Osuđeni zločinac Predrag Bastah raskrinkava sve najveće ratne zločince Vlasenice

0
1

Vlasenica – Prošlo je već dosta vremena kako je u pojedinim medijima objavljeno pokajničko pismo Predraga Bastaha, osuđenog ratnog zločinca iz Vlasenice. On je u tom pismu prozvao mnoge osobe, u detalje naveo strašne zločine koje počiniše u ratnom vihoru, međutim od prozvanih u tom pismu nitko nikada kasnije nije odgovarao!

Podsjetimo, pet tijela žrtava etničkog čišćenja područja Vlasenice 1992. godine ispraćena su jučer ispred komemorativnog centra u Tuzli, prije njihova prijevoza na šehidsko mezarje Rakita u Vlasenici, gdje će danas biti klanjana kolektivna dženaza.

Najmlađa žrtva Edis (Fadil) Hajdarević imao je sedam godina, a najstarija oko 70 godina. Riječ je o 12. kolektivnom ukopu ubijenih u proteklom ratu na vlaseničkom području.

Među žrtvama koje će biti ukopane, pored spomenutog sedmogodišnjaka, nalaze se i 17-godišnji Dijan (Kane) Dragić rođen 1975. godine, Salko (Ibro) Merić 1958., Sakib (Edhem) Saračević 1963., te Duda Dautović.

Svih pet žrtava ekshumirano je iz masovne grobnice Ogradice, koja je otvorena 2003. godine. Iz ove grobnice su ekshumirana ukupno 232 tijela, od kojih je 112 kompletnih i 120 nekompletnih tijela. Radi se o sekundarnoj masovnoj grobnici iz koje je ukupno identificirano 155 tijela.

U etničkom čišćenju i genocidu ubijeno je oko 2.600 stanovnika Vlasenice, a od toga 265 djece. Prema nekim podacima, 863 Vlaseničana su stradala u genocidu u Srebrenici. Oko 700 žena iz Vlasenice je prošlo kroz torture, a mnoge su silovane.

Pismo Predraga Bastaha još jednom objavljujemo u cijelosti, jer kakva je ovo država ako stvarni zločinci za ova zlodjela ostanu nekažnjeni:

Poštovana gospođo,

Prije svoga izlaganja novih činjenica želim da vam se zahvalim na suradnji i razumijevanju, ja Bastah Predrag zv. Dragan nevin žrtvovan i osuđen na srmtnu kaznu (22) godine zatvora, ja sam rezervni policajac i vozač profesionalac i po vojnom vesu i zaradio penziju kao vozač.

Poštovana gospođo ja sam vjernik u boga i porodičan čovjek, imam kćerku fakultetski obrazovanu – smjer „farmacije“. To je moja zakletva i u nju se kunem da ja nisam počinio nikakva zločin, već sam bio vozač mojih starješina u PS Stanić Radenka komandira, Mana Đurića načelnika PS, Šargić Milenka načelnika krim službe u PS Vlasenica, mene terete za travanj do rujna 1992.godine. Također ja sam ranjen 14. siječnja 1993.godine i to me je žrtvovao Stanić Radenko, nazor me otjerao na ratište, također ja sam žrtva rata, moja kuća je u crno zavijena, izgorjela je, moj otac starac od 73 godine zaklan je na kućnom pragu 11. prosinca 1993.godine. Znači nema razloga da ja vršim neke odmazde u 1992. godini, protiv mene nikad se nije vodio krivični postupak, ja sam radio po Evropi, Aziji, u Iraku, Autoprevoz Mostar, „Centrotransu“ Sarajevo vozio autobus, učio školu u Sarajevu prometnu i automehaničarski vozio u Stupčanici Olovo, Špediciji Bugojno, Boksit transu Milići, Alpru Vlasenica i bio autoprevoznik do rata, imao svoj kamion, putnička kola, svoj stan, znači bio sam domaćin, sa svakim sam dobar bio, ni jednoj stranci nisam pripadao.

Mene su nazor mobilizirali u rat 7. svibnja 1992. godine, to se vidi u vojnoj knjižici. Moji roditelji pokojni živjeli su u selu Podbkvik sa Han Pijeska gdje sam ja rođen, a selo mi je udaljeno do Vlasenice 15 km, moj otac imao je kuću u Vlasenici od 1975. godine u kojoj je živio moj pokojni brat Nenad sa suprugom i 4 djece. Isti je umro 23. studenog 2008. godine dok sam ja bio pod istragom, također ja poznajem vašeg brata radio je u Terpentinu, vozio je plavu zastavu teretnu i dolazio je kod tvoje pokojne sestre sa kojom sam bio dobar i njenim mužem koji je sam izjavio u izjavi da smo bili dobri a i na sudu BiH.

Poštovana gospođo ja se izvinjavam što ne navodim vaše ime i tvojih najmilijih jer znate da sam ja u zatvoru, mislim da ćemo imati ubrzo razgovore dok vam prezentiram neka stravična djela što su radili najodgovorniji ljudi SO Vlasenica a koje je sklonio zamjenik glavnog tužitelja Milorad Barašin i tužiteljica Sanja Jukić koja je ista zastupala predmet Stanić Radenka komandira PS Vlasenica aktivnih policajaca, Garić Gorana i Ilić Đoka a predmet se vodi već duže vrijeme ne podiže se optužnica protiv istog Stanić Milenka predsjednika SO i Kriznog stožera Vlasenica vodio se predmet i Višković Gorana od 2004.godine što ja uopće nisam znao, tako da su Stanić Milenka oslobodili i njegovog brata mostroma Stanić Radenka komandira PS koji se na ročištu kao svjedok moj branio šutnjom a zastupao nas je isti odvjetnik Čivša Veljko sa Sokoca koji mi je uzeo 20.000 KM i svi su me uvjeravali da šutim da neotkrijem stravične zločine što su učinili braća Stanići, moji nadređeni i Mane Đurić načelnik PS i načelnik Centra Policije Zvornik kog je istjerao sa dužnosti Visoki predstavnik Paddy Ashdown 2003. godine i zabranio mu rad u Policiji. Stanić Radenko komandir PS Vlasenica od travnja 1992.godine čitav rat bio je na čelu PS a poslije rata pronašao je mjesto u SIPA-i gdje je završio i Pravni fakultet.

Braća Stanići i Mane Đurić bili su strah i trepet u ratu i oni su odlučivali ko će ostati lojalan, koje će selo zapaliti i uništiti, čiju će kuću zapaliti, a prva je zapaljena Fadila Turkovića komandira PS prije ratnog do 21. travnja 1992. godine i dosta kuća u gradu izgorelo je i porušeno, sva nadgorbna obilježja spomenike i nišane poskidali na njihove oči, nema prijava i kad su sve porušili i uništili minirali su džamiju sa 260 kg eksploziva „trotila“, primjenjuje se u rudnicima, prilikom rušenja vjerskog objekta srušili su Dom kulture, kino, robnu kuću, autobusnu stanicu, tri stana, uništili više kuća i sva stakla popucala na objektima. Narod je bio revoltiran, demolariziran ko je to počinio.

Stanići braća i Đurić rekli su da je došla balijska granata i sve porušila, osobno sam ih vozio i vidio kada je padala džamija, jer je bila sva policija angažirana za osiguranje i bio je policijski sat od 22 sata, ja sam se sklonio sa starješinama na kat Robne kuće i čuo sam neprijatan smrad, oni su mi rekli da gori sporogoreći štapin i tada je nastala snažna detonacija, munara je otišla u vis 50 m i kamenje se rasulo po cijelom gradu, bili su oblaci prašine, ubrzo su stigla dva dampera „Tereh“ zeleni vlasništvo Rudnika „Boksita“ iz Milića nosivosti po 80 tona i utovarivač „Katerpilar“ žute boje utovarna kašika 10 kubika zemlje i 10 tona.

Također, doveli su čuvari zatvorenike iz logora „Sušica“ i zatvorenike iz zgrade kod Suda gdje je bio zatvor što je osiguravala policija, a logor „Sušica“ vojska. Eksploziv je izdao Čeliković Savo, a džamiju su minirali Klještan Drago rezervni policajac miner. Golić inžinjer i inžinjer iz Milića, nažalost ova dvojica inžinjera su poginuli na razminiranju terena a Klještan je umro. Ali naredbodavci i organizatora svog zločina su na slobodi isti su skriveni od lica pravde a mene su žrtvovali njihovog osobnog vozača da skrivam njihove zločine u kojima su i oni sudjelovovali.

Poštovana gospođo

Predsjednik SO Milenko Stanić i Mane Đurić načelnik osobno su naredili i našli izvršioce da streljaju 240 logoraša u „Sušici“ a to je urađeno za odmazdu 29 srpskih boraca koji su poginuli na Rogosiji i to na borbenoj liniji početkom listopada 1992.godine. Zato obrana Višković Gorana lagala je da je Rogosija srspko selo i poginulo 29 civila ali sve je ovo pobrisano na CD-ovima sa ročišta da sakriju zločin i zločince. Tužiteljica nije dala da se spominje nigdje ime Radenka Stanića komandira PS odmah je tražila prigovor i skrivanje pravih zločinaca, Stanić Milenka i Mana Đurića načelnika.

Poštovana gospođo

Sada ću da vam prezentiram živu istinu što vas boli a to je pogibija vaše sestre kojoj su osobno garantirali sigurnost da će lojalna ostati u svojoj kući sa mužom ali od toga nema ništa. Prvo, braća Stanić su primili njihovog prvog rođaka Miroslava Kraljevića zv. Mićo „Kralj“ u policiju a postavili ga za komandanta interventnog voda specijalaca koji je imao 40 mladića i sve je pobio ljude po gradu, streljali babe, djecu, na Drumu ubili 20 ljudi, u selu Pijuci 16 ljudi i oteli terensko vozilo „Hiru Cdai“ bijelu od trgovca privatne prodavnice iz tog sela iz Pijuci također isti su hapsili ljude po noći i vodili u logor „Sušica“ pod komandom Kraljević Miroslava kome je Stanić Radenko dao odriješene ruke da pali i ubija, progoni i siluje, uzima autobuse od Birča, Šumarstva kad mu god treba također isti Kraljević Miroslav imao je svoje dvije kancelarije gdje su ispitivali privođena lica, tukli, mučili, tu su priveli i tvog zeta Smaila po noći Kaljević ga je ispitivao i tukao, tražio mu pare i zlato odmah tako izjavu dao je Smail. Drugo večer Kraljević Miroslav dolazi sa grupom ljudi u kuću tvoje sestre i siluje je na oči Smaila a isti Kraljević vozi bijelog golfa sa zastavom okačenom na mjesto antene. Auto su oteli od stolara Jašarevića, bijelog golfa dvojka.

Ovo je prva scena i Smajla odvoze u logor „Sušica“, tvoja sestra dolazi sva uplakana u PS, moli Stanić Radenka i Mana Đurića da joj ne vode muža iako ne može da joj dozvole odlazak za njime ali isti nisu dali već joj i dalje daju garanciju da će ostati u kući lojalna i da je neće niko dirati. Tada su u njenu kuću doveli djevojku Muminović sa Gradine, jednu su uhvatili u Rovašina selu prema Cerskoj i dvije iz grada a dolazila im je u goste Daliborka Ćetković koju je dovozio Šargić Milanko načelnik, tu su jeli, gotivili se, plesali vodili ljubav (seks) sa tvojom pokojnom sestrom osobno je plesao Stanišić Ljuboje zvani Ljuban inspektor u PS i to je plesao da sam ih osobno vidio sa vrata da je tvoju sestru skinuo u kupaći kostim Ognjen Ostojić inspektor vodio je ljubav sa djevojkom iz Rovaša. Mane Đurić tu je spavao a ja sam osobno dolazio da ih zovem pošto su isključili motorole sistem veze, vojska se pobunila i tražila smjenu policijskih starješina, zašto drže žene i djevojke i vode ljubav, nastala je pobuna svih navedenih lica, supruge su bile u Srbiji a Ostojić Ognjen neoženjen on se nije trijeznio od alkohola, ovo je živa istina šta su radili od tvoje sestre starješina PS Vlasenica na kraju čitavog ovog sramnog zločina isti su pobili ove nedužne mlade osobe kojima su garantirali sigurnost.

Glavni ljubavnik tvoje sestre bio je inspektor Stanišić Ljuboje zv. Ljuban. Ja ova ubojstva nisam vidio ali sam vozio na uviđaj Šargića Milanka i Ostojić Ognjena inspektora u kući tvoje sestre nije bilo nikoga i krv je pobrisana tako da se nije vidjelo ništa. Poslije ovi inspektori pokušali su da sakriju zločin i rekli su da su ove žene otišle za Tuzlu. Ja sam to rekao tvom zetu u Bijeljini ali nažalost isti taj Smail prodao je kuću Stanić Radenku kumu policajcu koji živi u Švicarskoj i isti Smail pokušao je na ročištu da brani zločinca Stanić Radenka koji je ovo sve isplanirao, pobio silni narod a sada je i u SIPA-i visoko rangirani radnik. Za ovo ću javno svjedočiti i rekao sam na Sudu BiH da ću tebi ovo sve reći.

Na žalost 20. svibnja 1995. godine najodgovorniji ljudi su izvršili skrivanje zločina premještanje mrtvih tijela u masovnu grobnicu na „Ogradice“ udaljeno od Vlasenice 18 km. Glavni organizatori i naredbodavci su Milenko Stanić, Mane Đurić načelnik i Stanić Radenko, jamu je pronašao Klještan Milosav zv. „Vepar“, direktor privatne firme „Loris“ u osiguranju bili su Stanić Milenko, Mane Đurić, Radenko Stanić, Milanko Šargić, Ognjen Ostojić, Ljuboje Stanišić, Klještan Milosav zvani „Vepar“, a policija je blokirala sve puteve što prolaze pored groblja „Rakita“ u groblju bilo je 5 grobnica.

Bager je bio GP radnika iz Vlasenice marke „Radoje Dokić“ žute boje gusjeničar sa njim je rukovodio po naredbi Stanić Radenka rezervni policajac Lošić (Božana) Ljubisav zvani „Amerikanac“ koji živi u Chicagu (rodbina: Ljubinka (Stojka) Losic, Marko (Ljiljana) Losic) več duže godina i isti je vozio kamion „FAP-a 16.19“ kipera vlasništvo GP radnik Vlasenica. Također, uzet je i kamion od „Boksit transa“ iz Milića mercedes 3636, dovezao ga je Stanišić Todor zvani „Tošica“ rodom iz Dervente kod Milića, ovaj vozač dužio je ovaj kamion i vozio ga, a nova ga je zadužio 1982. godine jer tada sam i ja vozio mercedesa u Boksit transu i znam vozača. Ovo je sve živa istina i ovo ću svjedočiti.

Za ove ja ležim zločince što mi nisu naredili da vozim mercedesa kipera, ja sam počeo buniti se da ne vozim a isti su rekli i mi smo s tobom, to moraš voziti, ti i Lošić Ljubisav zvani „Amerikanac“. U groblju bio je bager Petko Gradinac doveo je četri zatvorenika koji su kupili komade tijela što spadne sa bagera. Ovi momci su se zvali Ismet, Almir, Fuad i Fadil Ferhatbegović iz Papraće, Memića i Capardu što ih je vojska zarobila u svibnju 1992.godine.

Fap je bio natovaren, ja sam dovezao mercedesa, parkirao pored bagera i posmatrao utovar, poslije nekoliko zahvata kašikom pojavila su se komplet tijela ljudi, nisu se raspala jer su bila u ilovači i duboko zakopana. Poznao sam tijelo Salaharević Zumre krojačice, bila je glava razbijena, bila je bez suknje gola, Hasan njen muž, druga kašika bila je tvoja sestra ista kakva je bila živa u garderobi, meni su suze potekle iz očiju, toliko mi je žao te žene i krojačice Zumre jer je šila mojoj suprugi trudničke haljine. Ovo su sve gledali moje starješine i predsjednik Milenko Stanić koji se smijao i keslao kad je vidjeo Zumru golu. Ovaj zločin ću ispričati javno i želim da dođe sud na lice mjesta i da se izvrši rekonstrukcija i da kažem gdje su bile jame a zna se ko je pobio ove ljude.

Poštovana gospođo

Ovo sam vam morao prezentirati da znate tko je ubio vašu sestru jer bi i ja volio znati tko je ubio mog oca. Zato neću da ležim nevin, ja sam plakao svako suđenje, jer vidim da je sve namontirano i skrivaju naredbodavce i ubojice. Iz tih grobnica odvežena su četiri kamiona a ima još jedna, također imaju još dvije grobnice, pun autobus žena, djece, staraca na liniji razgraničenja gdje nije pronađen i u blizini Šekovića ima masovna grobnica, to sam saznao i znam mjesto gdje se nalaze. Molim vas, u šumi je pronađena grobnica, tu je bio drugi dan bager isto Lošić Ljubisav i po danu smo vozili mrtve logoraše jer su nam rekli da su iz logora tijela bila sva raspadnuta i strula, samo su bile kosti u gardarobi i ovdje su bile moje starješine, sa Nivom su dolazili, vozio ih je policajac, i sad aktivni Rebić Nenad, isti su bili na Ogradicama gdje nismo mogli izlaziti sa kamionima već nas izvlačio zglobni traktor vlasništvo srpskih šuma iz Vlasenice a vozio ga je Mozić Novica.

Za ovo niko ne odgovara, ovo je sakrio sve Milorad Barašin najveći zločinac koji oslobađa sve zločince, lidere a obične ljude kazne smrtnim kaznama, sudac Zoran Božić mene je osudio na smrt a Kličković oslobodio pa koja je ovo pravda. Meni Božić Zoran nije dao ovo da iznesem a kad me je presudio ja sam ga zvao da dođe na „Kulu“ i došao mi je sa asistenticom i u četiri oka rekao mi je da šutim na apelaciji. Međutim, ja sam bio u bolnici operiran na Koševu i sva mi je dokumentacija pokradena u KPZ Kula što sam pronašao u Tužiteljstvu Suda BiH poslije moje presude 9. travnja, ja sam se zaprepastio sa čim se Tužiteljstvo služi i kako se montiraju izjave i skrivaju najodgovorniji ljudi i teške ubojice i kako su vršili procjene oko određivanja ocjena ko će doći na Sud BiH.

Davorin Jukić, sudac odabrao je predmet, mene niko nikad saslušao a tim istražitelja bio je na terenu kojem je upravljao Bajro Kulovac, Stanišić Goran i drugi. Sve su izjave montirane samo da sakriju najglavnije zločince Stanić Radenka, koji je primao u policiju najveće zločince pa čak ljude koji su imali teška ubojstva. Klao muslimane u miru, Ferida Đelmića iz Nevačke sa Han Pijeska a to je bio Mimović Stevo, nije odležao ni kaznu u KPZ Foča već je pobjegao iz zatvora kada je počeo rat 1992. godine.

Toga zlikovca primio je Stanić u policiju koji je ubijao ljude na Stanićeve oči u PS premlaćivao na mrtva imena po zatvoru tukao ljude ali on je sakriven. Rikanović Dragiša, pa mnogi aktivni policajci, ali svi su oslobođeni a na meni su se slomila kopla, ja sam sam žrtva za PS i svu općinu Vlasenica. Samo što sam sa druge općine. Mojoj porodici prijećeno je da ih pobiju u koliko ja progovorim, ja ovdje imam teške probleme, pa mi prijete da će me ubiti ukoliko budem svjedočio ili kazao o ovome. Ja sam odlučio da svjedočim istinu pa neka poginem.

Drugi zločin Stanića braće, poginu drugi rođak Kraljević Milenko, brat Kraljevića Miroslava poslanika SNSD-a komadanta specijalaca i bila je sahrana 30. svibnja 1992.godine. Kraljević je 4. lipnja u popodnevnim satima izveo iz zatvora kod suda 28 zatvorenika staraca u autobus Dubrava marke srpske šume, vozač Trifunović Slavko i odvezao 3 km od grada i njegova sestra Kraljević Višnja zvana „Beha“ sve postreljala, za ovo ću biti svjedok da se uvjerite, prvi je strijeljan Džodžajević Ibrahim, a meni je stavljen na teret u optužnici da sam ga odvezao i riješio slobode, a Stanić ga je zatvorio i njegovi su ga rođaci prebili, ja sam ovo iznio na obnovi postupka ali predsjednik vijeća Davorin Jukić me je spriječio, nisu mi dali da pričam. Također, na ročištu ja sam pozvao predsjednika SO Stanić Milenka kao svjedoka, na žalost on je lagao da nije znao za logor „Sušicu“ i nasmijao se na upit tužitelja, citiram „da li ste gospodine Staniću znali za logor”? – Nisam!

Poštovana gospođo

Ovo je detalj mali što sam vam prezentirao na ovom papiru ali želim da me pozovete na razgovor i da odemo na teren da se uvjerite da je ovo istina i da odgovaraju pravi zločinci. Ja vas molim da objavite u medijima detalje ubojstva vaše sestre i glavne zločince i to u najčitanije novine „Avaz“. Ali nemojte spominjati moje ime zbog sigurnosti moje porodice i naše daljnje suradnje. Nisam mogao prije ostvariti sa vama kontakt jer me je spriječila nagla bolest debelog crijeva i slijepog crijeva što sam operiran, na Kuli su me pokušali otrovati i inficirali su mi rane, nema šta nisu radili samo da ne iznesem ovu istinu.

Ja sam dao izjavu tužitelju prije ročišta i ona mi je davala 8 godina prije izjave a kad sam počeo spominjati moje šefove nudila mi je 5 godina, ali moja obrana rekla je 8 godina samo da me zbune da ne idem u nagodbu. Također, moju izjavu tužiteljica Sanja Jukić dala je braniteljima Todorović Todoru i Golić Radu iz Vlasenice da spriječe mojim svjedocima da svjedoče i da mene osude. Ja neću ostati na ovom, ako treba ja ću pisati i Haškim istražiteljima i Glavnom tužitelju. Molim vas da pronađete preko interneta Pinjić Safeta invalida prije rata kog sam spasio i njegovu kćerku od 2 godine. Mirelu Pinjić, student medicine na Koševu, Safet je u Chicagu, da se uvjerite. Puno vam hvala na suradnji i na razumijevanju.

S poštovanjem Bastah Predrag.

Predrag Bastah, pisma

(bosnjaci.agency)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime