Na Drini spomenik: Manja džamija za bolji Višegrad

0
4

x13258.jpg.pagespeed.ic.bCDS8UazidVišegrad – “Ne mogu uništiti presudu, ali mogu mjesto zločina”, kaže Bakira Hasečić, predsjednica udruženja “Žena – žrtva rata”, koja rukovodi radovima na kući u Pionirskoj ulici u Višegradu.

A upravo su ovdje 1992. godine, lokalni Srbi, pod vođstvom Milana i Sredoja Lukića (osuđenih u Haagu na doživotnu kaznu, odnosno 27 godina zatvora), spalili više od 70 Višegrađana bošnjačke nacionalnosti

Donedavno žrtve nisu imale pristup stratištu u Pionirskoj ulicu u Višegradu. Ovih dana odlučile su obilježiti godišnjicu žive lomače i odmah se našle na meti općinskih vlasti.
Kuća umjesto memorijalnog centra

Bakira Hasečić naglašava da se radovi na adaptaciji kuće Adema Omeragića izvode jer se u kuću želi useliti njegova kćerka Sumbula Zeba. “Žena će na gornjem spratu opremiti stan u kojem će živjeti, a na donjem spratu bit će memorijalni prostor u kojem će najvjerovatnije biti jedna ploča s ugraviranim imenima zapaljenih, uz njihove slike. Ništa više”, objašnjava Hasečić koja odbacuje optužbe lokalnog SDS-a da se namjerava graditi memorijalni centar. “Ma kakav memorijalni centar, to je čista propaganda i laž. U životu niko nije ni pomislio na memorijalni centar. Sumbula Zeba će živjeti ovdje i ona nam je dozvolila da u donjem spratu napravimo jednu malu spomen-sobu.”

Oko ove kuće već duže vrijeme traje spor, jer je regulacionim planom predviđena izgradnja puta u njenoj blizini. “Ja sam općinskim vlastima rekla neka se taj put gradi ako baš mora i ako je to od javnog interesa, ali da se ostavi bar trotoar da vlasnica može prići svojoj kući. Oni su pristali i izvršena je korekcija regulacionog plana”, kaže nam Bakira Hasečić i pokazuje korigirani regulacioni plan iz 2012. godine. Iste te godine, nažalost, u Višegradu je promijenjena i vlast, pa je na mjesto SNSD-ovog načelnika Tomislava Popovića došao Slaviša Mišković, kadar SDS-a, koji je ustupke prethodnika ocijenio kao dio predizborne kampanje i saopćio da ih neće priznati.

I tako je trasa puta još jednom podlegla promjeni koju je teško opravdati građevinskim potrebama tokom njegove izgradnje. Kako nam pokazuju radnici u Pionirskoj, ulica će imati neku vrstu proširenja i to upravo na mjestu na kojem se nalazi sporna kuća. Nekretnine drugih vlasnika i s lijeve i s desne strane ostat će mnogo bliže putu, pa je očigledno da smeta samo kuća Sumbule Zeba. Njenu kuću već su zapečatili iz Odjeljenja za inspekcijske poslove Urbanističko-građevinske inspekcije.
Rat saopćenjima

Odmah nakon intervencije inspekcije SDS je krenuo u političku ofanzivu. Omladina ove stranke je 21. oktobra ove godine izdala saopćenje koje više nalikuje na otvoreni poziv na linč Bakire Hasečić i Bilala Memiševića, dvojca koje SDS naziva lokalnim šerifima, nego na obraćanje javnosti.

“Hasečićka je jedna žena lopov, kriminalac, optuživana više puta za ratne zločine nad Srbima”, koja je uspjela da “nametne strah cijelom gradu”, odnosno “ljudima koji su 1992. godine neustrašivo stali na branik otadžbine ne razmišljajući o svojim životima i na taj način sačuvali sebe, živote svojih porodica, Višegrad i RS”, a koji danas “ćute, i od straha saginju glavu pred Bakirom”. Memišević, predsjednik Skupštine općine u prošlom sazivu je, pak, “prevejani kriminalac protiv kojeg se pokretalo više krivičnih postupaka”.

Dozvolu za “teror” dvojca Hasečić – Memišević dao je, prema SDS-u, lokalni SNSD i bivši načelnik Tomislav Popović, koji nije spriječio postavljanje spomenika “žrtvama genocida” na lokalnom mezarju Stražište. Usto, Popović je dopustio obnovu džamije koja je, prema navodima SDS-a, “pomaknuta na samu ulicu i dvostruko uvećana s nizom pomoćnih objekata koji prije rata tu uopće nisu postojali”.

Brzo je stigao i odgovor SNSD-a, u kojem se tvrdi da je retorika SDS-a rezultat neuspjeha u lokalnoj politici. Mišković, kažu u SNSD-u, izmišlja probleme kakav je navodni memorijalni centar u Pionirskoj ulici, a, usprkos ranijim obećanjima, ne radi ništa da se spomenik na Stražištu ukloni. Što se pak džamije tiče, SNSD tvrdi da je “izgrađena manja nego što je bila kad je srušena, i to manja nego što je to predvidio regulacioni plan koji je SDS-ova vlast usvojila”. “Svim svojim postupcima ili onim što ne čine pokazuju koliko su uvjetovani dobijenim glasovima na proteklim izborima i dogovorima sa SDA u predizbornoj kampanji. Treba samo pogledati rezultate glasanja u Međeđi, te ko je iz redova SDA zaposlen u općini poslije izbora”, tvrdi se u saopćenju.

Prepucavanje oko koalicije sa SDA nastavljeno je u još jednom oglašavanju SDS-a, u kojem se navodi da je u koaliciji “isključivo sa srpskim strankama”, a da je upravo SNSD tolerirao djelovanje SDA i Bilala Memiševića koji ima “nacionalističke i vehabijske ambicije”.
Kooperacija SDA

Istina, pak, leži negdje između. Prije svega, ni Bilal Memišević ni Suljo Fejzić, današnji predsjednik Skupštine opć“Inspektorica je došla, napravila je zapisnik, i kad sam joj rekla zbog čega je zapaljena kuća, ona mi je odgovorila: ‘Ne pričaj mi te tvoje bajke!’, i tu me dotukla. Ako je za nju pravosnažna presuda bajka…”ine, nikad ne bi dobili svoje funkcije da član 3 Zakona o lokalnoj samoupravi, koji definira proporcionalnu zastupljenost naroda, prema popisu iz 1991. godine, ne nalaže da načelnik općine i predsjednik Skupštine općine ne mogu dolaziti iz reda istog naroda.

U spomenutoj Međeđi, višegradskom selu s pretežno bošnjačkim stanovništvom, većinu glasova dobio je kandidat SDS-a (60 naprema 18). Ipak, stanovnici Međeđe danas o svojoj odluci govore sa žaljenjem. Velik broj višegradskih Bošnjaka s kojima smo razgovarali tvrdi da nikad ne bi glasali za Miškovića da su znali kako će se odnositi prema njima.

Srpske stranke griješe gledajući na lokalni SDA kao na homogenu cjelinu. Dvojica odbornika ove stranke u Skupštini Općine, Memišević i Fejzić, vode dvije različite politike. SDS se izborio da Fejzić zauzme fotelju predsjednika Općine, a zauzvrat je od njega dobio izvjesnu dozu kooperacije. Tako barem tvrdi Bilal Memišević. “Nas dvojica komuniciramo”, rekao nam je Memišević i dodao: “Fejzić je igrač u tom timu i on radi za plaću, ne za interese naroda”. Nekoliko dana pokušavali smo dobiti odgovor Sulje Fejzića o ovoj tvrdnji. Nažalost, on nije bio dostupan.

Memišević potvrdu svoje teze vidi i u tihom pristanku Fejzića na još jednu SDS-ovu ideju “odbrane” Višegrada od sjećanja na rat. Kako ekskluzivno saznajemo, na dnevnom redu Skupštine Općine Višegrad, održane 22. oktobra, našao se i prijedlog Odluke o listi spomenika i spomen-obilježja od značaja za općinu Višegrad. U toj odluci nabrojani su “jedini pravi” spomenici i to oni iz Prvog i Drugog svjetskog rata, te takozvanog odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske.
Višegradski Rusi

Odluka se nadovezuje na kontroverzni Zakon o spomen-obilježjima oslobodilačkih ratova koji je prošle godine donijela Narodna skupština RS-a i koji regulira ovu oblast. Zakon su osporavali i bošnjački i hrvatski delegati u Vijeću naroda, ali je Ustavni sud RS-a odbio njihove primjedbe. Zakon sadrži nekoliko spornih tačaka: neophodnost saglasnosti boračkih organizacija prilikom donošenja odluka o upisu na listu spomenika od posebnog značaja, nepoštovanje civilnih žrtava, te nešto na što se odnose najveće zamjerke, a to je ograničenja prava na spomenike nesrpskim žrtvama. Tako se iz prijedloga odluke jasno vidi da, prema Općini Višegrad, spomenike “zaslužuju” isključivo Srbi, eventualno Rusi, jer se među devet nabrojanih spomenika našao i spomenik ruskim dobrovoljcima koji je podignut na višegradskom Vojnom groblju.

Sporna odluka je u posljednjem trenutku povučena s dnevnog reda, što je samo privremeno rješenje. “Odluku je povukao načelnik”, tvrdi Bilal Memišević, “vjerovatno iz razloga što Višegrad sad živi jednu vanrednu situaciju. U SDS-u su ocijenili da je bilo previše pritisaka na Bošnjake u posljednjih 10-15 dana.” Memišević ne sumnja da će se ova tačka ponovo naći na dnevnom redu sljedeće sjednice, a u međuvremenu vlast će pokušati završiti priču o kući u Pionirskoj ulici i tako se zauvijek riješiti svih pokušaja Bošnjaka da obilježe svoja stratišta. “Očigledno je da se tom odlukom, odnosno prijedlogom, pokušava izbrisati jedan dio kulture i identiteta Višegrada. Na popisu spomenika imate, naprimjer, ruske dobrovoljce, a nijednim slovom se ne spominju Bošnjaci koji su ovdje nekad činili većinu.”
Prijetnje policije i sugrađana

Prema riječima Bakire Hasečić, zbog učestalih prijetnji kuću u Pionirskoj žrtve su počele obilaziti tek prije pet godina. Kao “pakao” Hasečić karakterizira i ponašanje nadležnih službi sve donedavno. Radnici u Pionirskoj redovno su privođeni u policiju na informativne razgovore. Bakira Hasečić zgrožena je i reakcijom inspektorice: “Inspektorica je došla, napravila je zapisnik, i kad sam joj rekla zbog čega je kuća zapaljena, ona mi je odgovorila: ‘Ne pričaj mi te tvoje bajke!’, i tu me dotukla. Ako je za nju pravosnažna presuda bajka…”

I mada, prema riječima Bakire Hasečić, možemo govoriti o poboljšanju položaja višegradskih Bošnjaka, u trenutku dok smo se pripremali za odlazak iz Višegrada, na zidu iznad kuće pojavljuje se žena, a kako naknadno saznajemo od policije, radi se o izvjesnoj Radi iz Zenice koja ispred obližnje škole prodaje sendviče. Riječima “trebali smo vas sve poklati” i psovanjem majke Rada nas ispraća iz Višegrada. Nekoliko dana nakon naše posjete Višegradu na kući u Pionirskoj osvanuo je nacrtan krst i četiri slova “S”. Uništavanje mjesta zločina se nastavlja.

(novovrijeme)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime