Pet učenika u četiri razreda u školi kod Srebrenice: Anđela i Adelisa su nerazdvojive prijateljice

7
7

Click to enlarge image aa_picture_20151022_6589549_web.jpg

Srebrenica – U prostranoj područnoj školi u Sasama kod Srebrenice nastavu pohađa samo pet učenika, raspoređenih u četiri razreda, javlja Anadolu Agency (AA).

Nastavu pohađa Marijan, jedini prvačić u školi u blizini Srebrenice. Anđela i Filip su blizanci i idu u drugi razred. Adelisa pohađa treći razred, a Marko četvrti. Družina je mala, ali složna.

Filip kaže kako s njim sjedi njegova sestra Anđela, koja dobacuje kako je brat mora slušati jer je ona starija.

Adelisa i Anđela su nerazdvojne, iako se često na odmorima igraju sa dječacima.

“U ovoj maloj školi imam najbolju drugaricu Adelisu”, kaže Anđela, što potvrđuje i Adelisa.

– Različiti uzrasti, različiti zahtjevi 

Škola u Sasama uspjela je pomiriti sve različitosti. Od uzrasta djece, njihovih želja i potreba, zahtjeva roditelja do nastavnog plana i programa. Nimalo lagan zadatak za učiteljicu Tatjanu Andrić kojoj je ovo prvo radno iskustvo.

“Ovdje su djeca jednostavno dobra, poslušna, lijepo vaspitana tako da nisam imala nikakvih problema”, priča učiteljica Tatjana.

Posebnost ove škole je i obilježavanje vjerskih praznika. Dogovor je da djeca poštuju sve praznike. Od svih “praznika” najdraži su im rođendani. Kažu da su ti dani za njih posebna svečanost.

“Slavimo rođendane. Kad je nekom rođendan donese sok i keks. Slavimo Novu godinu. Kada su neki vjerski praznici, mi tada ne idemo u školu”, rekao Marko Milovanović, najstariji učenik škole u Sasama.

Sličan pogled na obilježavanje praznika ima i učiteljica. Ona smatra da je dobra saradnja sa roditeljima, kao i njihovo opredjeljenje da ne naglašavaju razlike doprinijelo prijatnoj atmosferi koja vlada u lijepo ukrašenoj učionici.

“Radim u kombinovanom odjeljenju, imam pet učenika, inače odjeljenje je multietničko, do sada ja nisam imala problema, međusobno se poštujemo, ne radimo ni za Božić ni za Bajram, učenici i jedne i druge vjere imaju svoju vjeronauku”, priča Tatjana.

Roditelji su više nego zadovoljni rezultatima koje postižu djeca i slažu se da je bogatstvo odrastanja u različitostima u kojima žive njihovi mališani.

“Išao sam ovdje u školu, bilo nas je u razredu 28. Nastavu smo pohađali do četvrtog razreda, sve učionice bile su pune pune, išlo se u prvu i drugu smjenu, bilo je dosta đaka”, govori za AA Boban Prodanović, Anđelin i Filipov otac.

–  Toplina i pozitivna atmosfera 

Boban svjedoči da je u područnom odjeljenju u Sasama prije rata bilo više Bošnjaka nego Srba, to međutim nikad nije bio problem. U takvom okruženju želi da odrastaju i njegova djeca. Sa njim je saglasan Adelisin otac Meho Hajdarević.

“Što se tiče problema, nema nikakvih problema”, zaključuje on.

Hajdarevići imaju i sina. On je učenik sedmog razreda i na nastavu putuje u Srebrenicu što je roditeljima dodatni trošak. Roditelji su saglasni da bi bilo ljepše kada bi u Sasama bilo više đaka.

“Naravno da bih voljela da ima više djece, i njima bi bilo bolje da se druže sa svojim vršnjacima, a ne samo oni da idu u drugi razred, teško je i njima, ne samo nama kao roditeljima”, priča Anđelina i Filipova majka Jelena.

Škola u Sasama kod Srebrenice ne ističe se malobrojnošću đaka jer je takvih u Bosni i Hercegovini mnogo, nego toplinom i pozitivnom atmosferom koja u njoj vlada. Djeca su na prvom mjestu. Ovdje se uspjeh mjeri drugarstvom, solidarnošću i jednakošću među djecom.

Područno odjeljenje “Prve osnovne škole” u Sasama kod Srebrenice dokaz je da su centar dječijeg svijeta smijeh i igra, a ni znanja ne manjka.

Click to enlarge image aa_picture_20151022_6589550_web.jpg

Click to enlarge image aa_picture_20151022_6589551_web.jpg

Click to enlarge image aa_picture_20151022_6589552_web.jpg

Click to enlarge image aa_picture_20151022_6589553_web.jpg

Click to enlarge image aa_picture_20151022_6589555_web.jpg

Click to enlarge image aa_picture_20151022_6589557_web.jpg

Akos.ba

 



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

7 KOMENTARI

  1. I ova priča je samo još jedna potvrda da su deca najbolji ljudi. Ali kada se ta deca od malih nogu doje mržnjom prema drugima, onda nemamo prizora kao što je ovaj u Sasama.

    0

    0
      • Hoću reći da Adelisin otac Meho opterećuje devojčicu, nikada ne bi imala Anđelu za drugaricu, kao i ostale dečake za drugare. Treba decu pustiti da slobodno i bez predrasuda odrastaju, na mlađima svet ostaje.

        0

        0
        • Pa djeca su vazda takva oljic. Sjecam se dobro mog odjeljenja – tek kroz nastavni program i nacin na koji je istorija prezentovana su pocele diobe, nakon nekih lekcija bi se razred bukvalno podijelio i jedni bi sa nepovjerenjem gledali na one druge dok bi ovi drugi osjecali krivicu za nesto sto su “turci” ucinili prije par stotina godina i sto nema ama nikakve veze sa mnom/ sa nama licno. :/

          Nakon tih istorijsko-dogmatskih orgija koja su sprovodena sve po nastavnom planu nestalo je te neke nevinosti i bezbriznosti koja je do tada postojala. Naravno, i dalje smo se igrali i druzili, ali to vise nije bilo ono sto je bilo, postali smo svijesni razlike u imenima koja je po toj nakaradnoj tezi na nasu grbacu za sva vremena natovarila iskonski provodni/praroditeljski grijeh nasig predaka.

          0

          0
          • Morgen, sad si me podstakao da se prisetim svojih školskih dana i časova istorije. I mogu da ti kažem da uopšte nije bila omiljena kao predmet, za razliku od geografije npr. U sećanju mi preovladavaju događaji iz NOB. Ako se ne varam prvo je učena istorija starog veka – praistorija sa prvim drevnim civilizacijama i antičkom Grčkom i Rimskim carstvom, zatim sledi rani srednji vek, srednji vek, epoha renesanse….. Što se istorije ovih prostora tiče, predavači su mi bili kadrovi Titove Jugoslavije koji nisu potencirali ništa što bi ukazivalo na neki nacionalizam. Bilo je lekcija i o dolasku Slovena na Balkan, o prvim državama na našem tlu, o srednjovekovnoj srpskoj državi, Vizantiji, otomanskim osvajanjima, kosovskoj bici, vazalnom odnosu srpskih velikaša prema Otomanima, ropstvu pod Turcima, prvom i drugom srpskom ustanku, kneževini Srbiji…… To su bile lekcije koje su trajale po jedan do dva časa. Priznajem, ja sam volela istoriju, najviše su me privlačilo drevne civilizacije i antički svet. Valjda zato i volim da letujem u Grčkoj, te obavezno posetim neki istorijski lokalitet. No da ne dužim, hoću da ti kažem da mene i moj razred istorija uopšte nije pogađala i delila, niti smo bili opterećeni njom.

            0

            0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime