Bratunac, Vlasenica – Bosna i Hercegovina se proteklih sedmica borila s poplavama, saniraju se milionske štete. Međutim, BiH se još bori s aktivnim i pasivnim klizištima kojih je više od 200.
Mještani Cerske znaju šta je poplava jer su je već iskusili u protekle dvije godine, pa i prije, ali su protekle sedmice spoznali i vidjeli užas klizišta.
– Samo čuješ „klik“ i već osjetiš kako se zemlja miče i sve nosi pred sobom. Sekunda jedna i vidiš čitavo brdo kako se strovaljuje na kuće. Noge se oduzimaju, mozak stane, sve tijelo odumire. Čovjek je rođen s instinktima, pa ga to donekle spašava možda u tako kritičnim situacijama. Ili se prepusti ili bježi – kaže Fahrudin Dobrača iz Kluba spasavalaca 2000 Sarajevo.
Ekipa bh. novinara je s timom ljekara Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu prošlog vikenda posjetila Konjević-Polje i Cersku.
“Heroji u bijelom” ovom humanitarnom akcijom nastojali su pomoći ljudima u Konjević-Polju i Cerskoj jer su od Bratunca udaljeni 25 km, a nemaju mjesne ljekare, iako ima povratnika Bošnjaka više od 6.000.
I ljekari i novinari dočekani su s radošću. Na licima se vidi njihova patnja, isrpljenost životom i teškim radom. Ali, njihova skromnost, dobrota i nadasve njihov prkos prikrivaju užas koji su prošli, užas u kojem žive.
– Šta ću, malo radim u bašti, malo pobjegnem u kuću. Žena kada je sama i ovako stara kao ja, nema joj druge nego da se bori – kaže Fata Orlović, poznatija pod nadimkom „nana Fata“.
Dokaz njene borbe koju i danas vodi s političkim strukturama RS-a je i dalje pred njenom kućom. Hoće li se izboriti ? Vrijeme će pokazati.
Međutim, u skromnoj baštici nana Fata je zasadila svega pomalo, luka, paradajza, paprika, peršuna, salate, ali kaže da je najviše raduje njena smokva, koja bi ove godine trebala dati svoje prve plodove.
Požalila se da nema vode u kući, „isključili su mi vodu, kada je bila poplava kamion s voćem je prolazio tuda, namjerno mi nisu dali ni jednu jabuku. Namjerno“.
Ljekari su pregledali Bošnjake povratnike u Konjević-Polje do poslijepodnevnih sati, uglavnom su to bili hronični bolesnici, dijabetičari, astmatičari, nekima je tlak povišen i zbog novonastale stresne situacije, glavobolja. Ali su djeca zdrava, čista, lijepa i bistra.
Jer, kako je kazao doc. dr. Faruk Alendar, s Klinike za kožne bolesti, ovdje i ne postoje uvjeti za neku epidemiju i zarazne bolesti, zbog geografskog položaja, nema puno ravnice, teren je brdovit, te se voda ne zadržava puno.
Bošnjaci Konjević-Polja i Cerske nemaju primarnu zdravstvenu zaštitu, te apeliraju da se učini sve da im iz Bratunca ili iz nekog drugog mjesta dođu doktor i medicinska sestra.
Svi se slažu da treba naći načina da se barem mladi ljekari stimuliraju i šalju u ruralna područja. Tako će steći i praksu te kako je jedan mještanin kazao „naučit će šta je život na selu“.
Sekretar Mjesne zajednice Konjević-Polje Ibrahim Ibrahimović navodi da su im potrebne bušilica, brusilica, aparat za varenje, produžni kabal od 50 metara jer im je to prijeko potrebno da bi sami donekle sanirali štete. Dodaje da im je potrebno i sjeme za sjetvu.
– Očekujemo pomoć države ukoliko hoće da ostanemo ovdje, jer je ostanak i opstanak ovdje temelj države – kazao je Ibrahim Ibrahimović i dodao da su im trenutno potrebna kolica, lopate, higijenski paketi, trnokopi, čizme koje su najbitnije u ovom trenutku.
Iz Konjević-Polja je konvoj ljekara i novinara krenuo za Cersku. Tamo je situacija drugačija. Prve slike Crske su da ljudi lopatama i krampovima produbljuju korito rijeke.
– Već dvije sedmice radimo ručno. Produbljujemo korito rijeke u nastojanju da je vratimo u njenom toku, da je usmjerimo. Umorni smo…ja ne mogu više – kaže mještanin Cerske. Sami su organizirali ovu akciju, jer nema im ko pomoći. A trebaju im “samo jedan bager i jedan kamion”.
Druga grupa mještana Cerske se orijentirala na gradnju mosta koji nije porušila bujica, nego šleper koji je, kako kaže jedan mještanin, „dovozio hranu za zaseok Čelebići iz kojeg su svi ljudi otišli jer im je prijetilo klizište“.
Učiteljica područne škole „Vuk Karadžić“ u Cerskoj, Nizama Sejmenović kaže da ima 34 učenika. Djeca su im utjeha u ovim trenucima. Njena kuća je odmah pored potoka. Kada su se dva potoka slila u jedan, borba je bila teška, ali zahvaljuju Bogu da su svi živi i zdravi.
– Čim počne kiša, odmah počnem da se tresem. Ne treba nama hljeba, hvala Bogu nismo gladni. Imamo stoku, živimo od svog rada. Ali treba nam samo popraviti put i most da bismo mogli mlijeko transportovati – govori kroz plač učiteljica Sejmenović i kaže da im niko nije pomogao.
Improvizirani most napravili su od balvana koje je bujica donijela. Svjesni su toga da ovaj most ne može podnijeti veliki teret, ali privremeno je dobar, da ljudi mogu prolaziti.
A ovi ljudi su skromni, pošteni, vrijedni. Ovi ljudi su ponosni i ponavljaju da im ne treba ništa osim jednog bagera i jednog kamiona. Ništa više osim toga.
Došao je i poziv od mještana zaseoka Hasanovići koji trebaju ljekarsku intervenciju za stariju ženu. Ljekari su krenuli ka brdovitom zaseoku, a tu su i Čelebići. Makadamski put je od poplava i višednevnih kiša pun rupa. To nije jedini problem. Klizišta su aktivna.
U zaseoku Hasanovići ima malo ljudi, većina je napustila svoje kuće zbog klizišta. Možda se oni i vrate, ali u Čelebićima je mukla tišina.
Svi mještani Čelebića, Bošnjaci povratnici, opet su napustili svoje kuće. Neke je odnijelo klizište. Tužno je u Čelebićima. Mukla tišina. Svi hodaju na prstima da ne bi „remetili“ taj muk. Stiče se utisak da je dovoljna jedna glasnije izgovorena riječ, da se opet aktivira klizište.
Iako je vegetacija bujna, lijepa, sve je to opsjena. Jer, kako kaže Fahrudin Dobrača, „ja sam kao na iglama, samo osluškujem onaj poznati zvuk, kada treba bježati ili se prepustiti klizištu, zemlji koja nosi sve pred sobom“.
Iz zemlje se vidi pokoji krov kuća…razbacano drveće… selom opustošeno, nestvarno… Džamija je zatrpana klizištem. Ali, kao elif, iako ranjena, munara džamije je ostala da stoji ponosna, ispunjena nadom kao i Bošnjaci Cerske i Konjević-Polja.
Vođa ljekarskog tima koji je posjetio Cersku i Konjević-Polje bio je doc.dr. Adnan Dizdar, Klinika za ortopediju i traumatologiju, a sa njim su bili: dr. Nermin Sarajlić, Klinika za infektivne bolesti, dr. Ifet Filipović, Klinika za bolesti srca i reumatizam, dr. Abel Baltić, Klinika za vaskularne bolesti, prim.dr. Jasminka Abduzaimović- Maglajlić, Klinika za plućne bolesti, doc.dr. Faruk Alendar, Klinika za kožne bolesti, dr. Indira Delihasanović, Klinika za pedijatriju i dr. Tanja Šimšić, Klinika za pedijatriju….
Svi su željeli učiniti i dati nešto od sebe da se ljudima pomogne, a ovi ljudi doista ne trebaju puno. Samo jedan bager i jedan kamion. Jednog ljekara i jednu medicinsku sestru…
(FENA)
