Muftija banjalučki: ʹBošnjaci u RS-u moraju postati politički faktorʹ

0
9

140426049.11_mnBanja Luka   ̶  Teravih-namazi tokom sljedećeg ramazana, kao i bajram-namaz, bit će obavljani i u obnovljenoj Ferhat-pašinoj džamiji, poznatoj kao Ferhadija u Banjoj Luci. Završetak njene obnove očekuje se do kraja godine, ako Bog da.

Ovo je u intervjuu za Novo vrijeme svečano najavio muftija banjalučki dr. Osman ef. Kozlić. Uz navedeno, za bolji napredak i relaksaciju odnosa neophodno je unapređenje saradnje sa zvaničnim vlastima RS-a, Gradom Banja Luka, ali i sa Srpskom pravoslavnom crkvom te Katoličkom crkvom, stav je muftije Kozlića

Osim završetka obnove porušenih džamija, muftija Kozlić smatra da zajednica, kao i politički predstavnici, ubuduće moraju maksimalno doprinositi poboljšanju životnog ambijenta povratnika, kako u ovoj regiji tako i u cijelom RS-u. Da bi se broj safova u svim džamijama povećao, ili barem ostao isti, neophodno je da svako odgovorno radi svoj posao i pomogne koliko može. Među ključnim koracima je i uloga politike koja se mora promijeniti na način da najviši vjerski i politički dužnosnici u Sarajevu, kad u RS budu slali kadrove, izaberu ljude koji će povratnicima pomoći u rješavanju teških životnih pitanja, a ne one koji su motivirani samo ostvarenjem ličnih interesa.

NV: Kratko je vrijeme otkako ste imenovani na mjesto banjalučkog muftije. Kad spomenemo ovo muftijstvo, jedan od njegovih simbola svakako je Ferhat-pašina džamija, poznata i kao Ferhadija. Dokle se stiglo s njenom obnovom?

Prije svega, selamim i pozdravljam sve čitatelje Novog vremena i zahvaljujem vam što se interesirate za Banju Luku i Banjalučko muftijstvo. Od 29. maja, otkako sam preuzeo dužnost, boravim u Banjoj Luci s porodicom. Naravno da je simbol BanjaeLuke Ferhadija, Ferhat-pašina džamija, i dobro je da počinjemo s tim. Drago nam je da možemo nagovijestiti njeno skoro otvaranje. Radovi na obnovi Ferhadije su u završnoj fazi. Na nivou cijele Islamske zajednice, što je i reisul-ulema Husein ef. Kavazović podvukao, dva najznačajnija projekta su završetak Ferhadije u Banjoj Luci i polaganje kamena-temeljca Aladža-džamije u Foči. Kad je riječ o Ferhadiji, radovi su u završnoj fazi zahvaljujući donacijama Turske razvojne agencije TIKA-e, koja je preuzela finansiranje i obnovu. Prema njihovim izjavama i prema izjavama izvođača radova iz firme “Neimar” iz Sarajeva, završetak radova očekujemo do kraja godine. Trenutno se radi unutarnje uređenje, oslikavanje i kaligrafija, te uređenje harema, odnosno turbeta i šadrvana. U nekoliko navrata sam najavio, ako Bog da, sljedeće godine je njeno svečano otvaranje i stavljanje u funkciju. Za nas Bošnjake i sve muslimane širom svijeta, ali i za sve građane Banje Luke i RS-a to će biti poseban događaj. Ferhadija će ponovno zasjati u svom punom sjaju.

NV: Spominjalo se da bi Banja Luka u narednom periodu trebala dobiti i medresu. Dokle se došlo s tim projektom?

Banja Luka kao središte ovog muftijstva i kao grad treba da ima vjersku školu. Moj prethodnik Edhem ef. Čamdžić je to nazvao medresom, a mi to zovemo Islamskim školskim centrom. Jedan od strateških ciljeva IZ-a, na čelu s novim reisul-ulemom Kavazovićem, jeste da se radi na izgradnji dva školska centra. Izgradnja jednog planirana je u Bijeljini, a drugog u Banjoj Luci. Banja Luka je od posebnog interesa i značaja. Trenutno je usvojen regulacioni plan, pa uskoro očekujemo početak izrade projektne dokumentacije i podnošenje zahtjeva za urbanističku i građevinsku dozvolu. Imamo naznaka da bi se mogao javiti značajan broj donatora. Zasad su interesiranje iskazali donatori iz Kuvajta i Turske. Ko će od njih biti brži i za koga ćemo se opredijeliti, još ne znamo. Nismo odlučili kakav će to tip škole biti. Najvjerovatnije neće biti medresa, jer imamo dovoljno medresa, ali će sigurno biti kulturni islamski školski centar, poput koledža kakvih imamo u Bosni i Hercegovini. To ćemo još razmotriti. U okviru tog projekta je i Ferhat-pašina biblioteka za koju do sada nismo imali adekvatan prostor, pa će biti smještena u tom islamskom školskom centru. Osim Ferhadije, te dvije institucije su potrebne ovom gradu, odnosno ovoj zajednici. Očekujemo da će uloga tog centra biti višestruka. On će koristiti, kao što rekoh, muslimanima da artikuliraju neka svoja prava, ali i drugima za njihova naučna istraživanja.

NV: Džemati širom RS-a imaju mnoge poteškoće. Na koji bi način ljudi koji nisu u RS-u mogli doprinijeti poboljšanju stanja povratnika?

Nekoliko puta sam kazao da nisam zadovoljan načinom na koji se naši ljudi iz Federacije BiH odnose prema povratnicima i ljudima koji su se vratili na svoja ognjišta u RS-u. Prvenstveno smatram da trebamo preći s riječi na djela. Ne volim kad mi neko dođe za bajram i samo me upita kako žive povratnici. Ima različitih načina da pomognemo jedni drugima. Moramo se aktivnije uključiti. Ovi ljudi trebaju pomoć. Ima raznih primjera. Nedavno sam bio u posjeti jednoj porodici u Bastasima nadomak Banje Luke. U tom selu živi jedan jedini povratnik. Tu radi i privređuje. Mahsuz sam otišao da ga posjetim i podržim, da vidim na koji mu se način može pomoći. Slabo se interesiramo za to kako da pomognemo jedni drugima. Politika je tu također veoma važna. Očekujemo da se politika promijeni i to tražimo od Sarajeva. Zahtijevamo od naših najviših vjerskih i političkih dužnosnika da, kad biraju kadar i ljude koje ovdje šalju, to budu kvalitetni ljudi koji će nam pomagati da rješavamo teška pitanja i probleme, a ne da to budu samo oni koji se žele uhljebiti. Očekujem da svako pomogne onoliko koliko može. Neko može donirati knjige, neko na drugi način može pružiti pomoć, ali suština je da svako sebi da zadatak da pomogne ove ljude koji su protjerani i koji su sve izgubili, pa se opet vratili da tu žive.

NV: Koji su izazovi s kojima se susreću Bošnjaci na području ovog muftijstva i RS-a?

Problema je mnogo. Kad me pitaju kako živi običan svijet, ja kažem da živi teško, a kad tome još dodate i činjenicu da je neko povratnik, onda vam je sve jasno. Treba pomoći ljudima da ovdje ostanu i da se održe. To nazivamo održivim povratkom. Naprimjer, ako imaju svoju parcelu ili njivu na kojoj nešto uzgajaju, da im omogućimo da od tog posla zarade i plasiraju svoje proizvode. Da se obavežemo da ćemo pomoći, pa da povratnik ima razlog da tu ostane. Nažalost, dosadašnja situacija nam nije išla naruku. Ne možemo raditi više od onoga koliko smo do sada radili. Zato nam mladi ljudi odlaze, a to je velik problem.

NV: Kako onda zadržati mlade?

Mora se promijeniti svijest. Kad govorimo o politici, ja bih rekao da je sve ono što se do sada radilo a nije trebalo, pogodovalo takvoj situaciji. Ne samo da su ljudi odlazili u inozemstvo, već su iz ovog entiteta odlazili i u Federaciju BiH. Dakle, načinjen je takav zakonski okvir da ljudi ne mogu određena prava ostvariti dok se ne evidentiraju u FBiH. Od politike treba zahtijevati da se to promijeni i da se ispravi nepravda. Trebalo je zakonskim rješenjima stimulirati povratak, a do sada se radilo obrnuto. Mi smo faktički povratnicima pomagali da se vrate u FBiH ili da idu izvan zemlje. To treba mijenjati i putem odgoja, edukacije i školstva. Važno je da ih zadržimo na način da ih počnemo zapošljavati. Jedino ih obrazovanjem i zapošljavanjem možemo ovdje zadržati. Nema drugih načina.

NV: Posljednjih godina u Banju Luku dolaze na studije i Bošnjaci iz FBiH. Može li se za njih učiniti nešto više? Primjera radi, omogućiti studentski smještaj.

Naravno da može. I mora! Naš problem je i to što smo neorganizirani na društvenom i političkom planu. Takav potencijal se može i treba iskoristiti. Nažalost, nismo spremno dočekali tu situaciju. Može se poraditi na tome da imaju adekvatan smještaj, da se on ostvari i u okviru naših kapaciteta. Da od toga imaju koristi i studenti, a Kad me pitaju kako živi običan svijet, kažem da živi teško, a kad tome još dodate i činjenicu da je neko povratnik, onda vam je sve jasno. Treba pomoći ljudima da ovdje ostanu i da se održe. To je ono što nazivamo održivim povratkomli i domicilni stanovnici. Da im se plaća kirija. Postoji mnogo načina, ali ono što je najvažnije jeste da se iskoriste kapaciteti studenata i mladih ljudi koliko ih ima i koji su privremeno naše džematlije u Banjoj Luci. Problem je i u našoj svijesti, podjelama u našim glavama. To se ne smije raditi. Moramo učiniti sve da našoj djeci, koja žele da se školuju ovdje, osiguramo minimum podrške. Da ih vežemo za nas, jer tu ima prostora za mnogo djelovanja.

NV: Otkako ste imenovani za muftiju banjalučkog, jeste li imali kontakt sa zvaničnim vlastima RS-a?

Kratak je period otkako sam došao i smjestio se ovdje. Zatim je došao ramazan, pa Bajram i sve te naše aktivnosti. Zasad sam uspio ostvariti kontakte s predsjednicom Vlade RS-a Željkom Cvijanović, ministrom za izbjegla i raseljena lica Davorom Čordašom i još ponekim dužnosnicima. Nije to još na zadovoljavajućem nivou. Smatram da je i to jedan od ključnih detalja na kojima se treba raditi. Moraju se popraviti dobri odnosi s Gradom i institucijama RS-a. Primjetno je da i kod njih postoji veliko interesiranje da se odnosi relaksiraju i poboljšaju. Smatram da tu neće biti problema. Vjerovatno će biti neizbježno pitanje nasrtanja i napada na imovinu Islamske zajednice. Moraju se poboljšati odnosi i koordinacija s MUP-om i policijskim strukturama. Ovdje moramo poraditi na organizacijskom planu i ti odnosi moraju biti bolji. Moramo ih popraviti. Smatram da su odnosi s lokalnim nivoima vlasti prilično dobri. U općinama Prnjavor, Derventa, Bosanska Gradiška i drugima ta saradnja je dobra. U Banjoj Luci moramo više poraditi na tome jer su ovdje sve institucije. Uložit ćemo maksimalan napor da ti odnosi budu bolji.

NV: Oči povratnika većinom gledaju u Islamsku zajednicu. Očekuje se pomoć i onda kad se radi o nečemu što ne podliježe njenim nadležnostima. Šta je s drugim institucijama?

To je velik teret i velika odgovornost. Nedavno sam bio u inozemstvu s našim ljudima koji su tražili da izradimo neke projekte i slično. Ne može Islamska zajednica raditi projekte izgradnje fabrika, zapošljavanja i sl. Ali to govori da ljudi od nas mnogo očekuju. Kad je u pitanju Banja Luka, ono što sam zatekao bilo je prilično haotično. Ovdje, primjerice, nemamo organiziran “Merhamet”. Treba raditi na povezivanju s drugim institucijama. U fazi smo da zahtijevamo da svako radi svoj posao i da bude odgovoran za svoj dio posla. Treba mnogo truda uložiti da se sve postavi na pravo mjesto.

NV: Kakvu poruku možemo poslati predstavnicima političkih partija čiji su kanidati dobili legitimitet Bošnjaka koje će na osnovu toga predstavljati? Šta je to o čemu oni posebno moraju povesti računa?

Ovo je pitanje najvažnije. U nekim izjavama sam kazao da Bošnjaci ovdje moraju postati politički faktor. Moramo postati politički narod. Nisam zadovoljan stanjem organizacije. U posljednjih deset godina doveli smo se do takve situacije da u nekim lokalnim zajednicama, gdje smo prije desetak godina imali po 14 svojih predstavnika, sad nemamo nijednog. A ima nas, primjera radi, samo u Bosanskoj Gradišci oko 20.000. To se mora mijenjati. Ono što je dobro a odnosi se na protekle izbore jeste to što su stranke odlučile nastupiti zajedno u koaliciji. Taj projekt treba nastaviti, jer je ranije bila situacija da su se glasovi rasipali. Iz toga je proizlazilo da u vlasti Bošnjake predstavljaju ljudi koje su izabrale stranke sa srpskim predznakom. Drugim riječima, to nisu bili autentični predstavnici Bošnjaka. Ne znamo ni kako oni izgledaju. Nikad nam se nisu obraćali niti smo mogli doći do njih. To se mora promijeniti. U svemu ovome najteže je uvjeriti naše ljude da koncentriraju snage i energiju, da dugoročno razmišljaju i da znaju da budućnost i opstanak njih i njihovog potomstva u najvećoj mjeri zavisi od toga koliku ćemo mi snagu imati, konkretno, u Narodnoj skupštini RS-a. Da je situacija bila drukčija, ne bismo sad imali ovakva dešavanja u Konjević-Polju i Vrbanjcima. Sad moramo trošiti energiju, kapacitete i finansijska sredstva na organizaciju instruktivne nastave. Od naših izabranih predstavnika u RS-u očekujem, premda ne znam kako će se odvijati situacija oko formiranja vlasti, da se vratimo na pravi kolosijek. Da takvo jednostavno pitanje riješimo na human način. Smatram da to neće biti problem, te da se trebamo početi baviti konkretnim životnim pitanjima i da ljudima pomognemo da se zapošljavaju.

NV: Nerijetko je u proteklom periodu bilo situacija u kojima su Bošnjaci bili razjedinjeni. Na koji način se, po vama, to može poboljšati?

Sve se to može dovesti u vezu, no, najviše treba raditi na edukaciji i obrazovanju. Nismo zadovoljni situacijom u koju smo doveli naš narod. To se evo vezuje i za institucije, kako vjerske, tako i za humanitarne i političke. Do te mjere smo bili razjedinjeni da mi je turski ambasador u jednom razgovoru ovdje rekao da ne može vjerovati da smo toliko toga preživjeli a da smo se toliko razjedinili. Ne može čovjek shvatiti zašto je do toga došlo. Mislim da će zajednica u cjelini, a i ja sam njen dio, mnogo energije utrošiti na tom planu. Moramo objasniti našim ljudima šta im je činiti. Ništa više ne smijemo prepuštati slučaju, moramo ljude educirati da razmišljaju dugoročnije. Moramo se baviti planovima, strategijama… Moramo se približiti našem čovjeku i usmjeravati ga. Ne treba zaboraviti ni našu dijasporu. Ona je naš veliki potencijal. Ona je zapuštena i prepuštena sebi. Ona ima potencijala da nam pomogne u cijeloj ovoj priči, a bez njene podrške teško možemo ostvariti ove naše ambicije. Njima treba prići na human način. Do sada je to sve bilo na nekoj humanitarnoj osnovi. To treba ozbiljnije razmotriti i mislim da su potencijali naše dijaspore veliki. Osim što su voljni da finansijski pomognu, uz njihovu pomoć može se u značajnoj mjeri izmijeniti i politička struktura i slika, ako tim ljudima priđemo i kažemo da trebaju politički biti angažirani, da trebaju dati svoj glas i da osjete da se uvijek imaju gdje vratiti. Trebamo slušati glas naroda, jer oni sad imaju i znanje i iskustvo. Mnoga iskustva i ideje naših ljudi iz dijaspore mogu se prenijeti ovdje, a mi to trebamo radi našeg napretka, naravno, vezujući to s politikom. Treba porušiti sve te barijere i napraviti ambijent, da ljudi koji odu imaju gdje da se vrate. Da kreiramo ambijent povoljan i za život i za investiranje. Na tome treba najviše poraditi. Velika je odgovornost na onima kojima je narod dao svoj glas, i upravo ti ljudi iz dijaspore očekuju da se stvari pomjere s mrtve tačke.

Dr. Osman ef. Kozlić rođen je 1966. godine u Zenici. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1985. godine. Na Fakultetu šerijatskog prava u Alžiru diplomirao je 1992. godine. Zvanje magistra islamskih nauka stekao je 1997. godine na Univerzitetu “Muhammed V” u Maroku. Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu doktorirao je 2013. godine. Radio je kao imam, hatib i muallim u džematu Novo Naselje Solina, Medžlis Islamske zajednice Tuzla. Školske 1998/99. godine počeo je raditi kao profesor u Behram-begovoj medresi u Tuzli. Od 2001. godine član je Ustavnog suda Islamske zajednice u BiH, a izabran je i za predsjednika u tekućem mandatu.

(Novo Vrijeme)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime