16. Juli 2019

Bosanskohercegovačko pravosuđe do danas nije procesuiralo nijednu osobu koja je odgovorna za neracionalno trošenje sredstava Aluminija, a što je u konačnici jedan od razloga koji je ovu firmu doveo pred stečaj. O bahatosti upravljačkih struktura Aluminija dovoljno govore podaci o načinu trošenja sredstava posrnule hercegovačke firme.
Nezavisni sindikat zaposlenika Aluminija d.d. Mostar jučer je zatražio da se što prije procesuiraju odgovorne osoba koje su činile upravljačka tijela Aluminija i koji su nekadašnjeg hercegovačkog diva dovele pred sami stečaj.

Informativni portal Klix.ba još 2015. godine upozoravao je na dubiozu u kojoj se već tada nalazio Aluminij i to zbog loših politika upravljačkih struktura koje su godinama siromašile nekada uspješnu hercegovačku firmu.

Kupovali najskuplja lož ulja

Ilustracija: Shutterstock

Ilustracija: Shutterstock

Tadašnji direktor Aluminija Ivo Bradvica potpisao je s kompanijom Petrol Oil BH 15. marta 2012. godine i 20. juna 2012. godine ugovor kojim se utvrđuju uvjeti i način prodaje naftnih derivata. Istog dana ove dvije kompanije (Aluminij u svojstvu kupca, a Petrol Oil BH u svojstvu prodavača) potpisale su i ugovor o prodaju robe kojim se utvrđuju uvjeti i način prodaje pokretne naftne pumpe (rezervoara). U ugovoru je navedeno da Petrol Oil BH prodaje Aluminiju jedan rezervoar kapaciteta 15 hiljada litara te da Aluminij prihvata cijenu u iznosu od 24.750 KM.

Na osnovu ulaznih faktura Petrol Oila za lož-ulje, koje je bilo predmet nabavke u periodu od februara 2012. godine do 31. decembra 2013. godine, revizori su utvrdili da su sedmično cijene pristizale putem maila na adresu Aluminija u kojima su nuđena FCA Ploče, FCA Kopar i FCA Bosanski Brod (cijene su bile izražene po litru).

Do 14. maja 2015. godine Aluminij je uz cijene dobivao i ponudu prijevoza (FCA Ploče 0,020, FCA Bosanski Brod 0,037 i na kraju FCA Kopar 0,080) te ponuđeni rabat na odgodu plaćanja od 60 dana, a koji je do 13. marta 2012. godine iznosio 0,013 i potom do 14. maja 2012. godine 0,015. Što se tiče narednog perioda, mailovi i ulazne fakture pokazale su da je nakon 14. maja 2012. godine prijevoz i rabat bio uračunat u cijenu po litru te da je Aluminij od tri ponuđena FCA u većini slučajeva birao FCA Kopar ne uzimajući u obzir druge povoljnije cijene.

Revizori su utvrdili da Aluminij ovu javnu nabavku nije sproveo u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama BiH već u skladu s odlukom Nadzornog odbora Aluminija. Komparacijom cijena po sedmičnim ponudama i izabranih cijena, u periodu od 1. februara 2012. godine do 31. decembra 2013. godine, utvrđena je razlika u ukupnom iznosu od 48.852,46 KM za 2012. godinu i 5.407,33 KM što predstavlja imovinsku štetu Aluminiju u iznosu od 54.259,79 KM jer se u obzir nisu uzimale povoljnije cijene.

Preskupo platili stan u Zagrebu, a prodali ga poslovnom partneru ispod cijene

Grahoreva ulica u Zagrebu

Grahoreva ulica u Zagrebu

Još 1998. godine predsjednik Upravnog odbora Aluminija Velimir Ćavara potpisao je odluku kojom se odobrava kupovina stambeno-poslovnog objekta u Zagrebu, tačnije u Grahorovoj ulici. Samo nekoliko dana poslije tadašnji direktor Aluminija Mijo Brajković potpisao je ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora bruto vrijednosti 2.703.158,42 kuna.

Već 15. jula 2005. godine Aluminij je dobio dopis firme FEAL Hrvatska d.o.o. u kojem je ova firma izrazila interesovanje za kupovina stana u Grahorovoj ulici po cijeni koja bi odgovarala odnosima firma i koja bi bila u skladu s knjigovodstvenom vrijednosti spomenutog objekta. Četiri dana poslije Nadzornom odboru Aluminija direktor Mladen Galić obrazložio je prodaju poslovnog objekta u Zagrebu.

“S obzirom na dugogodišnju uspješnu saradnju između Aluminija i FEAL-a kao i na zajedničke interese osnivanja forme FE-AL d.o.o. Mostar, te radi daljnje poslovne saradnje kao i ostvarivanja što boljih rezultata proizvodnje i prodaje aluminijskih proizvoda na tržištu rada predlaže se prodaje navedenog poslovnog prostora FEAL-u, s tim da cijena ne može biti manja od knjigovodstvene vrijednosti”, navedeno je u zapisniku sa sjednice Nadzornog odbora Aluminija.

Ugovor o prodaji nekretnine sklopljen je 14. septembra 2006. godine. Najsporniji dio kupovine i prodaje poslovnog prostora jeste činjenica da je Aluminij poslovni prostor platio 154.273,06 eura više prema procjeni Porezne uprave Hrvatske, a da je poslovni prostor prodao 61.950,19 eura manje od kupovne cijene.

Direktoru uplaćeno 701.897 hiljada KM nagrade i otpremnine

Mijo Brajković (Foto: Večernji list)

Mijo Brajković (Foto: Večernji list)

Nadzorni odbor Aluminija sklopio je 26. februara 2004. godine menadžerski ugovor s tadašnjim direktorom Aluminija Mijom Brajkovićem, a kojim se regulisana prava i obaveze direktora. Nadzorni odbor Aluminija već iduće godine, odnosno 12. januara 2005. godine usaglasio se da će Brajkovića otpremnina iznositi 100.000 eura te da će njegova plaća za budući angažman (nakon odlaska u penziju) u Aluminiju iznositi 15.000 KM.

Tu nije kraj, Nadzorni odbor Aluminija je 28. decembra 2005. godine nagradio Brajkovića sa 100 hiljada eura (195.583 KM na njegov račun i 134.893,60 KM poreza) i to pod obrazloženjem “njegovog nemjerljivog doprinosa tokom modernizacije Aluminija i uspješne saradnje sa svjetskim firmama”. Brajković je drugi put nagrađen 19. oktobra 2007. godine i to ponovo sa 100.000 eura zbog “izvanrednih proizvodnih rezultata Aluminija”. Inače, Brajković je samo od juna do novembra 2009. godine, odvojeno od poslova u Aluminiju, zaradio 60.022,32 KM po osnovu ugovora o djelu.

Sa žiro računa Aluminija 24. septembra 2009. godine na račun Brajkovića uplaćeno je 310.731,24 KM otpremnine zbog odlaska u penziju.

Stan u Zagrebu zamijenili za stan u Mostaru, drugi stan adaptirali pa prodali

Ulica Lašćinska cesta u Zagrebu

Ulica Lašćinska cesta u Zagrebu

Upravni odbor Aluminija na sjednici održanoj 13. januara 1997. godine donio je odluku o kupovini kadrovskog stana u Zagrebu, a koju je potpisao predsjednik Upravnog odbora Aluminija Franjo Ljubić. Riječ je o trosobnom stanu sa garažom i spremištem (veličine 115,20 metara kvadratnih) koji se nalazi u stambenom objektu “Lašćina” kupoprodajne vrijednosti 420.480 hiljada DEM.

Već 20. maja 1999. godine u Mostaru je zaključen ugovor između Aluminija (zastupanog po predsjedniku Upravnog odbora Velimir Ćavara) na jednoj strani i Mije Brajković i Dubravke Brajković na drugoj strani. Ovim ugovorom Aluminij je zamijenio stan s Brajkovićem na način da je Brajković dao Aluminiju stan u Mostaru u zamjenu za Aluminijev stan u Zagrebu.

Ovdje nije kraj s poslovima vezanim za nekretnine. Brajković je 17. februara 1999. godine kupio stan u ulici Kralja Zvonimira u Mostaru, površine od 100 metara kvadratnih, a koji je platio 12.644 hiljada DEM. On je 25. aprila 2005. godine s Aluminijem sklopio darodavni ugovor kojim ovaj stan daruju Aluminiju.

Aluminiji je platio pet hiljada KM poreza na ovaj stan, a 22. decembra 2006. godine donio je odluku koju potpisuje predsjednik Nadzornog odbora Aluminija Ivo Lasić kojom je odobrena adaptacija ovog stana u iznosu od 110.000 hiljada KM.

Nakon adaptacije koja je koštala 109.911,10 KM (završena 10. januara 2008. godine) Nadzorni odbor Aluminija na sjednici održanoj 4. novembra 2009. godine donio je Odluku o prodaju stana licitacijom. Stan kojeg je Brajković 1999. godine platio 12.644 hiljada DEM i u koji je Aluminij uložio 109.911,10 KM prodat je 2010. godine za 180.000 KM.

Direktori potrošili više od tri miliona KM na reprezentaciju, kupovali parfeme i Swarovski nakit

Ilustracija: Shutterstock

Ilustracija: Shutterstock

Uprava Aluminija u periodu od 2005. godine do 2013. godine potrošila je ukupno 3.475.319,87 na reprezentacija. Tačnije, 2005. godine 538.910,69 KM, 2006. godine 780.055,06 KM, 2007. godine 702.784,87 KM, 2008. godine 502.989,00 KM, 2009. godine 274.797,88 KM, 2010. godine 311.318,18 KM, 2011. godine 151.495,66 KM, 2012. godine 110.973,22 KM i 2013. godine 101.995,31 KM.

Metodom slučajnog odabira uzeto je privredno društvo SIP d.o.o. koje je Aluminiju vršilo isporuku parfema i Swarovski nakita. Aluminij je od SIP-a, između ostalog, naručivao Swarovski kristale, satove, svijećnjake, vaze, Swarovski manžetne, stolne satove i privjeske za mobitele. Ukupna razlika u cijeni naručenih Swarovski proizvoda iznosi 16.902,94 KM. Aluminiji je također naručivao i dekorativnu kozmetiku i parfeme Armani, Boss, D&G, Gucci i J.Lo.

Direktor primao plaću od 20 hiljada KM

Ivo Bradvica (Foto: Klix.ba)

Ivo Bradvica (Foto: Klix.ba)

Prosječna plaća u Aluminiju 2013. godine iznosila 3.210 KM, 2014. godine 2.454 KM, a u prva dva mjeseca 2015. godine 2.529 KM. O načinu na koji se nekadašnje rukovodstvo Aluminija odnosilo prema poslovanju kompanije dovoljno govori podatak da je plaća bivšeg direktora Aluminija Ive Bradvice u aprilu 2013. iznosila nevjerovatnih 20.036 KM.

Ostali direktori Aluminija Mladen Galić (9.423 KM), Željko Boras (9.091 KM), Marinko Ivanović (6.534 KM), Ante Rezić (6.022 KM), Bruno Čale (5.927 KM) i Josip Đogić (5.741 KM) također bili su skupo plaćeni za svoj (ne)rad.

Klix.ba

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR