O mezaru djevojke šehida u Donjem Vakufu

0
21

mezar2-620x330Donji Vakuf – U Donjem Vakufu na prostoru između Doma zdravlja i stmbenog objekta zvanog „Žuta lamela“, nalaze se ostaci Kutanjskih mezarja. Prema tekstu na uzglavnom nišanu naše davne heroine, Kutanjsko mezarje je bilo aktivno i 1696. godine.

Božijom voljom, od cijelog mezarja koje se prostiralo od trase šumske željeznice do ulice koja vodi prema Autobuskoj stanici, ostala su dva nišana. Jedan od njih je uzglavni nišan Djevojke šehida.

Ovo mezarje je postepeno uništavano poslije Drugog svjetskog rata do danas.

Da bi se moglo odgovoriti na pitanje otkud na toj lokaciji pomenuti mezar, bilo bi uputno osvrnuti se na historijske periode, odnosno, na vrijeme od bronzanog doba. Bolje reći, na kontinuitete življenja i bitisanja ljudskih naseobina, naselja na prostoru današnjeg Donjeg Vakufa, kroz protekla tri milienijuma.

O tome svjedoče materijalni dokazi i zapisi raznih putnika – izaslanika koji su prolazili ovim prostorima tokom više stoljeća.

Materijalni dokazi su slijedeći:

1. Prahistorijska nekropola neposredno uz rijeku Vrbas otkopana 1983. godine na prostoru Katića bašče. Nađena je bronzana ženska ogrlica (torkves). Datirana je na period kasnog bronzanog doba, odnosno, na 10.-9. stoljeće stare ere. Torkves se nalazi u zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

2. U ulici Klimenta, u slučajno otkopanoj grobnici nađen je kratki bronzani mač. Procijenjena starost je na 9.-8. stoljeće stare ere. Mač se nalazi u zbirci Zemaljskog muzeja BiH.

3. Prahistorijska naseobina na Čolacima. Nađeni ostaci – tragovi radionice gdje se topila željezna rudača. Priocijenjena starost – željezno doba  – 5. stoljeće stare ere.

4. Ilirska koplja nađena na Baginoj strani. Nađeni su ostaci glinenog posuđa sa ukrasima. Starost je 2.-1. stoljeće stare ere.

5. Ostaci ilirsko-rimske utvrde na Gradini u centru Donjeg Vakufa. Starost je procijenjena  na 2. stoljeće stare ere.

6. Ostaci Rimskog groblja u Studenoj česmi. Otkopana je zidana rimska grobnica na svod, te zidovi velike bazilike. Utvrđeno je da na tom lokalitetu ima još istih neotkopanih grobnica (Ugarkova bašča, u dvorištu njihove kuće, te ispod same kuće. Vlasnica nije dozvolila da se otkopavaju grobnice dok je ona živa. Ovaj lokalitet je od Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika BiH proglašen zaštićenom zonom.).

Materijalni tragovi iz kasnog bronzanog doba otvaraju dalja pitanja kako i gdje se mogla nalaziti prva naseobina iz tog historijskog perioda. Manja nekropola u Katića bašči nije tu nikla kao osamljen slučaj. Morala je biti vezana za neku naseobinu na užem prostoru sadašnjeg Donjeg Vakufa. To bi moglo biti na nekoj uzvisini gdje nisu prijetile vode Vrbasa i Oboračke rijeke. Takav lokalitet je jedino mogao biti od Bukića brijega, pa naviše prema Trzni i Studenoj česmi.

Iz željeznog doba dosadašnji rezultati arheoloških istraživanja upućuju na postojanje veće naseobine na vrhu Bagine strane. Tu se nalazi manje naselje zvano Čolaci. Do sada su izvršena početna iskopavanja od strane arheologa Zemaljskog muzeja BiH. Radovima je rukovodila magistar Andrijana Pravidur. Naprijed pomenuta radionica – topionica željezne rude traži odgovor – odakle se mogla dovlačiti željezna ruda na taj lokalitet.

Iz historijskog perioda pred kraj stare ere nalaze se i danas ostaci keramike, vrhovi ilirskih kopalja, ilirske grobnice i to na širem prostoru od Čolaka do uzvisine zvane Čupinac. Ovaj lokalitet trebao bi imati prioritet u narednim arheološkom istraživanju.

Na lijevoj obali rijeke Vrbas, na Gradini, i danas se na samoj površini zemlje mogu naći ostaci cigle, keramike. Još je vidljiv otkop – rov koji je odvajao utvrdu od grebena Vučinac.

Na užem dijelu Donjeg Vakufa od istočnih padina Bagine strane preko Studene česme, pa sve do Klimente, nalazilo se neko naselje, naravno oblik naselja i veličina je zavisila od vremena u kojem je egzistirala.

Prema podacima – nalazima arheologa u Studenoj česmi u kasnoantičkom periodu se nalazilo veliko groblje i bazilika. O tom nalazu je Adnan Busuladžić, areholog Zemaljskog muzeja, izjavio slijedeće: „Ovdje je riječ o značajnom groblju, kao pratećem sadržaju nekog antičkog mjesta upravnog ili administrativnog sadržaja, s obzirom na to da se radi na lokalitetu koji je eksploatisan u građevinske i poljoprivredne svrhe nije otkopan cijeli objekat, ali je ono što smo našli – istražili ukazuje na to da se radi o većem sakralnom objektu, vjerovatno o kasnoantičkoj crkvi.“. (IZVOR: Dnevni avaz, 6. 6. 2010.). Bazilika kao i objekti spomenutog rimskog naselja razrušeni su 5. stoljeću nove ere, u provali Slavena i Avara. Šire o tome sam pisao u publikaciji „Prilozi o kulturnoj baštini Donjeg Vakufa II“.

Ovdje bih napomenuo da je prvi most sa pet lukova preko rijek Vrbas u Donjem Vakufu sagrađen u vrijeme Rimljana.

U srednjem vijeku, u vrijeme srednjovjekovnog bosankog kraljevstva, na već spominjanom prostoruVkufa život se nastavljao, još su živa sjećanja – legende na taj period.

Studena česma nosila je naziv Crkvena. Pojam trzne je slavenskog prijekla. Trzna se prostorno nastavljala na Studenu česmu, a nalazila se na sadašnjem raskršću uilica Široki sokak, Dugi sokak i Kaldrma (stari nazivi ulica). Naziv Klimenta asocira na monaha Kilmenta. Ovi pojmovi i toponini se mogu naći u putopisima putnika koji su prolazili ovim karajevima. U prilog ovome ide legenda o ljetnikovcu kraljice Katarine. Legenda se prenosila sa generacije na generaciju. Ljetnikovac iz legende danas se naziva Kulina i nalazi se na tom lokalitetu, to svjedoče ostaci. I danas straiji stanovnici Rudine znaju gdje se nalazila lokacija, odnosno, toponim Kulina. Iznad naselja Rudina jedno omanje uzvišenje se naziva Križ. Taj naziv treba vezati za srednjovjekovne stanovnike, bosanske katolike. Tada je dio stanovništva ispovijedao katoličku vjeru, jer su isti živjeli i na prostoru Rudine, Milića, Kopčića i dalje u pravcu Vesele kod Bugojna.

Iz ranog srednjovjekovolja ostali su zapisi o dva utvrđenja, odnosno, o njihovim ostacima. Prema predaji mještana Vakufa, koji su to prenijeli putopiscima, pomenute utvrde su nazivane Gornji i Donji Novi. Donji Novi se nalazio na desnoj obali rijeke Vrbas uz Rimski most. Gornji Novi je bio na lijevoj obali Vrbasa, na lokalitetu Donja Kutanja. U prenesenom sjećanju mještana, od kamena utvrđenja Gornji Novi građena je i Baš- džamija u Donjem Vakufu. Navodno, ostaci Gornjeg Novog su korišteni za gradnju kule u Gornjoj Kutanji. Sam pojam Novi asocira na postojanje nekog ranijeg naselja u gornjem dijelu Donjeg Vkufa. To bi moglo biti naselje iz Rimskog perioda na već  pomenutom prostoru. Ovaj podatak ide u prilog tvrdnjama da se kontinuitet življenja u Donjem Vakufu događao u više historijskih perioda.

Padom Jajca 1463. godine i njegovim osvajanjem od strane kršćana (pretežno Mađari) formairana jajačka banovina. Ista je trajala oko 60 godina, sve do 1527.- 1528. kada je Jajce i ostali dijelovi banovine pali pod osmansku vladavinu. Poslije toga započinje intenzivna islamizacija i na ovom području. Naši preci, Dobri Bošnjani, prelaze na novu vjeru, islam. Kao pripadnici Crkve bosanske bili su pod jakim uticajem arijanstva (to učenje potiče od Arija, prezbitra aleksandrijskog). Arijanstvo koje je zvanična crkva smatrala herezom nije priznavalo Isusa kao sina Božijeg i po pogledu na svijet bilo je blisko Crkvi bosanskoj.

Naši preci – Dobri Bošnjani su živjeli na cijlom prostoru općine, o tome svjedoče i 566 stećaka koje je izbrojao Nasuf Fazlagić 1983. godine. Njihova naselja su bila razasuta od podnožja Krive jelike, Stolovaša, Dekala, od Babina sela prema Vakufu, na cijelom području oboračke kotline, te na skakavačkom području. Posebno je bio naseljen prostor oko Starog Sela i Dobrog Brda.

Da su islam primali na svojim pređašnjim naseljima svjedoče i muslimanska groblja – mezari, čiji se ostaci i danas mogu naći uz naselja.

U takva naselja spada i Kutanja. Još postoji poneki polomljeni nišan starih mezarja iznad Gornje Kutanje, kao i dva mezara u Donjem kutanjskom groblju. Donja mezarja su se nalazila od trase bivše šumske željeznice pa do današnje ulice 770 Slavne brsdske brigade. Ovo mezarje je bilo oktivno krajem 17. stoljeća (1696. godina). U zadnjih desetak godina 17. Stoljeća Mlečani i Uskoci iz Dalmacije su provaljivali i u Skopaljsku dolinu. Ti prodori i zločini koje su činili bili su dio osmišljenog plana Mlečana da se oslabi osmanlijska vlast, kako bi prošrili svoje posjede na teritoriju tadašnjeg ejaleta Bosne. Nasrataji na naše prostore bili su posebno intenzivni od 1693.-1697. godine. Uskoke su predhodili vojskovođe Janković i Vučković, Mlečane vojskovođa Letrušić. Ove napade su naši preci konačno presjekli 1697. godine kod Kupresa. Uskoro su počeli pregovori Mlečana i Osmanlija, koji su rezultirali mirom u Sremskim Karlovcima 1699. godine. Tada su utvrđene granice Bosne koje i danas postoje.

U naprijed pomenutim provalama Mlečana na Skopaljsku kotlinu 1695. godine poginula je i vakufska heroina – Djevojka šehid. Srećom – sudbinom, od Donjih kutanjskih mezarja ostao je i uzglavni nišan sa mezara naše heroine.

Na nišanu je uklesan topuz i tepeluk, te tekst na arapskom pismu. Zasada se uspjelo pročitati dio teksta – natpisa koji glasi: „ La ilahe illellah Muhameden Resulullah u mubarek danu Er-Rahman ( 11. 1.)„ 1168. godine po hidžri što odgovara godini 1696. godini, računa se da je te godine podignut nišan.

Društvo za zaštitu kulturno historijske baštine Donji Vakuf je ogradilo oba nišana. Ograda nije adekvatna, ali su nišani sačuvani od uništenja. Ove godine postavljen je natpis koji upučuje građane čiji je mezar. Inače, odnos susjeda iz okolnih zgrada kao i općinske inspekcije, od koje je traženeno da zabrani sušenje ponjava i ostale robe uz sami mezar jesu sramni.

“>mezar1
“>mezar4
“>mezar3
(dvvijesti.info)


Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime