Prijedor: Mirveta Mrkalj-Durben u nedjelju će se oprostiti od 15 članova porodice Mrkalj

0
0

downloadPrijedor – Mirveta Mrkalj-Durben, iz sela Bišćani kod Prijedora, kao i većina nesrpskog stanovništva 1992. godine bila je prisiljena napustiti svoj dom i spas potražiti u izbjeglištvu. 

Mirveta je te godine izgubila oca, supruga, svekra, djevera…, 24 člana porodice s prezimenom Mrkalj. Svi su odvedeni u smrt 20. jula 1992. godine. Jedino se njen brat uspio spasiti.

U nedjelju, 20. jula, bit će ukopano 15 članova porodice Mrkalj među 284 Bošnjaka i Hrvata stradala u prijedorskoj regiji u proteklom ratu, koji su ekshumirani mahom iz primarnih i sekundarnih masovnih grobnica.

Mirveta će se u nedjelju oprostiti od svekra i djevera i mnogih članova porodice Mrkalj. Muža je ukopala 2010. godine.

– Izbjegla sigurnu smrt –

Dan nakon što su odveli sve muškarce iz Bišćana i okolnih mjesta, Mirveta je izbjegla sigurnu smrt. U razgovoru za Anadolu Agency (AA) prisjetila se dana kada je sa svoje dvoje maloljetne djece, 20-mjesečnim sinom Damirom i šestogodišnjom kćerkom Azrom, napustila svoj dom.

Tog 20. jula 1992. godine svi muškarci iz sela Bišćani su odvedeni, a žene i djeca ostali su u strahu i tuzi.

“Muž je ubijen nedaleko od naše kuće. Njega sam našla među 280 mrtvih Bišćana. Sa djecom sam uspjela napustiti Bišćane i doći do svoje tetke u Prijedoru, gdje sam se krila dva mjeseca, a nakon toga mi je jedan bivši kolega, srpski policijac pomogao da izađem iz Prijedora do Hrvatske”, ispričala je Mirveta.

Posmrtni ostaci Mirvetinog muža su pronađeni u Bišćanskim baštama.

“Muža sam ukopala 2010. godine i to je bio bolan momenat za mene zato što je moj sin otišao sa 20 mjeseci, ne upoznavši svog oca, a 18 godina poslije je došao i spustio svog oca u mezar”, ispričala je Mirveta za AA.

Kako kaže, sin Damir se ne sjeća oca, ali sad kad je odrastao želio je znati što više o njemu i ona mu stalno priča o ocu.

Mirveta kaže da je do početka strašnih zločina 1992, u Prijedoru radila na poslovima izdavanja ličnih dokumenata, što joj je omogućilo da upozna kompletnu populaciju te regije. Pojašnjava da su je zbog toga posebno tražili lokalni Srbi, koji su je željeli likvidirati i tako zametnuti trag nekome ko je upoznat sa značajnom evidencijom koja bi kasnije mogla biti korištena protiv počinilaca zločina.

Mirveta nam priča sa su tog julskog dana prije 22 godine do njene kuće došla “dvojica Srba u policijskoj uniformi”, ali da to, kako kaže,  “nisu bili policajci iz Prijedora”. Uzeli su motor i opremu njenog muža, a njoj su rekli da bježi.

“Taj događaj je jako duga priča. U Bišćanima sam svašta doživjela, ali sam imala veliku sreću da se iza mene pucalo, a ja sam pala na mrtve komšije i to me spasilo. Ostala sam da ležim dok se nisu udaljili na motoru moga muža”, prisjetila se Mirveta trenutka kada je smrti gledala u oči.

“Spasile su me jedino te sitnice, jer su tu dvojicu, koji su došli po mene, više zanimali motor i kožna jakna moga muža”, ispričala je Mirveta za AA.

– Bijeg preko leševa –

Nekih pet dana nakon tog 20. jula odlučila je krenuti u bijeg sa svojom djecom. Dok je izlazila iz Bišćana, na sve strane bila su razbacana tijela mještana.

Napisala je i knjigu koja predstavlja njen doprinos čuvanju sjećanja na brutalno prekinutu životnu harmoniju na brdu nadomak Prijedora. Kako kaže, knjiga nije nastala preko noći i predstavlja, ustvari, dnevnik koji je vodila još od proljeća 1992. godine. Knjiga nosi naziv: “Mama, ovdje ima svjetla”, prema rečenici njene tada šestogodišnje kćerke Azre koja je nakon nekoliko mjeseci bez struje i vode stigla u Hrvatsku i ugledala osvijetljene kuće.

“Kada sam jedne večeri, nakon napuštanja Prijedora došla u Hrvatsku kod tetke, moja kćerka od šest godine je kazala: ‘Mama, ovdje ima svjetla’, jer kod nas nije bilo struje od maja do kraja jula”, ispričala je Mirveta o događajima koji su je nagnali da napiše knjigu i da je nazove tim imenom.

Knjiga je napisana na njemačkom jeziku i postoji veliko interesovanje Nijemaca baš za tu knjigu.

– Kolektivna dženaza u nedjelju u Kozarcu –

U nedjelju će na stadionu u Kozarcu kod Prijedora biti klanjana kolektivna dženaza za 283 bošnjačke žrtve iz prijedorske regije među kojima je 277 ekshumiranih iz masovne grobnice Tomašica, a ostali iz grobnica Jakarina Kosa, Stari Kevljani, kao i jama Hrastova glavica, Lisac i Korićanskih stijena. Bit će sahranjena i jedna žrtva hrvatske nacionalnosti.

Najmlađa žrtva koja će biti ukopana u nedjelju je 13-godišnji Elvis Šarčević, a najstarija Salih Kadirić, koji je imao 77 godina kad je ubijen.

Kolektivna dženaza će biti obavljena i za 12 maloljetnika, svi pronađeni u masovnoj grobnici Tomašica. Pronađene su i tri ženske osobe, a najstarija među njima je Đula Duratović (1924), koja će biti ukopana sa suprugom Husnijom, četiri sina, snahom i unucima.

(brzevijesti.ba)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime