Predstavnici Prosvjetitelja i Medžlisa IZ Zvornik posjetili Naziju Beganović majku šest šehida

0
4

4047dc2f08c422a43c6430815243ead6_LZvornik – Udruženje “Prosvjetitelj” u suradnji sa Medžlisom islamske zajednice Zvornik sa svojim predstavnicima nedavno su posjetili majku Naziju Beganović koja je u agresiji na BiH ostala bez svojih šest sinova i muža i to sve u jednom danu.

Predsjednik “Prosvjetitelja” Nerzudin Hajdarević je zajedno sa glavnim imaom Medžlisa IZ  Zvornik Haris ef.Mustajbašićem i imamom u džetamu Klisa Senajidom ef.Alićem posjetio ovu bošnjačku heroinu koja je preživjela ono najgore što jedna žena, jedan insan, jedno biće na ovom svijetu može proživjeti. Prije dvadeset i jednu godinu, 1.juna 1992.g. od nje su odvojena šestorica njenih sinova i muž koje su Srbi odveli u nepoznatom pravcu i mučki pogubili.

Uz svu tugu i bol, ova heriona iz Podrinja i dan danas živi, vratila se u svoj dom iz kojeg je protjerana i iz kojeg su joj odvedeni najmiliji. U mjestu Durakovići koje se nalazi između zvorničkih naselja Klisa i Đulići, majka Nazija živi i svakodnevno dovi za svoje otete članove porodice, prkosi vremenu i svojim postojanjem priča nam priču o neljudskosti iskazanoj prema Bošnjacima Podrinja i Bosne. Majka Nazija je živi spomenik genocida kojeg su počinili srpski vojnici tog 1.juna 1992.godine na području naselja Klisa, Đulići, Šetići, Jusići. Kaludrani, Tršić i Kučić Kula jer Nazija nije jedina koja je izgubila svoje sinove.
Udruženje “Prosvjetitelj” u svom ogranku Zvornik je na posljednjem sastanku donijelo zaključak o posjeti majki Naziji i da se to uvede u praksu u budućnosti, kako se heroine poput naše Nazije ne bi zapostavile i ostavile po strani iako im sva blagodat ovog svijeta ne može nadoknaditi njihov gubitak.
Posjeta je dala lijepe trenutke Naziji Beganović koja je obradovana ovim gestom i kako kaže iznenađena jer su mlađi ljudi koji joj nisu rod došli kako bi joj iskazali razumijevanje i podršku za sve što mogu pomoći. Ovo je početak jedne nove aktivnosti koju će udruženje Prosvjetitelj ako Bogda u budućnosti češće praktikovati.
U nastavku Vas podsjećamo na priču Nazije Beganović u potpunosti:


Po broju žrtava iz najbliže familije, šestoro sinova i muž, Nazija je doživjela najveću tragediju u našoj državi.
Sve druge riječi osim njenih su potpuno nepotrebne.

„Sve je počelo od momenta kada su nam četnici naredili da se svi, iz petnaestak sela, skupimo u Klisu, odakle su nas 1. juna 1992. godine zlikovci sve skupa sproveli do Bijelog Potoka kod Đulića. Tu su nas razdvojili. Na desnoj strani su bile žene, a na lijevoj muškarci, njih 668. Muškarce su potom povezali, natovarili na kamione i odvezli u
pravcu Zvornika. Tu sam posljednji put vidjela mojih šest sinova i muža. Iako mi se srce tog momenta bilo okamenilo, ipak sam se potajno nadala da se neće desiti najgore. Neko je tada pitao četnike kuda vode naše muškarce, a oni su odgovorili da ih vode na razmjenu. Od tada, do danas, ni o jednom od mojih sinova i muža ništa nisam saznala. Niko nije rekao da ih je vidio niti da je nešto o njima čuo. Više od 10 godina vladao je nekakav tajac. Nada da je neko do njih preživio bila je sve manja. Tek prošle godine saznadoh da su mi u masovnoj grobnici Crhi Vrh kod Glumine pronađeni sinovi Idriz i Muriz i muž Mustafa, čije su kosti kasnije ukopane u šehidsko mezarje u Memićima. Sada odem do njihovih kabura, dugo ostanem, isplačem se. Nada se da će pronaći kosti i ostale četvorice sinova: Beriza, Feriza, Ram i Fahrudina. Nada da je bar neko preživio skoro je presahla.“ „U početku su mi dolazili na san,a li poslije nikako. Sve sam pokušavala ne bih li ih sanjala, ali uzalud. Ne mogu da spavam. Ako i zaspim, to bude do ponoći. Probudim se i sve do svanuća razmišljam, tugujem, ne znam šta da činim. Kada odem na mezarje, ne mogu se odvojiti od njihovih kabura“ „Najveća želja mi je da nađem kosti preostale četvorice sinova. Bojim se da nisu izgorjele, jer sam čula da su četnici neke naše muškarce zatvarali u ciglanu. Bojim se da ih voda nije odnijela. Znam da nisu živi. Želja mi je da nađem njihove kosti, da ih ukopam i nad kaburima proučim za njihove duše. Unam da su mi mučili djecu. Stalno mi je na umu kakve su im bile smrti, kakvi su bili njihovi posljednji ovodunjalučki trenuci, da li im je bila na umu majka.“

 

(prosvetitelj-mualim.org)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime