Objavljena zbirka priča o golgoti Zije Ribića: Ubicama sam oprostio jer želim normalno živjeti

0
2
Objavljena zbirka priča o golgoti Zije Ribića: Ubicama sam oprostio jer želim normalno živjeti

Zvornik – Prvo strijeljanje, a potom buđenje na leševima u lokvama krvi, slike su iz juna 1992. godine koje Zijo Ribić iz Zvornika nikada neće moći zaboraviti.
Uz teško breme koje su mu pripadnici paravojne formacije “Simini četnici” u Skočiću kod Zvornika nametnuli ubistvom oba roditelja, šest sestara i brata, ovaj 32-godišnjak danas u Tuzli korača kroz život.

Sa ožiljkom na vratu od uboda nožem te ožiljkom od metka, kojeg su u to vrijeme u osmogodišnjeg dječaka ispalili “Simini četnici”, ovaj hrabri mladić svoju životnu golgotu ispričao je i koordinatoru nekoliko projekata u Fondaciji Alexander Langer u Italiji Andreu Rizzi Goldsteinu.

To je rezultiralo nastankom zbirke priča pod nazivom “Io non odio/Ja ne mrzim” koja je nedavno ugledala svjetlost dana.

U razgovoru za Klix.ba Ribić kaže da, i pored činjenice da je preživio stravičan masakr u kojem je izgubio cijelu porodicu, u njegovom životu mržnji mjesta nema.

“U ratu sam izgubio cijelu porodicu, ali sam odgovornima oprostio kako bih normalnim životom mogao nastaviti živjeti. Upravo zbog toga sam ispričao svoju priču kojom želim poslati poruku, posebno mladim ljudima, da danas ne trebamo davati mjesta mržnji. Ako mislimo da živimo normalnim životom oprost je neminovan”, kaže Ribić za Klix.ba.

U zbirci, čija će promocija biti upriličena u subotu u centru Snop u Sarajevu, Ribić u ne tako opširnim crtama opisuje ratna dešavanja, gubitak porodice, ali i načine pomoću kojih niti u jednom trenutku nije želio posustati u životu.

“Knjiga je trenutno dostupna samo na talijanskom jeziku. U okviru ovog projekta također je urađena i izložba fotografija autora Zijaha Gafića. Trenutno interesovanje za ovu priču vlada i u Njemačkoj, a postoji mogućnost da ona bude prevedena i na njemački jezik. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, još uvijek nema ponude da knjiga bude prevedena na naš jezik“, ističe Ribić.

Naglašava i da trenutno ima jednu veliku želju.

“Želja je zapravo da cijelu svoju priču pretočim u jednu veliku knjigu u kojoj bi do najsitnijeg detalja opisao svoj cjelokupan život, od rođenja u Ljubljani pa do danas u Tuzli. Jednom takvom knjigom želim pokazati koliko je lijepo živjeti sa ljudima koji ne pričaju o nacionalizmu i mržnji”, ističe sagovornik portala Klix.ba.

Dodaje da se ljudi trebaju pomiriti i krenuti naprijed. Ne treba gledati na prošlost, jer za ono što se desilo, napominje Zijo, nisu krivi njegovi vršnjaci kojima poručuje da trebaju živjeti u zajedništvu iz kojeg mogu proizaći samo lijepe stvari.

“Međunacionalna mržnja, koja i dalje, nažalost postoji u BiH, u Tuzli se zaista ne osjeti. To se najbolje vidi po praznicima. Apsolutno nije bitno čiji je praznik, svi ga skupa slave i čestitaju jedni drugima. To mi je zaista drago što mogu vidjeti”, nastavlja Ribić koji veliki broj prijatelja ima u Srbiji i Crnoj Gori.

U Tuzli živi od 2001. godine, a u Domu za djecu bez roditeljskog staranja proveo je četiri godine. Trenutno radi kao kuhar u restoranu Hotela Tuzla. S obzirom da još uvijek nema riješeno stambeno pitanje, s menadžemntom hotela postigao je dogovor te mu je iznajmljena jedna hotelska soba.

(Klix)


Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime