24. Mart 2015

MEXICO-BANGLADESH-YUNOS-LECTURESarajevo  ̶  Siromašni ljudi su kao bonzai drvo. Uzeli ste sjeme od najvećeg drveta u šumi i posadili ga u saksiju. Sjeme koje ste uzeli je dobro, sve je u redu sa njim, ali mu niste dali dovoljno prostora da se razvije i zato je ostalo tako malo. Tako isto i siromašni ljudi. Sustav im nije omogućio prostor da razviju svoje potencijale.

Ovako objašnjava svoje viđenje siromaštva Muhammad Yunus, bankar, socijalni poduzetnik, ekonomista, osnivač Grameen banke koja je davala kredite onim najsiromašnijima koji nisu mogli dobiti kredit kod komercijalnih banaka. Za svoje djelovanje je 2006. dobio Nobelovu nagradu za mir.

Ova asocijacija mu je, kaže, pala na pamet kada je prilikom obilaska korisnica Grameen banke, koja daje kredite samo siromašnim ženama, susreo sa jednom ženom i njenog kćerkom.

“Vidite te žene, koje su većinom nepismene, kojima rade sa kćerkama, koje su iste kao majke. I onda pričate sa kćerkom i pitate je sviđa li ti se raditi sa majkom, a ona kaže da ne radi sa majkom nego kao ljekar u bolnici u gradu. A da bi došla do zvanja ljekara uzela je zajam za obrazovanje Grameen banke. Onda vidite da se situacija promijenila zahvaljujući tome. I onda vas pogodi pitanje:” Je li i mama mogla biti isto ljekar da joj je društvo pružilo mogućnosti?”. Zato sam se zapitao je li siromaštvo prisutno zbog nje ili zbog nečeg drugog. Uvijek dođem do istog odgovora-u pitanju je sustav”, priča ovaj nobelovac.

On je  tijekom svog boravka u Sarajevu, ovaj vikend, predstavio model socijalnog poduzetništva kakav razvija u cijelome svijetu i koji je zasnovan na tome, kao i svako socijalno poduzetništvo, da profit od poslovanja investira u rješavanje problema društva.

Prilikom svog boravka u Sarajevo naveo je da ukoliko BiH želi ,može se uključiti u razvijanje ovakvog modela. ”Naš cilj je da iniciramo ovaj proces, da pomognemo mladim ljudima da odriješe svoje potencijele i kreativnost kako bi mogli rješavati probleme oko njih”, kazao je on.

Yunus  je osnovao Grameen bank u Bangladešu koja je posuđivala novac onim najsiromašnijima koji nisu ničim mogli garantirati da će vratiti novac i zato nisu mogli dobiti sredstva od komercijalnih banka. Ovo je bio pionirski način mikrofinanciranja koji se proširio diljem Bangladeša i u drugim zemljama svijeta.

Sada ova banka ima oko pola milijuna zajmoprimaca od čega je više od 97 posto žena. Banka je u vlasništvu zajmoprimaca koji su u upravnom odboru banke i donose odluke. Odlučili su se za pozajmljivanje ženama jer je statistika pokazala da su zajmovi dati ženama imali veće poziitvan efekt na čitavu obitelj i lokalnu zajednicu.

Ovaj nobelovac zastupa zanimljive teze o funckioniranju poslovnog svijeta i načinu poslovanja. On smatra da ako promijenimo gledište na način kako treba funkcionirati ekonomija da bi mogli imati svijet sa 0 post siromaštva, 0 posto emisije karbon dioksida i 0 posto nezaposlenosti.

Smatra da je to realno i moguće. Sebe vidi kao nekoga koji svojim idejama poboljšava a ne urušava model kapitalizma. Pitanje sa kojim se često susreće je, kaže, što će se dogoditi ako se oduzme motiv profita u biznisu, koji je bit kapitalizama.

NOBELOVAC KOJI JE POBOLJŠAO KAPITALIZAM: PROFIT NIJE JEDINI IMPERATIV BIZNISA

On navodi ne spori da je profit imperativ u biznisu, ali se ne slaže sa teorijom da je jedini.  ”Mi smo tu uveli drugu mogućnost. Zarađivanje novca čini ljude sretnima, ali isto tako činjenje drugih sretnima je super sreća. Sada morate odlučiti hoćete trčati za jednom ili drugom vrstom sreće.  Mladim ljudima sa kojima se susrećem, koji još imaju otvoren um, kada im dajem ove dvije opcije-zarađivanje novca samo za sebe i zarađivanje novca kako bi druge učinili sretnima, riješili probleme i promijenili svijet- većina njih bira ovo drugo”, navodi on.

”Kapitalizam je uvijek ponosan na to da daje ljudima opcije, ali  opcije daje u svemu osim u biznisu. Jedina opcija u biznisu je profit. Ja unaprijeđujem kapitalizam u tom smislu jer dajem mogućnosti tj. da se možete odlučiti za jedno ili drugo ili oboje. Biznis bez profita, ali ste koncentrirani na rješavanje problema. To je bit socijalnog poduzetništva”, navodi Yunus.

 Obično se ističu pozitivne strane filantropije i doniranja novca, ali Yunus smatra da sa novcem od donacija možete pomoći ljudima, ali taj novac se samo jednom koristi jer se on ne vraća.

”Ako ga transformirate u društveno poslovanje, što znači da ćete ostvariti isti cilj-pomoći ljudima, samo imate više mogućnosti koje se ogledaju u tome da se novac u društvenom poslovanju odlazi i vraća se i sa njim možete uraditi još dobrih stvari. Ovim imate veće efekte. Ako usporedite filantropiju i socijalni biznis vidjet ćete da je ovo drugo moćnije jer može uraditi puno više dobrih stvari”, smatra ovaj nobelovac.

Navodi da nas ovo vodi do izmjene određenog poretka u svijetu u kojem zarađuje samo jedna grupa sebičnih ljudi. Smatra da kapitalizam gleda na čovjeka jednodimenzionalno, i to kao sebičnog robota kojemu je glavni cilj ostvarivanje profita.

“Prava ljudska bića, kakvi smo svi mi, su drugačija. Mi smo multidimenzionalni -sebični i nesebični u isto vrijeme,  ali ova nesebična dimenzija nije uključena u ekonomsku teoriju. Teoritičari smatraju ako želite biti nesebični trebate otići iz svijeta ekonomije i postati filantrop”, navodi on.

Kaže su se oni odlučili za alternativnu opciju a to je biznis koji rješava probleme, a ne ostvaruje profit. “To smo uradili sa mnogo kompanija koje smo kreirali u Bangladešu. Ne želimo da zarađujemo, nego da rješavamo probleme ljudi i nastavljamo to raditi,” navodi on.

RAZVITI SUSTAV KOJI RAZVIJA KREATIVNE POTENCIJALE MLADIH

Smatra da ljudska bića imaju negoraničene kreativne potencijale, ali da smo kreirali sustav koji eleminira te potencijale kod pojednica. ”To je smiješno, ali je tako. Uvijek pričamo o kreativnosti, ali sustav koji smo izgradili stopira ga, drži ga zaključanog”, navodi on .

On ima teoriju da su ljudi poduzetnici po rođenju, stvoreni da kreiraju radna mjesta. “Cilj ne bi trebao biti traženje posla, nego smišljanje kako da kreiramo radna mjesta. Sustav nas je uvjerio u drugačije tj. da moraš raditi za nekoga. Šteta da mlada osoba u vrhuncu kreativnosti počne sa radom na dnu ljestvice. Kada radiš na dnu ljestvice ti više nisi kreativna osoba, jer vaš izravni šef, koje je isto jedna mala osoba ograničena svojim pravilima koje primjenjuje na vas. U procesu kako napredujete prema gore sva vaša kreativnost nestaje. Do kraja života je potpuno izgubite”, objašnjava on.

Smatra da se mladoj kreativnoj osobi treba dati mogućnost da izrazi i istraži svoje kreativne moći te da treba razvijati sustav koji će to omogućiti.

(Ekapija)

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR