Sarajevo – U dubokoj tajnosti traje istraga o prijavljenom prisluškivanju državne tužiteljice Vesne Budimir. Skepticima na znanje, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine godinama nezakonito posjeduje uređaje za prisluškivanje. Signal koji su emitirali ostavio je trag, koji vodi sve do tužilačkih stolova – stolova kolega Vesne Budimir.
Zgrada Tužilaštva Bosne i Hercegovine krije tajno prisluškivanje tužiteljice Vesne Budimir, zamjenice glavnog državnog tužitelja. Prisluškivanje je obavljano iz zgrade Tužilaštva. Signal je išao preko obližnje bazne stanice u naselju Švrakino Selo.
Krenimo hronološki: 21. januara državna tužiteljica Vesna Budimir dobija SMS poruke čudnog sadržaja. Bio je to prvi znak sumnje. Dan kasnije konsultuje se sa stručnjacima. Oni su bili kategorični: SMS je bio znak da je uključen lokator koji prati njeno kretanje, i ne samo kretanje. Slučaj prijavljuje Tužilaštvu te Direkciji za koordinaciju policijskih tijela. Vozilo koje je koristila pripada baš toj direkciji. U vremenu prije koristio ga je aktuelni predsjedavajući Vijeća ministara Vjekoslav Bevanda. Naši policijski izvori navode da niko iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine nije došao na uviđaj. Pregled je započeo i bez prisustva tužiteljice Budimir. U zadnjem dijelu vozila pronađen je uređaj s malom antenom koji nije sastavni dio vozila. Nije bilo govora da su u pitanju senzori za vožnju u rikverc, vozilo ih nije posjedovalo.
Indikativno je, navode naši izvori, da uviđaj nije dokumentovan fotografijama niti zapisnikom. Iako je glavni državni tužilac Goran Salihović odmah po prijavi naredio istragu, tužiteljica je saslušana tek šest dana kasnije. Izvori iz Državne obaviještajne agencije kažu da su oni vozilo pregledali tek deveti dan. U međuvremenu, čudna dešavanja su nastavljena. Nepoznata osoba je u večernjim satima prišla tabli interfona ulaza u zgradu u kojoj živi tužiteljica Budimir, nešto izvadila i predala drugoj osobi koja je nekoliko metara dalje čekala u tamnom terenskom vozilu. Šta je bilo u tabli, možemo samo nagađati.
U Tužilaštvu alarmantna situacija. Od više izvora unutar ove institucije saznajemo da u zgradi u jednoj kancelariji postoji uređaj koji može prisluškivati razgovore i pratiti SMS poruke, te sve informacije direktno, preko GSM bazne stanice, pohranjivati u računar. Tužilaštvu smo uputili direktan upit: “Da li Tužilaštvo BiH posjeduje takozvani Spy softver, koji omogućava prisluškivanje moblinih telefona, slušanje okruženja, presretanje SMS poruka te takozvane target telefone? Ukoliko je odgovor potvrdan, za koje namjene i po kojem osnovu je nabavljen takav uređaj?”
Umjesto očekivanog odlučnog demanta iz Tužilaštva, dobijamo mlak odgovor: “Tužilaštvo BiH ne može davati nikakav komentar na navedeni upit.”
Tužilaštvo, dakle, ne negira postojanje uređaja. Da on postoji, potvrdilo nam je više izvora. Tužilac Oleg Čavka, prema sopstvenom kazivanju, baš je tih dana uređaj pripremio za punjenje, navodno, kako bi pratio jednu kriminalnu grupu. Navodno je greškom signal otišao prema telefonu koji koristi tužiteljica Budimir. Navodno, tužiteljica nije bila meta prisluškivanja. Mnogo šta je prema iskazu tužioca Čavke “navodno”, osim da uređaj za praćenje i prisluškivanje postoji i da je bio na stolu zamjenika glavnog tužioca i rukovodioca Odjela za organizirani kriminal i korupciju Bože Mihajlovića.
Bivši glavni tužilac Milorad Barašin rekao nam je da zna za postojanje dva uređaja koji bi trebali služiti samo za praćenje kretanja vozila, te da je te uređaje nabavio Božo Mihajlović. Stručnjaci koje smo konsutovali kažu, pak, da takvi uređajima nije nemoguće pratiti i SMS poruke te slušati razgovore.
Elektronski tragovi ukazuju na to da je signal iz mobitela tužiteljice Vesne Budimir išao preko bazne stanice najbliže Tužilaštvu BiH. Inače, takav uređaj Tužilaštvo ne može koristiti, barem ne legalno. Ako koristi ilegalno, postoji sumnja u mogućnost zloupotrebe, pa makar govorili o časnom zvanju državnog tužioca. No, tužilac Čavka je već iskazao hakerski afinitet lažirajući mailove bivšeg glavnog tužioca Milorada Barašina, u čije je vrijeme, po svoj prilici, sporni uređaj i nabavljen. Za postojanje uređaja bi morao znati i direktor Obavještajno-sigurnosne agencije Almir Džuho.
Tužiteljica Budimir nadležni je tužilac u predmetu za ratne zločine nad Hrvatima u selu Trusina. Od samog hapšenja optuženih imala je ozbiljne prijetnje, više puta izrečene od Zulfikara Ališpage. Svojevremeno je prijavila jednog inspektora SIPA-e zbog uzimanja mita od optuženog Ališpage, no taj je slučaj uz blagoslov direktora SIPEA-e Gorana Zupca diskretno zataškan.
Postoji iskaz zaštićenog svjedoka o planovima za likvidaciju Budimirove. Plan B bio je njena diskreditacija. U stanu joj je trebao biti podmetnut laptop, ukraden iz stana bivšeg glavnog tužioca Milorada Barašina. Krađu je nadgledala osoba inicijala O. M.
Čitav slučaj ne uzbuđuje državnog tužioca Olega Čavku, ni direktora OSA-e Almira Džuhu, ni direktora SIPA-e Gorana Zupca ni, u konačnici, ministra sigurnosti Fahrudina Radončića. A u toj svojevrsnoj partiji pokera između policijskih i tužilačkih, obavještajnih i kriminalnih faktora zaboravlja se da ovo ne može biti izdvojen slučaj. Ukoliko neko neovlašteno prisluškuje državnu tužiteljicu, zamjenicu glavnog tužioca, s pravom se može pitati ko je sve u ovoj zemlji pod stalnom prismotrom paraobavještajnih struktura.
Zasad o ovom slučaju nije otvorena zvanična istraga čak ni protiv N.N. osobe. Možda baš zato nije otvorena, jer nije riječ o N.N. već dobro poznatoj osobi ili više njih. Najveći problem jeste kako to sada sve zataškati.
(Federalna.ba)
