijstva zeničkog trebala je biti dodjeljena muftiji Dautoviću zato što je kao član Rijaseta sa pravom glasa i bez prava glasa u vrijeme mog mandata reisu-l-uleme nesebično radio za jedinstvo dīna i ummeta. Ono što cijenim kod muftije zeničkog Ejuba ef. Dautovića jeste njegova iskrenost i otvorenost kao izraz njegove slobode da misli i govori sa uvjerenjem savjesnog muslimana i odgovornog Bošnjaka. U središtu jakog zeničkog ulemanskog kruga sa različitim teološkim mišljenjima muftija Dautović je uspješno okupljao oko sebe sve koji su iskreno predani vjeri, koji su istinski svjesni interesa muslimana i koji se hrabro bore za napredak Bošnjaka. Posebno mi je važno da ovdje kažem da Muftijstvo zeničko na čelu sa muftijom Ejubom ef. Dautovićem nije podlegao pritiscima za odreknuće od onih koji su bili sa nama u najtežim danima naše novije povijesti. To je važno naglasiti ovdje zato što se sablast abjuracije, tj. odreknuća, nad Dobrim Bošnjanima dogodila upravo ovdje na Bilinom polju, gdje su poglavari bosanske crkve, pred izaslanikom rimskog pape Ivanom de Kazamarisom morali izjaviti da se odriču svoje hereze, a hereza Bošnjaka je bila onda kao što je i sada sloboda bošnjačkog duha i uma i nezavisnost bosanske zemlje i države. Iako je potpis na izjavu abjuracije Kulina bana, dida i gosta Crkve Bosanske 8. aprila 1203. godine na Bilinom polju u Zenici bio samo formalnog karaktera, jer su se bosanski poglavari, unatoč potpisanoj izjavi i dalje držali svoje vjere, ta potreba da se od Bošnjaka stalno traži da se odreknu svoje vjere, svoje nacije, svoje zemlje, svoje države, svojih prava i svoje slobode nije nikad prestala da traje. To isto je tražio i Dželaludin-paša u ime istambolskog sultana od Bošnjaka Abdulvehaba Ilhamije Žepčevije 1821. godine u Travniku – da se odrekne svoga prava na slobodu svoje savjesti i prava na bošnjačku slobodu mišljenja. Ilhamija se nije odrekao svoga prava. On je vlastiti život založio za to svoje pravo, ostavivši nam u amanet jasnu poruku, koju je pjesnik Muhamed Mak Dizdar najbolje artikulirao: “Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo. Ovdje se i umire da bi se živjelo.”

Iskušenje za Bošnjake od Kulina bana pa do naših dana je sablast abjuracije

No, najteže od svih iskušenje za Bošnjake od Kulina bana pa do naših dana je sablast abjuracije, tj., odreknuća od ljudi kojima su Bošnjaci dužni za njihov uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu. Gotovo da nema ličnosti u Bošnjaka, koja je svojim životom i radom nosila sandžak, tj., barjak slobode i prava Bošnjaka a da se nije tražilo od Bošnjaka da je se odreknu, odnosno da je osude te ostave i izdaju. Najdrastičniji primjer je odreknuće od Husejna-kapetana Gradašćević, koji je vjerovao da Bošnjaci imaju pravo na svoju vjersku, nacionalnu i državnu autonomiju. Zmaj od Bosne nije podlegao pritiscima pred silnim sultanom da se odrekne prava na autonomiju Bošnjaka i Bonsne; Zmaj od Bosne nije nikad i nigdje formalno potpisao izjavu abjuracije, kao što je to uradio Kulin ban ovdje na Bilinom Polju; Zmaj od Bosne za razliku od svih uspio je da makar sedam mjeseci bude slobodni i nezavisni vladar Bosne ponosne. I da ne bijaše abjuracije, tj. odreknuća od njega i njegove ideje o nacionalnoj autonomiji Bošnjaka i državnoj autonomiji Bosne od onih Bošnjaka koji se tada kao i sada pobojaše vlastite slobode, Bošnjaci bi bili nacionalno slobodni i državno autonomni; znalo bi se ko je domćin u Bosni; nikome ne bi palo na pamet da kaže da Bosna nije ničija kako bila svačija i kako bi je svako mogao pljačkati i njeno ime kaljati; i bošnjačka djeca iz Konjević Polja ne bi morala moliti da im se dozvoli da uče bosanski jezik u svojoj zemlji Bosni.

Sablast abjuracije se širi kao zarazna bolest

Kao što ne postoji odgovor zašto su se Ali-paša Rizvanbegović i Smail-aga Čengić tada odrekli Husejnbega Gradašćevića, tako isto nema odgovora zašto se neki Bošnjaci sada odriču rahmetli Alije Izetbegovića. Postoji samo gorka istina, a to je da se ta sablast abjuracije širi kao zarazna bolest. To su zadnjih dana osjetili svi Dobri Bošnjani kad ih se prozvalo da se odreknu Husejna ef. Đoze. I tako će to biti sve dok to Bošnjaci ne zaustave na način da shvate da ako se onaj koji je od danas odrekne onoga koji je bio jučer, onda rizikuje da se njega odrekne onaj koji će biti od sutra. Na to nas podsjeća i ovaj kur'anski ajet:

قَالَادْخُلُوافِيأُمَمٍقَدْخَلَتْمِنْقَبْلِكُمْمِنَالْجِنِّوَالْأِنْسِفِيالنَّارِكُلَّمَادَخَلَتْأُمَّةٌلَعَنَتْأُخْتَهَاحَتَّىإِذَاادَّارَكُوافِيهَاجَمِيعاًقَالَتْأُخْرَاهُمْلِأُولاهُمْرَبَّنَاهَؤُلاءِأَضَلُّونَافَآتِهِمْعَذَاباًضِعْفاًمِنَالنَّارِقَالَلِكُلٍّضِعْفٌوَلَكِنْلاتَعْلَمُونَ (لأعراف:38(

– Uđite u pakao sa svim onima koji su bili prije vas od ljudi i džina. No, kad god jedna generacija uđe počne proklinjati prethodnu. Tek kad ih se sve okupi na jednom mjestu, posljednja generacija će reći: “Naš Gospodaru, ovi su nas poveli krivim putem, pa im podaj dvostruku paklenu kaznu”. Na tom im njihov Gospodar reče: “Svi ćete osjetiti dvostruku kaznu, ali vi to očito ne shvatate.” (al-E'raf, 38). 

Ova kur'anska pouka i poruka je vrlo jasna, a to je da smo svi u jednom brodu sa kormilarom na čelu, koji treba da zna čitati znakove na putu i koji treba da u svojim rukama čvrsto drži kompas, koji nas vodi pravim putem. Nema skretanja na krivi put, nema odricanja od našeg prava na slobodu mišljenja i govora, nema odricanja od ljudi, kojima dugujemo naš uspjeh na ovome i spas na budućem svijetu. 

Naš štit od zla genocida je snaga u svakom od nas i zato je važno da se ne odričemo onoga što nas čini slobodnim i jakim

Naš štit od zla genocida je snaga u svakom od nas i zato je važno da se ne odričemo onoga što nas čini slobodnim i jakim, kao i to da je najbitnije zadobiti povjerenje ljudi, koji misle svojom glavom i koji se nikog osim Boga ne boje. Allahov Poslanik Muhammed, a.s., nije se odricao svojih prethodnika, već je stalno naglašavao da je on od Allaha poslan da potvrdi istinu i dobro svojih prethodnika prije nego što predstavi nove vrijednosti, koje su njemu povjerene. Otuda mi je ovo priznanje od velike važnosti, jer osjećam da Islamska zajenica na čelu sa reisu-l-ulemom Husejnom ef. Kavazovićem ovim daje jasnu poruku kontinuiteta Islamske zajednice kojeg smo zajedno gradili i evo danas obilježavamo 20 godina Muftijstva zeničkog, kao jednog od naših zajedničkih uspjeha.

Braćo i sestre, osjećam se sretnim, zadovoljnim i ponosnim što na ovaj način i na ovom mjestu hoćemo kazati da je vrijeme bošnjačke i bosanske abjuracije prošlo. Ovo nije zadnja generacija Bošnjaka koja se odriče prethodnih generacija i zaziva dvostruku patnju za njih, već je ovo prva generacija koja je shvatila da je naš spas u spajanju naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Zato još jednom hvala na ovom priznanju sa dovom Allahu da nas uputi i vodi pravim putem! Amin! 

(Zenica, 27. 11. 2013)

 

(Bošnjaci.net)

 

 

 



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime