BiH – Postoji li ljepši kamen od dijamanta?
Najplemenitija ali i najtvrđa materija u prirodi koja “predviđa brak, i, pretpostavljam, za ženu predstavlja boljeg prijatelja od psa”, kako ga je Sean Connery opisao u svom posljednjem utjelovljenju James Bonda. Dijamant je gotovo idealan – alat je za rezanje, brušenje, poliranje i bušenje, a rijetki, oni najbolji, obrađivanjem se pretvaraju u brilijante. Međutim, iako vječan, dijamant nije savršen.
Historija je pokazala – prelijep je, ali smrtonosan.
Fudbalski dijamant ne razlikuje se pretjerano mnogo od svog prirodnog imenjaka. Sistem je to koji nudi nekoliko odličnih opcija i uz vrhunskog majstora, malo dijamantske prašine i pravilnu obradu, može se vrlo lako pretvoriti u brilijant. Problem je što svaka pogreška, čak i ona najmanja, kako nam je to lijepo pokazao susret s Kiprom prije mjesec dana, vodi u – propast.
Sistem 4-4-2 sa dijamantom u sredini – ili ako hoćete sistem 4-1-2-1-2 – nije nikakva novost u svijetu fudbala, i mnogi treneri su često eksperimentisali s njim. Koristio ju je i Klinsmann ljetos sa SAD-om, a ove sezone Rodgersov Liverpool je u nekoliko navrata izgledao odlično u ovoj postavci. Dugo se raspravljalo i o Van Gaalovoj verziji, a koristili su je, neki više neki manje uspješno, i u Italiji, Njemačkoj i Francuskoj.
Safet Sušić nije bio dijelom ovog svojevrsnog trenda – on se odavno igrao sa veznim redom i često, pokušavajući utrpati na teren dva napadača, koristio dijamant. Prvi put je od starta tako zaigrao u Stockholmu protiv Švedske i jedno vrijeme je to zaista funkncionisalo solidno.
Dakle, šta je to dijamant? Radi se o formaciji koja se bazira na dominaciji u sredini terena i kontroli posjeda lopte. Vezni red je postavljen dosta usko, sa dva pokretljiva napadača ispred sebe. Stoperi su visoko, dok zadnji vezni ima ulogu svojevrsnog korektora, koji popunjava poziciju trećeg centralnog defanzivca i pomaže bokovima. Upravo su bočni igrači, odnosno u ovom slučaju krilni bekovi (wingbacks) ključni u ovom sistemu – oni odrađuju najveći dio posla između dva šesnaesterca, moraju držati tempo devedeset minuta, biti u stanju zatvoriti stranu ali i napraviti prostor veznjacima, odnosno izbaciti napadače u šansu.
U teoriji je dijamant gotovo savršen, jer pruža veliku fleksibilnost i omogućava ekipi da se lako transformiše u 4-2-3-1 ili čak 5-4-1 u odbrani. U posjedu ekipa u ovom sistemu može lako dominirati, stvarati mnogo više šansi od protivnika, i lako ih lomiti. Međutim, u praksi je ovo sistem u kojem 11 igrača mora raditi savršeno, bez greške, i to svih devedeset minuta. Sistem je to koji MORA imati dva pokretljiva i prije svega brza stopera, vrhunske bekove koji će dati širinu, barem tri “radnika” u veznom redu te dva napadača koji će praviti konstantan pritisak na zadnju liniju. Sve ono što Bosna i Hercegovina u ovom trenutku nema.
Najveća mana ovog sistema je, logično, ogroman prostor koji se otvara u vlastitoj trećini terena. To do izražaja pogotovo dolazi u transformaciji u odbranu; visoko postavljeni bekovi ne mogu pokriti bokove, ako ispadne zadnji vezni problem postaje još i veći; kad imate dva spora stopera dobijete ono što smo mi dobili protiv Kipra.
Jasno, dijamant je sistem koji najviše odgovara protivniku koji igra duboko, čeka priliku za kontranapade i ima brze igrače. Koji nema dovoljno kreativnosti u sredini (Ramsey i Allen su otpali), koji ima dovoljno strpljenja i koji će jednom loptom prebaciti kompletan zadnji red i u priliku izbaciti najbržeg igrača (prema FIFA-inim podacima iz aprila Gareth Bale je drugi najbrži igrač na svijetu sa brzinom od 34.7 km/sat) kojeg ima.
Osnovno pravilo u fudbalskoj taktici glasi – sistem prilagodi igračima koje imaš.
Mi bi smo dodali i protivniku s kojim se susrećeš. Dijamant kao sistem – bez obzira što Johan Cruyff kaže da je mrtav – nije loš, ali za njegovu dobru izvedbu trebate jedanaest savršenih kotačića, a to Safet Sušić u ovom slučaju nema. Zadnju liniju mu je pokosila epidemija povreda, ali i bez toga je činjenica da stoperi koje ima na raspolaganju nisu pretjerano brzi. Ključni su, rekli smo, bekovi.
Lijevog beka Sušić u ovom trenutku nema; Mensur Mujdža na desnoj strani daleko je od forme koja je potrebna za ovakvu formaciju. Avdija Vršajević, pokazala je utakmica protiv slabašnog Kipra, ali i njegova ranija izdanja, nema kvalitet da odigra tako nešto. Vezni red? Prcić i Sušić se očito ne snalaze u ovom sistemu, ne rade dovoljno da bi se Pjanić osjećao lakše i time gubimo svu trojicu. Ispred njih su Edin Džeko i Vedad Ibišević, dva klasična napadača koji pritisak mogu držati jedan period, ali nikako devedeset minuta – jednostavno su drugačiji profil igrača.
Da pretjerano ne komplikujemo, dovoljno je sjesti i pogledati utakmicu protiv Kipra i sve se samo kaže. Fudbalski patuljci su nas pobijedili na manama koje dijamant kao sistem ima.
Naravno, uz malo sreće, on može donijeti rezultat, ali za ovako važnu utakmicu pitanje je isplati li se toliko rizikovati?
Prelijep je i moćan, ali često je i smrtonosan.
(sport.ba)
