Muftija sandžački za Glas islama: “Šehidska krv je najskuplji emanet kojeg su nam preci ostavili”

0
0

123Sandžak – Povod razgovora sa Muftijom sandžačkim Muamer-ef. Zukorlićem za ovaj broj Glas islama jeste Hadžet – 70 godina od strijeljanja sandžačkih prviša i četiri godine od sudara imama i vjernika sa srbijanskom žandarmerijom pri odbrani Vakufske parcele „Mearif“, ali i o drugim važnim i aktuelnim temama: o Islamskoj zajednici – sedam godina od agresije i pokušaja puča, uvećanju zekata i sadekatu-l-fitra, organizaciji hadža, Bošnjačkom nacionalnom vijeću – učešću i kandidaturi na predstojećim izborima, vakufskoj imovini, nacionalnim vakufima, nevladinim organizacijama koje se bave djelatnostima Islamske zajednice, o saradnji sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori, obećanjima premijera Vučića, kampanji u Bosni i Hercegovini i kandidaturi reisu-l-uleme emeritusa dr. Mustafe Cerića, islamskom ummetu, odnosu Turske i predsjednika Erdoana prema Bosni i Sandžaku i dr.

Prenosimo dio razgovora. Kompletan intervju čitajte u štampanom izdanju lista „Glas islama“.

Glas islama: Da bi odbranili vakuf i stratište svojih predaka, Bošnjaci su se, predvođeni čelnicima Islamske zajednice, 4. septembra 2010. godine sukobili sa pripadnicima specijalnih jedinica srbijanske policije. Mešihat Islamske zajednice je donio odluku kojom je ovaj datum proglašen Danom sjećanja i dove za šehide Hadžeta. Od tada pa do danas Islamska zajednica svake godine obilježava taj datum svojevrsnom memorijalnom šetnjom POHOD NA HADŽET i učenjem Jasina za duše šehida. Ove godine puni se 70 godina od genocida na Hadžetu. Kako nakon 70 godina posmatrati genocid koji se dogodio našem narodu, a za koji nikada niko nije kažnjen niti procesuiran. I drugo pitanje: 70 godina je od genocida. Hoće li biti neke posebnosti u obilježavanju, možete li nam otkriti neke detalje?

Muftija sandžački: Šehidska krv je nešto najčasnije, najskuplje što je ostavljeno od naših predaka, djedova i pradjedova i kao zavjet, i kao emanet, i kako zalog i kao investicija za našu budućnost, naš opstanak. Svjedoci smo da se danas u svijetu na raznim anti-muslimanskim medijima pojam šehida i šehidske krvi pokušava tumačiti u nejasnom kontekstu, jer se predstavlja da je žrtva šehida i žrtvovanje svoga života davanje prednosti smrti nad životom. To je pogrešno razumijevanje ove islamske vrijednosti jer, zapravo, šehid ima status najčasnijeg Božjeg stvorenja na onome svijetu i u Džennetu pored odabranih poslanika. Ne zato što je on žrtvovao svoj život radi dobitka nakon smrti, već zato što je on položio svoj život za bolji, sigurniji, dostojanstveniji, slobodniji život onih koji ostaju iza njega. Onaj ko želi da ima čistu savjest, da mirno zaspi i probudi se; onaj ko želi da bistrim okom gleda svoju djecu i svoje okruženje ravno u oči; onaj ko želi da nema raskorak između onoga što vjeruje, misli i priča; onaj ko želi da ima punu harmoniju, simbiozu sopstvenoga bića između materijalnog, duhovnog i racionalnog, taj ne smije zaboraviti emanet, zalog, u ovom našem slučaju, šehida Hadžeta koji su spojili dvije najveće vrijednosti na kojima smo ponovno oživljeni kao narod i na koje smo naslonili naše noge kako bi uopće pokrenuli bošnjačko buđenje posljednjih godina. To je ono što simbolizira Hadžet – susret vakufa i šehidske krvi. Dakle, to su dva zaloga koji su sačuvali ovo parče zemlje kao našu domovinu, bez obzira na sve što se dešavalo, na sve krvoločne vojske koje su pohodile ovim prostorom posljednjih tri stotine godina. Svijest o tom zavjetu i zalogu je, zapravo, naša potvrda da smo tu baklju slobode, dostojanstva, odlučnosti i volje preuzeli od naših djedova i da smo je dostojni.

Sve što nam se dešavalo, komunističko jednoumlje, miloševićevo bezumlje, sve ono prije i posle toga i što se sada dešava, nije obeshrabrilo i pogotovo nije umanjilo svijest o našim vrijednostima. Kao takvi imamo pravo nastaviti hodati ovom našom sandžačkom zemljom i prenositi ono što jeste suština kulture i tradicije Bošnjaka, naroda sa najvećim stupnjem pacifizma i opredijeljenosti prema miru, naroda koji baštini vjeru u Jednog Boga i prije islama, koji je dočekao islam potpuno pripremljen sa veoma izraženim stepenom monoteizma. Zapravo, takav narod ima pravo da svoju budućnost napravi, pod uslovom da ne zaboravi sopstvenu prošlost. Isto tako nema pravo da bude talac sopstvene prošlosti, ali ima pravo i obavezu da razumije lekcije vlastite prošlosti.

Pitanje koje se tiče nekažnjenih zločina je ono što je usud za Bošnjake. Svi genocidni pohodi, njih deset ili jedanaest, koji su se dešavali posljednjih par stotina godina zapravo su poruka okruženja. Bilo ovog užeg koje je sudjelovalo u genocidu, ili onog šireg koje je bilo posmatrač, inspirator, ili je to tolerisalo. Nekažnjeni zločini su uvijek poruka da se zločin ponovo desi. Mi ne možemo biti optimisti u odnosu na potencijalne zločine te vrste nad Bošnjacima u budućnosti ako imamo u vidu ponašanje našeg okruženja prema nama, uključujući čak i posljednji genocid nad Bošnjacima u Bosni, završno sa onim u Srebrenici, pa čak i odnos Haškog tribunala koji je formalno pokrenuo proces, koji je na neki način simbolički procesuirao i sankcionisao zločince i organizatore genocidnog zločina. To ne može za nas biti satisfakcija, pogotovo to nama ne može biti poruka da možemo biti mirni u budućnosti. Bošnjaci moraju shvatiti da je konačno došlo vrijeme da stavimo tačku na to da od drugih očekujemo da nas zaštite od genocida, ili da od bivših ili potencijalnih počinioca genocida očekujemo da se promijene i da ne žele činiti genocid. Dakle, Bošnjaci moraju izrasti konačno iz naroda u naciju, konačno iz zajednice u organizovani narod i konačno iz zemlje i domovine u državu. To je ono što jedino daje šansu Bošnjacima da imaju, kao i svi drugi organizirani i civilizirani narodi, šansu da prežive, da se razvijaju, da napreduju i da se odbrane ukoliko budu ponovo u opasnosti.

Što se tiče obilježavanja, Islamska zajednica zajedno sa BKZ-om i drugim partnerskim organizacijama priprema značajan program u povodu sedamdeset godina od genocida na Hadžetu i ono što je postalo najprepoznatljiviji dio programa jeste POHOD NA HADŽET za šehide i Jasini-šerif koji će se proučiti na Hadžetu, a koji će se održati 4. septembra, gdje će kolona pohodnika krenuti s podne namaza u pola dva sa Gradskog trga Gazi Isa-beg i uputiti se na odredište, na Hadžet. Naravno, ovaj događaj će takođe pratiti nekoliko kulturnih događaja, promocija knjiga, filmova, tribina i raznih drugih oblika obilježavanja ovoga dana, kao i ukazivanje na važnost očuvanja svijesti o genocidu i zločinima kako se nikada više ne bi ponovili. Ma kakav program bio ili manifestacija ona ne može ni blizu skrenuti onoliki stepen pažnje kako zaslužuje jedan od ovakvih događaja. Ono što treba da bude poruka svima nama jeste da se ne možemo i ne smijemo zadovoljiti time da imamo dan ili nekoliko dana sjećanja na genocid na Hadžetu. Genocid je postao sastavni dio, mora postati i kod mnogih je postao sastavni dio kulture pamćenja, razumijevanja, svijesti o sebi i sopstvenoj prošlosti, kao zalog za našu budućnost samo ukoliko budemo imali većinu naroda sa tim stepenom svijesti, naroda koji nije podlegao prevarama ili političkom omalovažavanju genocida na Hadžetu, ili općenio genocida nad Bošnjacima, ili omalovažavanju svih stradanja Bošnjaka kroz ponudu programa zabave, raznih oblika ironije na sve to što predstavlja srž tragedije nad Bošnjacima, odvlačenje pažnje kroz kvazi-kulturu koja se nudi Bošnjacima. Mi se od toga moramo odbraniti, a to pored ovih podsjećanja koja su sa Pohodom mora postati dio vaspitne kulture kroz porodice, mektebe, škole, džamije, medije, sve raspoložive oblike našeg komuniciranja.

(…)

Razgovarao: Salahudin Fetić

(Opširnije čitajte u štampanom izdanju Glas islama)

 



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime