Prijedor – U Zecovima kod Prijedora ljeta 1992. ubijeno je više stotina Bošnjaka. Mnoge familije u cjelosti su poubijane,a nekolicina preživjelih protjerana. Dokaze o zločinu neviđenih razmjera godinama je krila Tomašica. U ovoj masovnoj grobnici pronađeni su i nedavno identificirani posmrtni ostaci sinova 77-godišnje Have Tatarević.
Skupljajući snagu i boreći se sa suzama, počinje majka Hava svoju tragičnu priču. S teškom mukom prisjeća se 22. jula 1992. godine dana kad joj je odvedeno, a potom i ubijeno šest sinova i suprug. Tvrdi, zna ko joj je uzeo djecu. Od njihovih rođaka i poznanika tražila je da joj kažu gdje i kuda su odvedeni. Odgovor nije dobila.
Do saznanja da su im kosti pronađene u Tomašici prošlo je više od dvije decenije. Sve te godine provela je u traganju. Obišla je brojne grobnice, pregledala svaki komad odjeće, prevrnula svaki kamen, dala krv na analizu. Ništa, ni traga. Vijest o njihovom pronalasku ugasila je i najmanji tračak nade. Vjerovala je da su negdje živi i da joj se, iz ko zna kojeg razloga, ne mogu javiti. Sada je svemu kraj. Za nju, kaže, života više nema.
Od desetero djece sigurne smrti tog su se dana spasila dva sina – Suad i Semir i dvije kćerke. Jedna od njih umrla je nakon rata od tuge za braćom i ocem. Nijedno se nije vratilo kući. Novi život započeli su u Kanadi, Australiji, Americi i Njemačkoj. Snage da se vrati u Zecove kod Prijedora smogla je jedino ova 77-godišnja starica. Tu boravi ljeti, a zimi je u Njemačkoj.
(RTV USK)
